A A A A A

Ponovljeni Zakon 9:1-29
1. Izraele, poslušaj! Danas ćeš prijeći preko rijeke Jordan. Oduzet ćeš posjed narodima koji su veći i jači od tebe, koji imaju velike i utvrđene gradove, sa zidinama do neba.
2. Radi se o snažnim i visokim ljudima, Anakovim potomcima. Čuo si da se o njima govori: »Tko se može suprotstaviti divovima Anakovcima?«
3. No znaj danas da tvoj BOG prelazi rijeku i ide pred tobom kao vatra koja proždire te će ih pred tobom poraziti i pokoriti. A ti ćeš im oduzeti posjed i brzo ih uništiti, kao što ti je obećao BOG.
4. Nakon što ih tvoj BOG istjera pred tobom, nemoj pomisliti: »Zbog moje pravednosti, BOG me je uveo u ovu zemlju da je zaposjednem.« Ne, nego zbog pokvarenosti tih naroda BOG će ih istjerati pred tobom.
5. Nećeš ti zaposjesti njihovu zemlju zbog svoje pravednosti ili ispravnosti. Ne, nego zbog pokvarenosti tih naroda, BOG će ih istjerati pred tobom da ispuni obećanje koje je zakletvom dao tvojim precima, Abrahamu, Izaku i Jakovu.
6. Dakle, moraš znati da ti BOG ne daje ovu dobru zemlju u posjed radi tvoje pravednosti, jer ti si tvrdoglav narod.
7. Sjećaj se i nemoj zaboraviti kako si u pustinji ljutio svog BOGA. Od dana kad ste otišli iz Egipta, pa sve dok niste stigli ovamo, stalno ste se bunili protiv BOGA.
8. Na Horebu ste toliko razljutili BOGA da vas je htio uništiti.
9. Popeo sam se na planinu da primim kamene ploče, ploče saveza koji je BOG sklopio s vama. Ostao sam na planini četrdeset dana i četrdeset noći, a da nisam niti jeo niti pio.
10. Tada mi je BOG dao dvije kamene ploče pisane Božjim prstom. Na njima su bile sve zapovijedi koje vam je BOG rekao iz vatre na planini onoga dana kad ste se ondje okupili.
11. Nakon što je prošlo četrdeset dana i četrdeset noći, BOG mi je dao one dvije kamene ploče, ploče saveza.
12. Rekao mi je: »Brzo siđi dolje jer se iskvario narod koji si izveo iz Egipta. Brzo su skrenuli s puta koji sam im odredio. Napravili su si idola.«
13. I još mi je BOG rekao: »Vidim da je taj narod zaista tvrdoglav!
14. Daj da ih uništim i izbrišem njihovo ime pod nebom, a od tebe ću načiniti narod koji će biti jači i brojniji od njih.«
15. No ja sam se okrenuo i sišao s planine, koja je još plamtjela vatrom, a u rukama su mi bile dvije ploče saveza.
16. Tada sam vidio da ste sagriješili protiv svog BOGA. Napravili ste si idola u obliku teleta. Brzo ste skrenuli s puta koji vam je odredio BOG.
17. Uzeo sam one dvije ploče, bacio ih iz ruku i razbio pred vašim očima.
18. Zatim sam se bacio ničice pred BOGA, kao i prije. Četrdeset dana i četrdeset noći nisam niti jeo niti pio zbog svih grijeha koje ste bili počinili. Izazivali ste BOGA čineći ono što on smatra zlim.
19. Bojao sam se da se BOG toliko razljutio da će vas uništiti. No BOG me ponovo čuo.
20. BOG je i na Arona bio toliko ljut da ga je htio uništiti, ali sam se tada molio i za njega.
21. Uzeo sam vaše grešno djelo — tele koje ste napravili — i spalio ga. Zatim sam ga smrvio i samljeo u prah pa sam taj prah bacio u potok koji teče s planine.
22. Ljutili ste BOGA i u Taberi, Masi i Kibrot Hataavi.
23. BOG vas je slao iz Kadeš Barnee: »Idite i zaposjednite zemlju koju vam dajem«. No pobunili ste se protiv BOŽJE zapovijedi. Niste mu vjerovali niti mu se pokoravali.
24. Bunite se protiv BOGA otkad vas znam.
25. A ja sam ležao ničice pred BOGOM četrdeset dana i četrdeset noći jer je rekao da će vas uništiti.
26. Molio sam BOGA: »Gospodaru BOŽE, nemoj istrijebiti svoj narod, svoje vlasništvo. Oslobodio si ih svojom moći. Izveo si ih iz Egipta svojom silom.
27. Sjeti se svojih slugu, Abrahama, Izaka i Jakova. Ne obaziri se na tvrdoglavost ovog naroda, na njegovu pokvarenost i grijeh.
28. U suprotnom, Egipćani bi mogli reći: ‘Njihov ih BOG nije mogao uvesti u zemlju koju im je bio obećao. Mrzio ih je. Izveo ih je iz Egipta i doveo u pustinju da ih ubije.’
29. Oni su tvoj narod, tvoje vlasništvo, narod koji si izveo svojom moći i silom.«

Ponovljeni Zakon 10:1-22
1. U to mi je vrijeme BOG rekao: »Iskleši dvije kamene ploče, kao što su bile one prve, pa se popni k meni na planinu. Također, napravi i drveni kovčeg.
2. Na ploče ću napisati iste riječi koje su bile na onim prvim pločama, koje si razbio. Zatim ih stavi u kovčeg.«
3. I ja sam napravio kovčeg od bagremovog drva i isklesao dvije kamene ploče poput prijašnjih. Zatim sam se popeo na planinu noseći ih u rukama.
4. BOG je na te ploče napisao isto što i prije: deset zapovijedi, koje vam je bio objavio na planini, iz vatre, onog dana kad ste se ondje okupili. Potom mi je BOG predao ploče,
5. a ja sam sišao s planine i stavio ih u kovčeg koji sam bio napravio. One su još ondje, kao što mi je BOG i zapovjedio.
6. (Izraelci su od bunara, koji pripadaju Jaakanovim potomcima, otišli u Moseru. Ondje je umro Aron te je ondje i sahranjen. Njegov je sin Eleazar naslijedio Aronovu svećeničku službu.
7. Odande su otišli u Gudgodu, a iz Gudgode u Jotbatu, zemlju s puno rijeka.
8. U to je vrijeme BOG odvojio Levijevo pleme da nosi kovčeg BOŽJEG saveza, da stoji pred BOGOM i služi mu, te da blagoslivlja ljude u njegovo ime, kao što to čini i danas.
9. Zbog toga Levijevom plemenu nije dodijeljeno nasljedstvo zemlje kao drugim plemenima. Njegovo je nasljedstvo BOG, kao što mu je tvoj BOG i obećao.)
10. Na planini sam, kao i prvi put, ostao četrdeset dana i četrdeset noći. BOG me je opet čuo i odlučio da vas neće istrijebiti.
11. »Spremi se«, rekao mi je BOG, »i povedi ovaj narod na put, da uđu i zaposjednu zemlju koju sam zakletvom obećao dati njihovim precima.«
12. Dakle, Izraele, što tvoj BOG traži od tebe? Samo da imaš strahopoštovanja prema svome BOGU, da u potpunosti živiš kako on želi , da ga voliš i da služiš svome BOGU, svim svojim srcem i svom svojom dušom.
13. BOG želi da se držiš njegovih zapovijedi i uredbi koje ti danas dajem za tvoje dobro.
14. Tvome BOGU pripada nebo i najviša nebesa te zemlja i sve što je na njoj.
15. No BOG je odlučio voljeti vaše pretke pa je između svih naroda izabrao vas, njihove potomke, a tako je i danas.
16. Zato, promijenite svoja srca i prestanite biti tvrdoglavi.
17. Jer, vaš BOG jest Bog nad bogovima i Gospodar nad gospodarima. On je Bog velik, silan i strašan. On nije pristran i ne prima mito.
18. On staje u obranu siročadi i udovica, voli strance i daje im hranu i odjeću.
19. I vi ih trebate voljeti jer ste i sami bili stranci u Egiptu.
20. Imajte strahopoštovanja prema svome BOGU i samo njega štujte. Držite ga se čvrsto i u njegovo se ime zaklinjite.
21. Njega hvalite. On je vaš Bog koji je za vas učinio ona velika i strašna djela što ste ih vidjeli svojim očima.
22. Kad su vaši preci otišli u Egipat, bilo ih je samo sedamdeset, a vaš BOG učinio vas je brojnima poput zvijezda na nebu.

Psalmi 37:12-17
12. Loši se često urote protiv dobrih i zastrašuju ih svojim bijesom.
13. Ali, BOG se smije takvim ljudima jer zna da će ih stići njihova kazna.
14. Nasilnici dižu mač na siromaha i jadnika, strijelama gađaju sve koji čine dobro.
15. No slomit će se njihovi lukovi i strijele, a mačevi će im probosti srce.
16. Ono malo što dobar čovjek ima bolje je od krivo stečenog bogatstva.
17. Jer, zlikovci će izgubiti svu moć, a nevini se mogu osloniti na BOGA.

Izreka 12:11-11
11. Tko zemlju obrađuje, imat će obilje hrane, a oni bez pameti, tlapnjama se bave.

Luki 1:57-80
57. Kad je Elizabeti došlo vrijeme, rodila je sina.
58. Svi su njezini susjedi i rodbina čuli da joj je Gospodin iskazao veliku milost i radovali su se zajedno s njom.
59. Kad su osmoga dana nakon djetetovog rođenja došli da ga obrežu, htjeli su mu dati ime Zaharija, po ocu.
60. No djetetova je majka rekla: »Ne! Zvat će se Ivan.«
61. A oni su joj odgovorili: »Nitko se od tvoje rodbine ne zove tako.«
62. Zatim su, služeći se znakovima, upitali oca koje ime želi dati djetetu.
63. Zaharija je zatražio pločicu za pisanje i napisao: »Ime mu je Ivan.« Svi su se začudili.
64. Istoga su se trena Zahariji otvorila usta i razvezao jezik te je počeo govoriti i slaviti Boga.
65. Strah je obuzeo sve susjede i po cijelome judejskom gorju ljudi su prepričavali ove događaje.
66. Svi koji su za njih čuli, razmišljali su o tome i govorili: »Što li će biti od ovog djeteta?« Jer, bilo je očito da je Gospodin s njim.
67. Ivanov otac Zaharija ispunio se Svetim Duhom i počeo proročki govoriti:
68. »Neka je blagoslovljen Gospodin, Bog Izraelov, jer je došao otkupiti svoj narod.
69. Poslao nam je moćnoga Spasitelja iz roda svoga sluge Davida,
70. kao što je davno obećao po svojim svetim prorocima.
71. Obećao je da će nas spasiti od neprijatelja i iz ruku svih onih koji nas mrze;
72. da će iskazati milost našim precima i sjetiti se svoga svetog zavjeta.
73. To je bilo obećanje što ga je dao našem pretku Abrahamu:
74. da će nas izbaviti iz ruku neprijatelja i dopustiti da mu služimo bez straha
75. te da pred njim budemo sveti i pravedni dokle god živimo.
76. Ti ćeš se, dijete moje, zvati prorokom Svevišnjega Boga jer ćeš ići pred Gospodinom, da mu pripremiš put.
77. Donijet ćeš ljudima saznanje o spasenju kroz oproštenje njihovih grijeha.
78. Zbog duboke samilosti našega Boga, osvanut će nam s visina nova zora,
79. da obasja one koji žive u tami i strahu od smrti i da vodi naše korake na put mira.«
80. Dječak je rastao i jačao u duhu. Živio je u pustinji sve do dana dok nije stupio pred izraelski narod.