A A A A A

Brojeva 35:1-34
1. BOG je rekao Mojsiju na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona:
2. »Zapovjedi Izraelcima da od nasljedstva, koje budu posjedovali, daju Levitima gradove u kojima će živjeti. Također, dajte im pašnjake oko tih gradova.
3. Tako će imati gradove u kojima će živjeti i pašnjake za svoju stoku i sve druge životinje.
4. Neka se pašnjaci oko gradova, koje ćete dati Levitima, protežu petsto metara od gradskih zidina.
5. Izvan grada izmjerite tisuću metara na istočnoj strani, tisuću metara na južnoj, tisuću metara na zapadnoj i tisuću metara na sjevernoj strani, tako da grad bude u sredini. Bit će im to pašnjaci za gradove.
6. Od gradova, koje ćete dati Levitima, šest gradova neka budu gradovi skloništa, u koje može pobjeći ubojica. Osim tih šest, dajte im još četrdeset i dva grada.
7. Levitima ukupno dajte četrdeset i osam gradova s pripadajućim pašnjacima.
8. Gradove, koje ćete dati Levitima od posjeda Izraelaca, dajte srazmjerno veličini nasljedstva svakog plemena: od plemenâ koja imaju više, uzmite više gradova, a od plemenâ koja imaju manje, uzmite manje gradova.«
9. BOG je rekao Mojsiju:
10. »Reci Izraelcima: Kad preko rijeke Jordan uđete u Kanaan,
11. izaberite nekoliko gradova da vam budu gradovi skloništa, u koja može pobjeći čovjek koji je slučajno ubio drugog čovjeka.
12. Neka vam budu skloništa od krvnog osvetnika , tako da optuženi za ubojstvo ne pogine prije nego što dođe na sud pred zajednicom.
13. Šest gradova neka vam budu gradovi skloništa:
14. tri grada s ove, istočne strane rijeke Jordan, i tri grada s druge strane, u Kanaanu.
15. Tih će šest gradova biti skloništa za Izraelce, za strance koji žive s njima i za putnike, da ondje može pobjeći čovjek koji slučajno ubije drugog čovjeka.
16. Ako čovjek udari drugoga željeznim predmetom i usmrti ga, on je ubojica i morate ga pogubiti.
17. Ako čovjek uzme kamen, kojim se može ubiti, pa udari drugoga i usmrti ga, on je ubojica i morate ga pogubiti.
18. Ako čovjek uzme drveni predmet, kojim se može ubiti, pa udari drugoga i usmrti ga, on je ubojica i morate ga pogubiti.
19. Krvni osvetnik neka pogubi ubojicu. Kad ga sretne, neka izvrši smrtnu kaznu.
20. Ako čovjek gurne drugoga iz zlobe ili namjerno baci nešto na njega i usmrti ga,
21. ili ako iz mržnje udari drugoga šakom i usmrti ga, napadač je ubojica i mora se pogubiti. Neka ga krvni osvetnik ubije kad ga sretne.
22. Može se dogoditi da čovjek slučajno gurne drugoga, što nije iz neprijateljstva, ili da slučajno nešto baci na njega.
23. Može se dogoditi da čovjek prevrne, ispusti ili baci veliki kamen, pa slučajno pogodi nekoga i usmrti ga. Budući da mu nije bio neprijatelj i da mu nije namjeravao učiniti zlo,
24. neka zajednica presudi između napadača i krvnog osvetnika prema ovim zakonima.
25. Optuženog za ubojstvo zajednica treba zaštititi od krvnog osvetnika i vratiti ga u grad sklonište u koji je pobjegao. Optuženi neka ostane ondje do smrti vrhovnog svećenika, koji je pomazan svetim uljem.
26. Ako optuženi za ubojstvo u bilo koje vrijeme izađe izvan granica grada skloništa
27. i ondje ga ubije krvni osvetnik, tada osvetnik neće biti kriv za ubojstvo.
28. Optuženi mora ostati u gradu skloništu do smrti vrhovnog svećenika. Tek nakon smrti vrhovnog svećenika, može se vratiti na svoje imanje.
29. Odredba je to zakona za sve vaše naraštaje, gdje god živjeli.
30. Ako čovjek ubije drugoga, na temelju svjedočenja više svjedoka neka se pogubi kao ubojica. Nitko se ne smije pogubiti na temelju svjedočenja samo jednog svjedoka.
31. Nemojte primati otkupninu za život ubojice koji zaslužuje smrtnu kaznu. Ubojica se mora pogubiti.
32. Nemojte primati otkupninu za čovjeka koji je pobjegao u grad sklonište jer se ne smije vratiti i živjeti na svojoj zemlji prije smrti vrhovnog svećenika.
33. Ne zagađujte zemlju u kojoj živite prolijevanjem nevine krvi. Zemlja na kojoj je prolivena krv ne može se očistiti, osim krvlju onoga tko je prolio krv.
34. Ne činite nečistom zemlju u kojoj živite i u kojoj ja živim jer ja, BOG, živim među Izraelcima.«

Brojeva 36:1-13
1. Gilead je bio Makirov sin i Manašeov unuk — Josipov potomak. Glavari Gileadove obitelji došli su Mojsiju i glavarima izraelskih obitelji
2. te rekli: »Gospodaru, kad ti je BOG zapovjedio da Izraelcima kockom daš zemlju u nasljedstvo, zapovjedio ti je da nasljedstvo našeg brata Selofhada daš njegovim kćerima.
3. No, ako se one udaju za ljude iz drugih izraelskih plemena, njihovo će se nasljedstvo uzeti od našega i pridodati nasljedstvu plemena u koje se udaju. Dakle, oduzet će nam se dio nasljedstva koje nam je dodijeljeno.
4. Kad dođe jubilarna godina, njihovo će nasljedstvo biti pridodano nasljedstvu plemena u koje su se udale, a oduzeto plemenskom nasljedstvu naših predaka.«
5. Tada je, prema BOŽJEM nalogu, Mojsije zapovjedio Izraelcima: »Točno je to što govori pleme Josipovih potomaka.
6. Ovako BOG zapovijeda za Selofhadove kćeri: Ako se žele udati, neka se udaju za nekoga unutar vlastitog plemena.
7. Na taj način nasljedstvo Izraelaca neće prelaziti iz jednog plemena u drugo. Svaki Izraelac treba sačuvati nasljedstvo svoga plemena.
8. Svaka kći, koja posjeduje nasljedstvo u nekom izraelskom plemenu, neka se uda za muškarca iz obitelji koja pripada plemenu njezinog oca. Tako će svaki Izraelac sačuvati nasljedstvo svojih predaka.
9. Nasljedstvo ne smije prelaziti iz jednog plemena u drugo i svako izraelsko pleme treba sačuvati svoje nasljedstvo.«
10. I Selofhadove su kćeri učinile kao što je BOG zapovjedio Mojsiju:
11. Mahla, Tirsa, Hogla, Milka i Noa udale su se za bratiće, sinove svojih stričeva.
12. Budući da su se udale u obitelj potomaka Manašea, Josipovog sina, njihovo je nasljedstvo ostalo u rodu i plemenu njihovog oca.
13. Zapovijedi su to i uredbe koje je BOG preko Mojsija dao Izraelcima na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona.

Psalmi 35:17-28
17. Gospodaru, dokad ćeš to gledati? Spasi me od njihovih nasrtaja, spasi moj život od tih lavova.
18. A ja ću ti javno pred svima zahvaliti, pred mnoštvom ljudi tebe ću slaviti.
19. Ne daj da lašci likuju nada mnom, da se smijulje nad mojom tugom. Jer, nemaju razloga za mržnju.
20. Oni o drugima ne govore lijepo, nego smišljaju lažne optužbe protiv onih koji mirno žive.
21. Lažno me optužuju i govore: »Aha! Vidjeli smo što je učinio!«
22. Ali ti si, BOŽE, sve vidio. Molim te, nemoj šutjeti! Gospodaru, nemoj od mene otići.
23. Ustani, Bože, u moju obranu, za mene, Gospodaru, izbori pravdu.
24. BOŽE, dokaži da sam u pravu jer ti si pravedan. Ne daj im, Bože, da mi se smiju.
25. Ne daj da pomisle: »Dobili smo što smo htjeli«, ne daj da govore da su me uništili.
26. Neka se zbune i posrame svi koji se vesele mojoj nesreći. Neka javnu sramotu dožive svi koji misle da su od mene bolji.
27. Neka radosno kliču oni koji mi žele dobro. Neka uvijek govore: »Velik je BOG koji brine za dobrobit sluge svog.«
28. A ja ću samo pričati o tvojoj pravednosti i tebe slaviti po cijeli dan.

Izreka 12:3-3
3. Zli ljudi ne nalaze sigurnost, a pravedni su duboko ukorijenjeni.

Marku 15:25-47
25. Kad su ga razapeli, bilo je devet sati ujutro.
26. Natpis s optužbom protiv njega glasio je: »Kralj Židova.«
27. Zajedno s njim, razapeli su i dvojicu pljačkaša, jednog Isusu s desne, a drugoga s lijeve strane.
28. ***
29. Ljudi su prolazili pokraj Isusa i vrijeđali ga, klimali glavama i govorili: »Ti si, dakle, taj koji bi srušio Hram i opet ga sagradio za tri dana?
30. Siđi s križa i spasi sam sebe!«
31. Vodeći svećenici i učitelji Zakona na isti su ga način ismijavali i govorili jedan drugome: »Spasio je druge, a sebe ne može spasiti!
32. Neka sada taj Krist, kralj Izraelov, siđe s križa! Pa kad to vidimo, onda ćemo mu vjerovati.« Vrijeđali su ga i razbojnici koji su bili s njim razapeti.
33. U podne, tama se spustila na cijelu zemlju i tako je bilo do tri sata.
34. U tri je sata Isus glasno povikao: »Eloi, Eloi, lama sabahthani?« — što znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me napustio?«
35. Kad su to čuli neki koji su stajali u blizini, rekli su: »Slušajte, zove Iliju !«
36. Netko je otrčao i namočio spužvu octom, stavio je na štap i dao Isusu da pije, govoreći: »Čekajte da vidimo hoće li doći Ilija i skinuti ga s križa.«
37. A Isus je, viknuvši jakim glasom, izdahnuo.
38. Toga trenutka zastor se u Hramu razderao popola, od vrha do dna.
39. Kad je rimski časnik, koji je stajao nasuprot Isusu, vidio kako je umro Isus, rekao je: »Ovaj je čovjek zaista bio Božji Sin!«
40. Ondje su bile i neke žene, a promatrale su izdaleka. Među njima su bile Marija Magdalena, Marija, majka Jakova Mlađeg i Josipa te Saloma.
41. One su ga slijedile i pomagale mu dok je bio u Galileji. Bile su ondje i mnoge druge žene koje su došle s njim u Jeruzalem.
42. Budući da je bio dan pripreme — to znači dan prije šabata — i da se bližila večer,
43. došao je Josip iz Arimateje i hrabro otišao Pilatu zatražiti Isusovo tijelo. On je bio ugledan vijećnik koji je također očekivao Božje kraljevstvo.
44. Pilat je bio iznenađen što je Isus umro tako brzo pa je pozvao časnika i upitao ga je li Isus već dugo mrtav.
45. Kad mu je časnik to potvrdio, predao je Josipu mrtvo tijelo.
46. Josip je kupio laneno platno, skinuo Isusa s križa, zamotao ga u platno i položio u grobnicu uklesanu u stijeni. Zatim je ulaz u grobnicu zatvorio kamenom.
47. Marija Magdalena i Marija, Josipova majka, vidjele su gdje je Isus bio položen.