A A A A A

Brojeva 31:1-54
1. BOG je rekao Mojsiju:
2. »Kazni Midjance zbog onoga što su učinili Izraelcima. Nakon toga ćeš umrijeti .«
3. Tada je Mojsije rekao narodu: »Naoružajte ljude za rat pa neka napadnu Midjance i izvrše BOŽJU kaznu na njima.
4. Pošaljite u rat po tisuću ljudi iz svakoga Izraelovog plemena.«
5. Tako je iz Izraelovih plemena okupljeno dvanaest tisuća ljudi naoružanih za rat, po tisuću iz svakog plemena.
6. Potom ih je Mojsije poslao u rat, po tisuću iz svakog plemena, a s njima je išao i Pinhas, sin svećenika Eleazara, koji je ponio svete predmete i trube za signalizaciju.
7. Poveli su rat protiv Midjana, kao što je BOG zapovjedio Mojsiju, i poubijali sve muškarce.
8. Među onima koje su ubili bilo je i pet midjanskih kraljeva: Evi, Rekem, Sur, Hur i Reba, a mačem su pogubili i Bileama, Beorovog sina.
9. Zarobili su midjanske žene i djecu te kao plijen uzeli svu midjansku krupnu i sitnu stoku te dobra.
10. Spalili su sve gradove i naselja u kojima su živjeli Midjanci.
11. Uzeli su sa sobom sve što su zaplijenili, uključujući ljude i životinje.
12. Zatim su poveli zarobljenike i ponijeli plijen Mojsiju, svećeniku Eleazaru i cijeloj izraelskoj zajednici, koji su bili u taboru na Moapskim poljanama, pokraj rijeke Jordan, nasuprot Jerihona.
13. Mojsije, svećenik Eleazar i svi glavari zajednice izašli su im ususret izvan tabora.
14. No Mojsije se razljutio na zapovjednike vojske, tisućnike i stotnike koji su se vratili iz bitke.
15. »Zašto ste na životu ostavili žene?« rekao je.
16. »A baš su one po Bileamovom savjetu navele Izraelce na nevjernost BOGU, u događaju kod Peora, pa je pomor došao na BOŽJU zajednicu.
17. Stoga, sad ubijte sve dječake i svaku ženu koja nije djevica,
18. a svaku djevojku koja je djevica ostavite za sebe.
19. Tko god je nekoga ubio ili dotaknuo ubijenoga, sedam dana neka ostane izvan tabora. Trećeg i sedmog dana očistite i sebe i svoje zarobljenike.
20. Očistite svu odjeću i sve što je načinjeno od kože, kozje dlake ili drva.«
21. Tada je svećenik Eleazar rekao vojnicima koji su bili u bitci: »Ovo je odredba zakona koju je BOG dao Mojsiju:
22. Zlato, srebro, bronca, željezo, kositar, olovo,
23. i sve što može podnijeti vatru, neka se kroz nju provuče pa će biti čisto. No neka se očisti i vodom očišćenja. Sve što ne može podnijeti vatru, neka se opere vodom očišćenja.
24. Sedmog dana operite svoju odjeću i bit ćete čisti. Tada možete ući u tabor.«
25. BOG je rekao Mojsiju:
26. »Ti i svećenik Eleazar, i sve glave obitelji u zajednici, prebrojite sav plijen, uključujući ljude i životinje.
27. Podijelite plijen između vojnika, koji su išli u rat, i ostatka zajednice.
28. Od plijena što pripada vojnicima, koji su se borili u ratu, odvoji danak za BOGA. Odvoji po jedno od svakih pet stotina — od ljudi, goveda, magaraca i sitne stoke.
29. Kad uzmeš danak od vojničke polovice plijena, daj ga svećeniku Eleazaru kao prilog BOGU.
30. Od polovice koja pripada Izraelcima uzmi po jedno od svakih pedeset — od ljudi, goveda, magaraca, sitne stoke i drugih životinja. Daj to Levitima koji su odgovorni za BOŽJI Sveti šator.«
31. Mojsije i svećenik Eleazar učinili su kako je BOG zapovjedio Mojsiju.
32. Ovo je plijen koji je preostao od svega što su zaplijenili vojnici: 675.000 grla sitne stoke,
33. 72.000 goveda,
34. 61.000 magaraca
35. i 32.000 djevica.
36. Polovica što je pripala onima koji su se borili u ratu iznosila je: 337.500 grla sitne stoke,
37. od kojih je danak BOGU bio 675;
38. 36.000 goveda, od kojih je danak BOGU bio 72;
39. 30.500 magaraca, od kojih je danak BOGU bio 61;
40. i 16.000 ljudi, od kojih je danak BOGU bio 32.
41. Mojsije je dao danak svećeniku Eleazaru, što je bio prilog BOGU, kao što mu je zapovjedio BOG.
42. Odvojio je polovicu koja je pripala Izraelcima od one koja je pripala ratnicima.
43. Tako je polovica, koja je pripala zajednici, iznosila 337.500 grla sitne stoke,
44. 36.000 goveda,
45. 30.500 magaraca
46. i 16.000 žena.
47. Od polovice, koja je pripala Izraelcima, Mojsije je uzeo po jedno od svakih pedeset ljudi i životinja te dao Levitima, koji su bili odgovorni za BOŽJI Sveti šator. Učinio je sve kako je zapovjedio BOG.
48. Tada su vojskovođe, tisućnici i stotnici došli k Mojsiju
49. i rekli mu: »Mi, tvoji sluge, izvršili smo popis ratnika pod svojim zapovjedništvom, i svi su na broju.
50. Zato smo, kao prilog BOGU, donijeli zlatne predmete koje smo imali — lančiće, narukvice, prstene, naušnice i ogrlice — da za sebe izvršimo obred očišćenja pred BOGOM.«
51. Mojsije i svećenik Eleazar primili su od njih sve predmete napravljene od zlata.
52. Sve zlato, koje su tisućnici i stotnici donijeli kao prilog BOGU, težilo je 170 kilograma ,
53. a svaki je vojnik ostatak svog plijena zadržao za sebe.
54. Mojsije i svećenik Eleazar primili su zlato od tisućnika i stotnika. Zatim su ga unijeli u Šator sastanka kao spomen na Izraelce pred BOGOM.

Brojeva 32:1-42
1. Rubenovci i Gadovci imali su mnogo stoke. Kad su vidjeli da je zemlja oko Jazera i Gileada pogodna za stoku,
2. došli su Mojsiju, svećeniku Eleazaru i glavarima zajednice te im rekli:
3. »Atarot, Dibon, Jazer, Nimra, Hešbon, Eleale, Sebam, Nebo i Beon —
4. zemlja je koju je BOG pokorio pred izraelskom zajednicom. Pogodna je za stoku, a mi, tvoji sluge, imamo stoke.
5. Ako imamo tvoju naklonost, daj nama, svojim slugama, ovu zemlju u posjed. Ne tjeraj nas da prelazimo rijeku Jordan.«
6. »Zar ćete vi ovdje sjediti dok vaša braća idu u rat?« upita Mojsije Gadovce i Rubenovce.
7. »Zašto obeshrabrujete svoju braću da prijeđu u zemlju koju im je dao BOG?
8. Tako su postupili vaši očevi kad sam ih poslao iz Kadeš Barnee da izvide zemlju.
9. Nakon što su otišli do doline Eškol i vidjeli zemlju, obeshrabrili su Izraelce i odvratili ih od ulaska u zemlju koju im je dao BOG.
10. Toga se dana BOG razljutio pa se ovako zakleo:
11. ‘Zato što me nisu sasvim slijedili, ni jedan od ljudi od dvadeset godina i stariji, koji su izašli iz Egipta, neće vidjeti zemlju što sam uz zakletvu obećao Abrahamu, Izaku i Jakovu.
12. Nitko je neće vidjeti osim Kaleba, sina Kenižanina Jefunea, i Jošue, Nunovog sina, koji su u potpunosti slijedili BOGA.’
13. BOG se razljutio na Izraelce pa im je odredio da četrdeset godina lutaju pustinjom dok nije nestao cijeli naraštaj onih koji su činili zlo pred BOGOM.
14. A sad vi, porod grešnika, izazivate BOGA kao i vaši očevi, da se još više razljuti na Izrael.
15. Ako odbijete ići za njim, ponovo će ostaviti narod u pustinji, koji će zbog vas biti uništen.«
16. Tada su Rubenovci i Gadovci prišli Mojsiju i rekli: »Htjeli bismo ovdje sagraditi torove za svoju stoku i gradove za svoju djecu.
17. Nakon toga, bit ćemo spremni povesti ostale Izraelce u rat, da ih dovedemo u njihovu zemlju. Za to će vrijeme naša djeca živjeti u utvrđenim gradovima, zaštićena od stanovnika ove zemlje.
18. Nećemo se vraćati svojim kućama dok svaki Izraelac ne zaposjedne svoje nasljedstvo
19. i nećemo s njima tražiti nasljedstvo s druge strane rijeke Jordan jer smo primili nasljedstvo s ove, istočne strane.«
20. Nato im je Mojsije rekao: »Učinite tako. Spremite se pred BOGOM za rat.
21. Prijeđite preko rijeke Jordan i borite se pod BOŽJIM vodstvom dok on pred sobom ne istjera neprijatelje.
22. Kad zemlja bude pokorena pred BOGOM, moći ćete se vratiti. Bit ćete oslobođeni svoje obaveze prema BOGU i prema Izraelu. Ova će zemlja biti vaš posjed pred BOGOM.
23. No, ako to ne učinite, sagriješit ćete protiv BOGA. Budite sigurni da će vas stići grijeh.
24. Sagradite gradove za svoju djecu i torove za svoja stada, ali učinite ono što ste obećali.«
25. Gadovci i Rubenovci rekli su Mojsiju: »Tvoji će sluge učiniti što si zapovjedio, gospodaru.
26. Naša će djeca i žene, naša stada i sva stoka, ostati ovdje u gradovima Gileada,
27. a tvoji će sluge, spremni za rat, prijeći preko rijeke Jordan. I borit ćemo se pred BOGOM, baš kao što kažeš, gospodaru.«
28. Tada je Mojsije za njih dao zapovijed svećeniku Eleazaru, Nunovom sinu Jošui i glavarima izraelskih obitelji:
29. »Ako Gadovci i Rubenovci budu spremni za rat pred BOGOM, ako s vama prijeđu preko rijeke Jordan i ako pokorite zemlju, dajte im u posjed zemlju Gilead.
30. No, ako ne prijeđu rijeku spremni za rat, dobit će posjed s vama u Kanaanu.«
31. »Tvoji će sluge učiniti kako je zapovjedio BOG«, odgovorili su Gadovci i Rubenovci.
32. »Spremni za rat pred BOGOM, prijeći ćemo u Kanaan, ali posjed koji ćemo naslijediti bit će s ove strane rijeke Jordan.«
33. Tada je Mojsije dao zemlju Gadovcima, Rubenovcima i polovini plemena Manašea, Josipovog sina. Dobili su kraljevstvo Sihona, kralja Amorejaca, i kraljevstvo Oga, kralja Bašana. Dobili su cijelu tu zemlju s njenim gradovima i okolnim područjima.
34. Gadovci su obnovili Dibon, Atarot, Aroer,
35. Atrot Šofan, Jazer, Jogbohu,
36. Bet Nimru i Bet Haran, kao utvrđene gradove, i sagradili torove za svoja stada.
37. Rubenovci su obnovili Hešbon, Eleale i Kirjataim,
38. kao i Nebo i Baal Meon (čiji su nazivi promijenjeni) i Sibmu. Tako su nazivali gradove koje su sagradili.
39. Potomci Makira, Manašeovog sina, otišli su u Gilead, zauzeli ga i istjerali Amorejce koji su bili ondje.
40. Zato je Mojsije dao Gilead Makirovcima, Manašeovim potomcima, i oni su se ondje nastanili.
41. Jair, Manašeov potomak, zauzeo je manja naselja i nazvao ih Havot Jair ,
42. a Nobah je zauzeo grad Kenat i okolna naselja te ga po sebi nazvao Nobah.

Psalmi 35:1-8
1. Davidova pjesma. BOŽE, usprotivi se mojim protivnicima, napadni ih jer oni napadaju mene.
2. Stavi svoj oklop i uzmi štit, dođi mi u pomoć!
3. Digni sjekiru i baci koplje na moje progonitelje. Reci mi glasno: »Spasit ću te.«
4. Ljudi, koji me žele ubiti, neka propadnu sramotno. Urotnici neka bježe bezglavo.
5. Nek' se rasprše kao pljeva na vjetru dok ih rastjeruje BOŽJI anđeo.
6. Nek' bježe po mračnoj i kliskoj stazi dok ih BOŽJI anđeo progoni.
7. Ništa im nisam skrivio, a oni mi zamku postavljaju i jamu za mene kopaju.
8. Ali neka iznenada propadnu, neka se uhvate u svoju zamku i upadnu u duboku jamu.

Izreka 12:1-1
1. Tko voli stegu, voli učiti, a glupan mrzi opomenu.

Marku 14:55-72
55. Vodeći su svećenici i cijelo vijeće pokušali naći dokaze protiv Isusa da bi ga mogli osuditi na smrt, ali nisu uspjeli.
56. Mnogi su lažno svjedočili protiv Isusa, no njihova se svjedočenja nisu poklapala.
57. Tada su neki ustali i počeli lažno svjedočiti. Govorili su:
58. »Čuli smo ga kako govori: ‘Srušit ću ovaj Hram, koji su napravile ljudske ruke, i za tri ću dana sagraditi drugi, koji neće napraviti ljudske ruke.’«
59. Međutim, ni njihovo se svjedočenje nije poklapalo.
60. Tada je vrhovni svećenik stao pred njih i upitao Isusa: »Zašto ništa ne odgovaraš? Kakvo je to svjedočenje koje ovi ljudi iznose protiv tebe?«
61. A Isus je šutio i nije odgovarao. Vrhovni ga je svećenik ponovo upitao: »Jesi li ti Krist, Sin blagoslovljenoga Boga?«
62. »Jesam — odgovorio je Isus — I vidjet ćete Sina Čovječjega kako sjedi s desne strane Svemoćnoga i dolazi na nebeskim oblacima.«
63. Tada je vrhovni svećenik razderao svoju odjeću i rekao: »Zar još uopće trebaju svjedoci?
64. Čuli ste ovo bogohuljenje, što mislite?« Svi su ga proglasili krivim i osudili na smrt.
65. Neki su počeli pljuvati po njemu. Pokrivali su mu lice i udarali ga, govoreći: »Prorokuj sada! Tko te udario?« A stražari su mu udarali pljuske.
66. Dok je Petar još bio dolje u dvorištu, došla je neka sluškinja vrhovnoga svećenika.
67. Spazila je Petra kako se grije pokraj vatre, pogledala ga i rekla: »Ti si bio s onim Nazarećaninom, Isusom.«
68. A Petar je to zanijekao: »Ne znam i ne razumijem o čemu govoriš.« Zatim se udaljio u prednji dio dvorišta, a pijetao je zapjevao.
69. Kad ga je sluškinja vidjela, opet je govorila onima koji su ondje stajali: »Ovaj je čovjek jedan od njih.«
70. A Petar je opet zanijekao. Nakon nekog vremena, okupljeni su rekli Petru: »Ti si zasigurno jedan od njih. I ti si iz Galileje.«
71. A Petar se počeo kleti i preklinjati: »Ne poznajem čovjeka o kojem govorite!«
72. I odmah nakon toga pijetao je i drugi put zapjevao, a Petar se prisjetio što mu je Isus bio rekao: »Prije nego što pijetao dvaput zapjeva, ti ćeš me triput zatajiti.« Tada je zaplakao.