A A A A A

Levitski 25:1-55
1. BOG je rekao Mojsiju na Sinajskoj planini:
2. »Reci Izraelcima: Kad uđete u zemlju koju ću vam dati, neka i zemlja ima poseban odmor u čast BOGU.
3. Šest ćete godina sijati svoje polje i obrezivati svoj vinograd te ubirati njihov urod.
4. No sedme godine neka bude potpuni odmor za zemlju — šabat u čast BOGU. Nemojte sijati polja niti obrezivati vinograde.
5. Nemojte žeti ono što nikne samo od sebe, niti brati grožđe s neobrezane loze. Godina je to potpunog odmora za zemlju.
6. A za jelo ćete imati ono što sâmo rodi za vrijeme šabatne godine. To će biti hrana vama, vašim slugama i sluškinjama, najamnicima, strancima koji žive s vama,
7. stoci i divljim životinjama u vašoj zemlji. Sve što zemlja sâma rodi, bit će za hranu.«
8. »Odbrojite sedam šabatnih godina — sedam puta sedam godina — ukupno četrdeset i devet godina.
9. Desetog dana sedmog mjeseca, na Dan pomirenja, zatrubite u ovnov rog diljem vaše zemlje.
10. Posvetite pedesetu godinu i širom zemlje proglasite slobodu svim njezinim stanovnicima. Bit će vam to jubilarna godina. Svatko od vas vratit će se na svoje imanje i u svoju obitelj.
11. Ta će vam pedeseta godina biti jubilarna — nećete sijati niti žeti ono što nikne samo od sebe, niti brati grožđe s neobrezane loze.
12. Jubilarna je to godina i bit će vam sveta. Jest ćete prijašnji urod s polja.
13. U toj jubilarnoj godini neka se svaki od vas vrati na svoje imanje.
14. Ako prodajete zemlju svom sunarodnjaku ili je kupujete od njega, nemojte varati jedan drugoga.
15. Kad kupujete zemlju od sunarodnjaka, platite mu prema broju godina od jubilarne godine. Kad prodajete zemlju, računajte cijenu prema broju godina preostalih za ubiranje žetve do jubilarne godine.
16. Ako ima mnogo godina do jubilarne, cijena neka bude veća, a ako ih ima malo, cijena neka bude manja. Prodavatelj vam zapravo prodaje određeni broj žetava.
17. Ne varajte jedan drugoga, nego imajte strahopoštovanja prema Bogu. Ja sam vaš BOG.«
18. »Vršite moje uredbe i držite se mojih zakona pa ćete živjeti u sigurnosti u svojoj zemlji.
19. Tada će vam zemlja davati plodove i jest ćete do mile volje i sigurno živjeti.
20. Možda ćete pitati: ‘Što ćemo jesti sedme godine ako ne budemo sijali niti ubirali urod?’
21. Ja ću vam poslati takav blagoslov šeste godine da će zemlja roditi dovoljno za tri godine.
22. Osme ćete godine opet sijati, a jest ćete stari urod, i to sve do devete godine, do žetve novog uroda.«
23. »Zemlja se ne smije trajno prodati jer pripada meni, a vi ste samo došljaci i putnici kod mene.
24. Sva zemlja koju kupujete mora imati mogućnost otkupa od strane prvobitnog vlasnika.
25. Ako vaš sunarodnjak osiromaši, pa proda dio imanja, najbliži srodnik mora otkupiti tu zemlju.
26. Ako čovjek nema nikog tko bi otkupio zemlju, ali napreduje i zaradi dovoljno da je sâm otkupi,
27. neka izračuna koliko je godina prošlo od prodaje. Zatim će kupcu isplatiti razliku za vrijeme preostalo do jubilarne godine i povratiti svoje imanje.
28. No, ako nema dovoljno sredstava za otkup, onda će prodana zemlja ostati kod kupca do jubilarne godine. To će se razriješiti u jubilarnoj godini i zemlja će biti vraćena prvobitnim vlasnicima.
29. Ako netko proda kuću u kojoj živi, a koja se nalazi u gradu opasanom zidinama, može je otkupiti u roku jedne godine od prodaje. Pravo otkupa trajat će godinu dana.
30. Ako kuća u gradu opasanom zidinama ne bude otkupljena do isteka pune godine, trajno će pripasti kupcu i njegovim potomcima. U tom slučaju ne mora se vratiti prvobitnom vlasniku na jubilarnu godinu.
31. No kuće po naseljima, koja nisu opasana zidinama, računat će se kao polja. One se mogu otkupiti i moraju se vratiti u jubilarnoj godini.
32. Po pitanju levitskih gradova: Leviti imaju trajno pravo otkupa svojih kuća u gradovima koji im pripadaju.
33. Kuća, koja je vlasništvo Levita, prodana u levitskom gradu i pod pravom otkupa, mora se vratiti u jubilarnoj godini. U izraelskome narodu, kuće u levitskim gradovima levitsko su vlasništvo.
34. No polja, koja pripadaju levitskim gradovima, ne smiju se prodavati jer su trajno levitsko vlasništvo.«
35. »Ako vaš sunarodnjak osiromaši toliko da se ne može uzdržavati, pomognite mu kao jednom od stranaca koji žive s vama.
36. Nemojte mu računati kamatu i nemojte zarađivati na njemu, nego imajte strahopoštovanja prema Bogu, da vaš sunarodnjak može i dalje živjeti među vama.
37. Nemojte tražiti kamatu kad mu posuđujete novac i nemojte ostvarivati zaradu na hrani koju mu prodajete.
38. Ja sam vaš BOG, koji vas je izveo iz Egipta da bih vam dao zemlju Kanaan i da bih bio vaš Bog.«
39. »Ako vaš sunarodnjak osiromaši toliko da vam se proda, ne prisiljavajte ga da radi kao rob.
40. Neka bude kod vas kao strani najamni radnik. Neka radi za vas do jubilarne godine.
41. Tada oslobodite njega i njegovu djecu, da se vrati u svoju obitelj i na svoju djedovinu.
42. Izraelci su moje sluge, koje sam izveo iz Egipta, i zato se ne smiju prodavati kao robovi.
43. Ne postupajte okrutno s njima. Poštujte svog Boga.
44. Po pitanju vaših robova: robove i ropkinje možete kupovati iz okolnih naroda.
45. Također, smijete kupovati djecu stranaca koji žive s vama i članove njihovih obitelji koji su rođeni u vašoj zemlji. Oni mogu biti vaše vlasništvo.
46. Njih možete ostaviti u nasljedstvo svojim potomcima, u trajno vlasništvo. S njima smijete postupati kao s robovima, ali ne budite okrutni prema svojim sunarodnjacima, Izraelcima.
47. Ako se obogati stranac, koji živi s vama, a vaš sunarodnjak osiromaši toliko da se proda tom strancu ili članu njegove obitelji,
48. on zadržava pravo da bude otkupljen nakon što se prodao. Može ga otkupiti netko od njegove braće,
49. stric, bratić, ili neki drugi krvni srodnik iz obitelji. A ako prosperira, može se i sam otkupiti.
50. Neka on i njegov kupac izračunaju broj godina otkad se prodao pa do jubilarne godine. Cijena neka se odredi prema broju godina i prema plaći koju bi primio najamni radnik za to vrijeme.
51. Ako je ostalo još mnogo godina, neka se za otkup plati veći dio cijene.
52. Ako je ostalo još malo godina, neka u skladu s tim plati za svoj otkup.
53. Stranac neka s njim postupa kao s najamnikom koji se unajmljuje od godine do godine. Pazite da stranac ne postupa okrutno s njim.
54. Ako se ne iskoristi ni jedna mogućnost otkupa za prodanog Izraelca, on i njegova djeca neka se oslobode u jubilarnoj godini.
55. Jer, Izraelci su moje sluge koje sam izveo iz Egipta. Ja sam vaš BOG.«

Psalmi 28:6-9
6. Neka je slavljen BOG jer čuo je da ga zovem upomoć.
7. BOG je moja snaga i moj štit. Cijelim srcem njemu sam vjerovao. Sretan sam jer pomoć mi je pružio, slavim ga radosnim pjesmama.
8. BOG daje snagu svom narodu, spašava i štiti svog odabranoga kralja .
9. Spasi svoj narod! Čuvaj one koji ti pripadaju! Budi njihov pastir, i vodi ih zauvijek.

Izreka 10:19-21
19. Tko puno priča, stvara sukobe, a tko pazi što govori, razuman je.
20. Riječi pravednika su poput čistog srebra, a misli zloga su bezvrijedne.
21. Riječi pravednika na korist su mnogima, a budale ginu jer nemaju pameti.

Marku 6:30-56
30. Apostoli su se okupili oko Isusa i rekli mu sve što su činili i poučavali.
31. Tada im je Isus rekao: »Pođite sa mnom na neko mirno mjesto i malo se odmorite!« To im je rekao zato što, zbog silnog mnoštva koje se ondje okupilo, Isus i njegovi učenici nisu stigli niti jesti.
32. Zato su sami otišli lađicom na neko mirno mjesto, daleko od ljudi.
33. No mnogi su ih vidjeli kako odlaze i odmah ih prepoznali. Iz svih su gradova požurili onamo po obali i stigli prije Isusa i učenika.
34. Kad je Isus izašao iz lađice, ugledao je mnoštvo. Sažalio se nad njima jer su bili poput ovaca bez pastira i počeo ih poučavati.
35. Već je bilo kasno pa su učenici došli i rekli Isusu: »Ovo je samotno mjesto i već je kasno.
36. Pošalji ljude na okolna imanja i u sela da kupe nešto za jelo.«
37. On im je na to odgovorio: »Vi im dajte jesti.« »Što? Kako ćemo kupiti toliko kruha? Trebalo bi nam dvjesto srebrnjaka da nahranimo sve te ljude«, odvratili su oni.
38. Isus im je rekao: »Koliko kruhova imate? Idite i provjerite!« Kad su izbrojili kruhove, rekli su: »Imamo pet kruhova i dvije ribe.«
39. Isus im je rekao da posjednu ljude na travu po skupinama.
40. Ljudi su sjeli u skupinama po stotinu i po pedeset.
41. Isus je uzeo pet kruhova i dvije ribe te zahvalio, gledajući u nebo, a zatim je razlomio kruh i dao ga učenicima da posluže ljude. Isto je tako podijelio dvije ribe i dao svima da jedu.
42. Svi su jeli i nasitili se.
43. Kad su se ljudi najeli, Isusovi su učenici sakupili dvanaest košara punih preostaloga kruha i ribe.
44. A bilo je ondje oko pet tisuća muškaraca i svi su se najeli.
45. Isus je odmah nakon toga rekao svojim učenicima da uđu u lađicu i da krenu u Betsaidu, na drugu stranu jezera. Rekao im je da će doći za njima. Ostao je ondje da otpusti ljude kućama.
46. Kad se oprostio od mnoštva, uputio se na brdo kako bi molio.
47. Uvečer je lađica bila nasred jezera, a Isus sâm na kopnu.
48. Vidio je kako učenici teško veslaju jer je vjetar bio protivan. Negdje između tri i šest sati ujutro došao je k njima hodajući po vodi. Nastavio je hodati i umalo pretekao lađicu.
49. Kad su ga učenici spazili kako hoda po jezeru, pomislili su da je duh i od straha su počeli vikati.
50. On im se odmah obratio: »Ne bojte se, to sam ja!«
51. Zatim se popeo k njima u lađicu, a vjetar se umirio. Učenici su bili zapanjeni.
52. Nisu mogli vjerovati što se dogodilo. Vidjeli su čudo koje je Isus učinio s kruhom, ali zbog okorjelosti srca još uvijek nisu razumjeli što to znači.
53. Isus i njegovi učenici preplovili su jezero i pristali u Genezaretu. Ondje su privezali lađicu.
54. Kad su sišli s nje, ljudi su odmah prepoznali Isusa.
55. Razglasili su vijest o njemu po cijelom kraju. Počeli su na nosilima donositi bolesnike onamo gdje su čuli da se Isus nalazi.
56. Isus je išao po selima, gradovima i imanjima. Gdje god bi se pojavio, ljudi bi donosili svoje bolesne na trgove i molili Isusa da im dopusti da dotaknu samo rub njegove odjeće. I svi koji su ga dotaknuli, bili su ozdravljeni.