A A A A A

Izlaska 13:1-22
1. BOG je rekao Mojsiju:
2. »Posveti meni svakog prvorođenca. Sve što se Izraelcima rodi prvo, bilo čovjek ili životinja, pripada meni.«
3. Mojsije je rekao narodu: »Sjećajte se ovog dana, kad ste izašli iz Egipta, iz zemlje ropstva, jer vas je BOG izveo odande velikom snagom. Ne jedite kruh u kojem ima kvasca.
4. Danas, u mjesecu Abibu , izlazite iz Egipta.
5. Stoga, BOG će te uvesti u zemlju Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Hivijaca i Jebusejaca, za koju se zakleo tvojim precima da će ti je dati. Zemlja je to kojom teče med i mlijeko. Kad se ondje nastaniš, u ovome mjesecu vrši ovaj obred:
6. Nakon sedam dana beskvasnoga kruha, na sedmi dan održi svetkovinu u čast BOGA.
7. Dakle, sedam dana neka se jede beskvasni kruh. Neka kod tebe ne bude ništa ukvasano i neka ne bude kvasca nigdje oko tebe.
8. Toga dana reci svom djetetu: ‘To je zbog onoga što je BOG učinio za mene kad sam izašao iz Egipta.’
9. Neka ti to bude kao znak na ruci i kao podsjetnik na čelu, da ti BOŽJI nauk uvijek bude na usnama, jer te BOG velikom snagom izveo iz Egipta.
10. Ovu uredbu izvršavaj svake godine u određeno vrijeme.«
11. »BOG će te uvesti u zemlju Kanaanaca, kao što se zakleo tebi i tvojim precima. Kad budeš u svojoj zemlji,
12. posveti BOGU svakog prvorođenca. Svaki prvorođeni mužjak od stoke pripada BOGU.
13. No svako prvorođeno magare otkupi janjetom , a ako ga ne otkupiš, slomi mu vrat. Svako prvorođeno muško od tvoje djece moraš otkupiti.
14. Kad te dijete ubuduće upita: ‘Što to znači?’, odgovori mu: ‘BOG nas je moćnom silom izveo iz Egipta, iz zemlje ropstva.
15. Kad nas je faraon tvrdoglavo odbijao pustiti, BOG je ubio svakog prvorođenca u Egiptu, prvorođene sinove i prvorođene mužjake od stoke. Zato BOGU žrtvujemo svakog prvorođenoga mužjaka od stoke, a svoje prvorođene sinove otkupljujemo.’
16. Neka ti to bude kao znak na ruci i na čelu, neka te podsjeća da nas je BOG svojom velikom snagom izveo iz Egipta.«
17. Kad je faraon pustio narod da ide, Bog ih nije poveo putem kroz zemlju Filistejaca. Iako je to bio kraći put, Bog je rekao: »Zato da se ljudi ne bi predomislili, suočeni s ratom, i vratili se u Egipat.«
18. Stoga je Bog poveo narod obilaznim putem kroz pustinju prema Crvenome moru , a Izraelci su krenuli iz Egipta u bojnim postrojbama.
19. Mojsije je ponio i Josipove kosti jer je Josip tražio Izraelce da se zakunu rekavši im: »Bog će vas sigurno pohoditi. Tada odavde sa sobom ponesite i moje kosti.«
20. Kad su otišli iz Sukota, Izraelci su se utaborili u Etamu, na rubu pustinje.
21. BOG je išao pred njima — danju kao stup od oblaka, da im pokazuje put, a noću kao stup od vatre, da im daje svjetlost. Tako su mogli putovati i danju i noću.
22. Stup, ili od oblaka danju ili od vatre noću, uvijek je bio pred narodom.

Izlaska 14:1-31
1. BOG je rekao Mojsiju:
2. »Reci Izraelcima da se vrate do Pi Hahirota i utabore između Migdola i mora. Utaborite se uz more, nasuprot Baal Sefona.
3. Faraon će misliti da Izraelci zbunjeno lutaju zemljom jer su zarobljeni pustinjom.
4. Otvrdnut ću njegovo srce i krenut će za njima u potjeru. No ja ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci pa će Egipćani znati da sam ja BOG.« I Izraelci su učinili tako.
5. Kad su egipatskom kralju rekli da je narod pobjegao, faraon i njegovi službenici promijenili su stav prema Izraelcima i rekli: »Što smo to učinili! Pustili smo Izraelce da odu i više nam neće služiti.«
6. Zato je faraon zapovjedio da mu pripreme kola pa je poveo svoju vojsku.
7. Uzeo je šest stotina najboljih bojnih kola, ali i sva ostala kola iz Egipta. Svaka su kola imala svog zapovjednika.
8. BOG je toliko otvrdnuo srce faraonu, egipatskom kralju, da je krenuo u potjeru za Izraelcima koji su pobjednički napustili zemlju.
9. Sva je faraonova vojska krenula za njima — bojna kola s konjima, konjica i pješaštvo. Sustigli su ih dok su bili utaboreni pokraj mora, blizu Pi Hahirota, nasuprot Baal Sefona.
10. Kad se faraon približio, Izraelci su ugledali Egipćane kako ih sustižu pa su se jako uplašili i zavapili BOGU.
11. »Zar nije bilo grobova u Egiptu da tamo umremo«, upitali su Mojsija, »pa si nas doveo ovamo da pomremo u pustinji? Što si postigao time što si nas izveo iz Egipta?
12. Zar ti nismo rekli još u Egiptu: ‘Ostavi nas na miru! Pusti nas da služimo Egipćanima!’? Bolje bi bilo da smo ostali služiti Egipćanima nego da poginemo u pustinji.«
13. »Ne bojte se!« reče Mojsije narodu. »Budite čvrsti! Vidjet ćete kako će vas BOG spasiti. Egipćane, koje danas vidite, više nikad nećete vidjeti.
14. BOG će se boriti za vas, a vi samo budite mirni.«
15. Tada je BOG rekao Mojsiju: »Zašto si zavapio meni? Reci Izraelcima da krenu dalje,
16. a ti podigni svoj štap, ispruži ruku nad more i razdvoji ga, da bi Izraelci prošli kroz more po suhome.
17. Egipćanima ću otvrdnuti srce pa će krenuti za njima. Tada ću se proslaviti na faraonu i svoj njegovoj vojsci, na njegovim kolima i konjanicima.
18. Egipćani će znati da sam ja BOG kad se proslavim na faraonu, na njegovim kolima i konjanicima.«
19. Tada se Božji anđeo, koji je išao ispred izraelske vojske, okrenuo i stao iza njih. I stup od oblaka, koji je bio ispred njih, pomaknuo se i stao iza njih.
20. Postavio se između egipatske i izraelske vojske pa je Egipćanima donio tamu, a Izraelcima svjetlo. Tako egipatska vojska te noći nije mogla prići izraelskoj.
21. Mojsije je ispružio ruku nad more pa je BOG cijele noći jakim istočnim vjetrom tjerao morske vode i isušio dno. Kad su se vode razdvojile,
22. Izraelci su prolazili kroz more po suhom, a vode su stajale, kao bedemi, s njihove desne i lijeve strane.
23. Egipćani su krenuli u potjeru za Izraelcima te su svi faraonovi konji, kola i konjanici ušli u more za njima.
24. Prije svitanja BOG je iz stupa vatre i oblaka pogledao na egipatsku vojsku i stvorio u njoj strah i metež.
25. Zaglavio je kotače njihovih kola, tako da su se teško kretali. Tada su Egipćani rekli: »Bjež'mo od Izraelaca! BOG se bori za njih, protiv Egipta!«
26. BOG je rekao Mojsiju: »Ispruži ruku nad more, da vode krenu natrag na Egipćane, na njihova kola i konjanike.«
27. Mojsije je u svitanje ispružio ruku nad more i ono se vratilo na svoje mjesto. Dok su Egipćani bježali iz mora, BOG ih je odnio vodom.
28. Vode su se vratile i preplavile kola, konjanike i svu faraonovu vojsku koja je slijedila Izraelce kroz more. Nitko od njih nije preživio.
29. Izraelci su hodali po suhom posred mora — vode su im stajale, kao bedemi, s desne i lijeve strane.
30. Toga je dana BOG Izraelce spasio od Egipćana te su ih Izraelci vidjeli kako mrtvi leže na morskom žalu.
31. Kad je izraelski narod vidio BOŽJU veliku snagu na djelu protiv Egipćana, obuzelo ih je strahopoštovanje prema BOGU. Povjerovali su BOGU i njegovom slugi Mojsiju.

Psalmi 18:13-19
13. BOG grmi s nebesa, Svevišnjega ori se glas.
14. Strijele odapinje, razgoni neprijatelje, munjama ih tjera da besciljno bježe.
15. BOŽE, povikao si prijetnje, u srdžbi si dahnuo, otkrila su se morska dna, i pokazali se temelji zemlje.
16. Odozgo je posegnuo i zgrabio me, izvukao me iz vode duboke.
17. Spasio me od moćnih neprijatelja, od svih koji su me mrzili i bili jači od mene.
18. Napali su me u vrijeme nevolje, ali BOG mi je bio uporište.
19. Izveo me na siguran prostor, spasio me jer sam mu drag.

Izreka 6:6-11
6. Promatraj mrava, lijenčino, gledaj što radi i postani mudar.
7. On nema zapovjednika, upravitelja, ni vladara,
8. a ipak ljeti sprema hranu i u vrijeme žetve sakuplja za zimu.
9. Dokle ćeš se izležavati, lijenčino? Kad li ćeš ustati iz kreveta?
10. Još malo odspavaj, još malo odrijemaj, još malo prekriži ruke,
11. i siromaštvo će te zaskočiti poput pljačkaša, a oskudica poput naoružanog čovjeka.

Mateju 21:1-22
1. Kad su se približili Jeruzalemu i stigli do Betfage na Maslinskoj gori, Isus je poslao dvojicu svojih učenika
2. govoreći im: »Idite u ovo selo, što je ispred vas, odmah ćete pronaći privezanu magaricu i magare s njom. Odvežite ih i dovedite k meni!
3. Ako vam netko nešto kaže, recite mu: ‘Trebaju Gospodinu, ali on će ih odmah vratiti.’«
4. To se dogodilo tako da se ispuni ono što je bilo rečeno po proroku:
5. »Recite gradu Sionu: ‘Evo, tvoj kralj ti dolazi! Ponizan je i jaše na magarcu, na magaretu, magaričinom potomku.’«
6. Učenici su otišli i učinili kako im je Isus zapovjedio.
7. Doveli su magaricu i mlado magare, stavili na njih svoje ogrtače, a Isus je na njih sjeo.
8. Jedni su prostirali svoje ogrtače putem, dok su drugi trgali grane s drveća i stavljali ih po putu.
9. Narod, koji je išao ispred i iza Isusa, klicao je: »Slava Davidovom Sinu! Blagoslovljen onaj koji dolazi u Gospodinovo ime! Slava Bogu na Nebu!«
10. Kad je Isus ušao u Jeruzalem, cijeli se grad uskomešao. Svi su se pitali: »Tko je to?«
11. A narod je odgovarao: »To je Isus, prorok iz Nazareta u Galileji.«
12. Zatim je Isus ušao u Hram i istjerao sve koji su ondje kupovali i prodavali. Mjenjačima novca prevrnuo je stolove, a prodavačima golubova klupe.
13. Rekao im je: »Pisano je: ‘Moja kuća zvat će se kuća molitve’, a vi je pretvarate u ‘pljačkaško sklonište’ .«
14. U Hramu su mu pristupili slijepi i hromi, a on ih je ozdravljao.
15. Kad su svećenički poglavari i učitelji Zakona vidjeli čuda koja je učinio i djecu što viču u Hramu: »Slava Davidovom Sinu!«, jako su se razljutili pa mu rekli:
16. »Čuješ li što ova djeca govore?« A Isus im je odgovorio: »Da. Zar niste nikada pročitali: ‘Učinio si da te slave djeca i dojenčad’?«
17. Zatim ih je ostavio pa je iz Jeruzalema otišao u Betaniju, gdje je prenoćio.
18. Rano ujutro, dok se vraćao u Jeruzalem, Isus je ogladnio.
19. Pokraj puta je ugledao smokvu i otišao do nje, ali na njoj nije našao ništa osim lišća. Zato joj je rekao: »Nikad više ne imala ploda!« I smokva se osušila istoga trena.
20. Kad su učenici to vidjeli, začudili su se i upitali: »Kako to da se smokva odmah osušila?«
21. A Isus im je odgovorio: »Istinu vam kažem: ako vjerujete i ne posumnjate, moći ćete učiniti ne samo ovo što sam ja učinio sa smokvom nego, ako kažete ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, to će se i dogoditi.
22. Ako budete vjerovali, sve što zatražite u molitvi, primit ćete.«