| Osija 7:1-16 |
| 1. Kad god sam htio ozdraviti Izrael, vidio sam samo zloću Efrajima i zlodjela stanovnika Samarije. Varalice su i prevaranti, lopovi u kuće provaljuju, bande po ulicama haraju. |
| 2. Ali oni ne shvaćaju da pamtim njihova zlodjela. Okruženi su svojim djelima, preda mnom su izložena. |
| 3. Zlodjelima ugađaju kralju, lažima ugađaju poglavarima. |
| 4. Svi su oni prijetvorne varalice, samo smišljaju nevolje. Oni su kao peć što se tiho užari dok pekar još priprema tijesto. |
| 5. Na dan kada se slavi kralj, službenici se vinom opijaju, tada izdajnici kralja napadaju. |
| 6. Srca im plamte dok spremaju zavjeru, bijes u njima tinja cijelu noć, a ujutro se sav rasplamsa. |
| 7. Dok se kao peć bijesno žare, proždiru svoje vladare. Propadaju svi njihovi kraljevi, a nitko me ne zove upomoć. |
| 8. Efrajim se miješa s drugim narodima, propada kao pogača na vatri ostavljena. |
| 9. Stranci crpe njegovu snagu, a on toga nije svjestan. Kosa mu već pomalo sijedi, ali on to i ne primjećuje. |
| 10. Izraelov ponos protiv njega svjedoči, no svom BOGU ipak se ne vraća. Mene ne traži, unatoč svemu. |
| 11. Efrajim je kao neki golub, lakomislen i bez pameti. Prvo traži podršku Egipta, onda ide po pomoć Asircima. |
| 12. Ali kamo god da krene, raširit ću preko njega svoju mrežu, ulovit ću ga kao pticu u zamku. Uhvatit ću ga i kazniti kad čujem da sklapa savez s drugim narodima. |
| 13. Teško njima jer su me napustili! Propast će, protiv mene su se pobunili. Želio sam ih spasiti, ali o meni su lagali. |
| 14. Ne vape meni svim srcem, već nariču na svojim ležajima. Ranjavaju se da im dobro rodi žito i loza, ali protiv mene se okreću. |
| 15. Odgojio sam ih i osnažio, a oni su protiv mene smišljali zlo. |
| 16. Okreću se posvuda, ali ne prema gore, oni su kao nepouzdani lûk u ruci. Poglavari će im poginuti od mača jer su o meni drsko govorili. I zato će ih Egipćani ismijavati. |
| Osija 8:1-14 |
| 1. »Zatrubite na uzbunu! Neprijatelji kruže kao lešinari nad BOŽJIM narodom! Jer, prekršili su savez među nama, pobunili se protiv mog zakona. |
| 2. Izrael moje ime u jecaju zove: ‘Moj Bože, mi te poznajemo!’ |
| 3. Odbacili su ono što je dobro, zato će ih neprijatelji progoniti. |
| 4. Bez mene su postavljali kraljeve, bez mog odobrenja birali poglavare. Od svog srebra i zlata pravili su idole, vodili narod u sigurnu propast. |
| 5. Samarijo, prezreo sam tvoga lažnog boga u obliku mladog bika. Moj bijes plamti na njih kao vatra. Dokle će Izraelci biti nesposobni da budu nevini i čisti? |
| 6. Ovog idola izradio je zanatlija, to sigurno nije Bog. To samarijsko tele, raspast će se u komadiće. |
| 7. Izraelci siju vjetar i žanju oluju. Oni su kao stabljika pšenice, koja nema klas i ne daje plod. A kad bi žito ipak rodilo, opet bi ga stranci proždrli. |
| 8. Izraelci će se izgubiti među narodima, kao neželjena razbijena zdjela. |
| 9. Odlutali su kao divlje magare i otišli po pomoć u Asiriju. Efrajim je tražio zaštitu i brigu, a unajmio je prostitutku. |
| 10. Iako su se prodali narodima, ipak ću ih okupiti za sud. Uskoro će oslabjeti i nestati pod vlašću moćnoga kralja. |
| 11. Efrajim je digao žrtvenike da bi grijeh okajao, ali na tim mjestima je grijeh počinio. |
| 12. Svaki detalj svog zakona zapisao sam za njih, a oni se prave da ne razumiju ni riječ. |
| 13. Prinose mi žrtve kao darove, jedu meso žrtvovanih životinja. Ali ja, BOG, to ne prihvaćam. Nisam zaboravio njihovu nevjeru, spreman sam ih kazniti za grijeh. Vratit će se kao robovi u Egipat. |
| 14. Izraelci su izgradili kraljevske palače, Judejci podigli utvrđene gradove, ali su zaboravili svog Stvoritelja. Poslat ću vatru na njihove gradove, požar će im proždrijeti tvrđave.« |
| Psalmi 139:7-12 |
| 7. Mogu li od tvog Duha otići, iz tvoje prisutnosti pobjeći? |
| 8. Popnem li se u nebo, ondje si. Siđem li u svijet mrtvih , tamo si. |
| 9. Dignem li se na krilima jutra, s druge strane mora nastanim, |
| 10. i ondje bi me tvoja ruka vodila, desnica tvoja štitila. |
| 11. Da se sakrijem, mogao bih reći: »Neka me prekrije tama i svjetlo neka potamni!« |
| 12. No za tebe tama nije mrak, noć tebi svijetli kao dan, tama i svjetlost tebi su isti. |
| Izreka 29:20-20 |
| 20. Jesi li sreo osobu brzu na jeziku? I za budalu ima više nade nego za nju. |
| 2 Ivanu 1:1-13 |
| 1. Od starješine izabranoj Gospođi i njezinoj djeci koju iskreno volim, ne samo ja nego i svi koji su upoznali istinu. |
| 2. Volim vas zbog istine koja živi u nama i koja će biti s nama zauvijek. |
| 3. Milost, milosrđe i mir od Boga Oca i od njegovog Sina Isusa Krista neka budu s nama u istini i ljubavi. |
| 4. Vrlo sam se obradovao jer sam među vašom djecom našao one koji žive u skladu s istinom, upravo onako kako nam je zapovjedio Otac. |
| 5. A sada te molim ovo, Gospođo: da volimo jedni druge. Ne pišem ti novu zapovijed, nego onu istu koju smo imali od početka. |
| 6. Voljeti znači živjeti prema Božjim zapovijedima. Kao što ste čuli od početka, Božja zapovijed glasi: živite u ljubavi! |
| 7. U svijet su izišli mnogi lažljivci koji zavode druge jer ne priznaju da je Isus Krist došao na Zemlju u tijelu čovjeka. Takvi su ljudi lažni učitelji i Kristovi neprijatelji. |
| 8. Pazite na sebe da ne izgubite ono što ste stekli, nego da primite punu plaću! |
| 9. Tko god ide dalje i ne ostaje u nauci o Kristu, nema Boga. Tko ostaje u toj nauci, ima i Oca i Sina. |
| 10. Ako tko dođe k vama, a ne donosi to učenje, nemojte ga primiti u svoj dom! Nemojte ga ni pozdravljati! |
| 11. Tko ga pozdravlja, sudjeluje u njegovim zlim djelima. |
| 12. Imam vam mnogo toga reći, ali ne želim to činiti tintom na papiru. Umjesto toga, nadam se da ću vas posjetiti i razgovarati s vama licem u lice. Tako će naša radost biti potpuna. |
| 13. Pozdravljaju te djeca tvoje izabrane sestre . |