A A A A A
Biblija u jednoj godini
Studeni 8

Jezekilja 7:1-27
1. Čuo sam BOGA kako mi govori:
2. »Čovječe, Gospodar BOG poručuje zemlji Izrael: ‘Kraj! Dolazi vam kraj! Cijela zemlja bit će uništena.
3. Sad je stigao vaš kraj! Spoznat ćete moj bijes. Sudit ću vam za sva zla djela, kazniti vas za sve gadosti.
4. Neću vas žaliti, neću se smilovati, vratit ću vam za sve vaše zločine. Učinili ste mnoge strašne stvari, a sad ćete shvatiti da sam ja BOG.’
5. Gospodar BOG kaže: ‘Pazite! Događat će se nesreća za nesrećom.
6. Dolazi kraj! Dolazi vam kraj! Pogledajte, dolazi!
7. Stanovnici Izraela, približava vam se propast. Vrijeme je za paniku, a ne za klicanje po planinama.
8. Uskoro ću na vas sručiti svoj gnjev. Iskalit ću na vama svoj bijes. Kaznit ću vas za sve što ste učinili. Uzvratit ću vam za vaše gadosti.
9. Neću vas poštedjeti, neću vam se smilovati. Kažnjavam vas za vaše postupke, vraćam vam za vaše odvratnosti. Sad ćete shvatiti da sam ja BOG i da vas kažnjavam.’
10. Gledajte! Vrijeme je BOŽJE kazne! Propast je proklijala, a ponos procvjetao. Dolazi neprijateljski kralj. Propupala mu je vladarska palica.
11. Nasilno će kazniti zli narod. Od ljudi u Izraelu nitko neće ostati, nitko od njihovog mnoštva. Ništa neće ostati niti od njihovog bogatstva.
12. Došao je taj trenutak. Stigao je taj dan. Oni koji kupuju, neće se radovati, a prodavači neće tugovati. Na sve njih sručit će se strašna kazna.
13. Ljudi koji su prodali svoje imanje, neće ga više dobiti natrag. Ta poruka vrijedi za svakoga. Zbog njihovih grijeha, nitko se neće izvući živ.
14. Trube će pozivati ljude u borbu. Svi će se pripremiti, ali neće krenuti u bitku. Svima ću pokazati svoj strašan gnjev.
15. Vani prijeti mač, a u gradu vlada bolest i glad. Tko bude na polju, ubit će ga neprijatelji, a tko bude u gradu, umrijet će od gladi i bolesti.
16. Oni koji uspiju pobjeći, sklonit će se u planine kao uplašeni golubovi. No ondje će jadikovati zbog svojih grijeha.
17. Od slabosti neće moći ni ruku podići. Koljena će im biti mokra od mokraće.
18. Navući će na sebe tkaninu za tugovanje i bit će obuzeti strahom. Na licima će im se ogledati sram. U znak tuge, obrijat će svoje glave.
19. Pobacat će svoje srebro na ulicu. Gadit će im se njihovo zlato. Srebro i zlato neće ih moći spasiti od BOŽJE srdžbe, niti će ih moći nahraniti. Srebro i zlato ne mogu napuniti prazan želudac, ali su ipak naveli Izraelce da potonu u grijeh.
20. Od hramskog blaga izrađivali su svoje grozne kipove. Bili su ponosni na njih. Zbog tih grozota, učinit ću da im sve to bude kao smeće.
21. Dat ću to blago u ruke strancima. Razgrabit će ga zlikovci i njime onečistiti Hram.
22. Okrenut ću glavu, a stranci će srušiti moj Hram. Prodrijet će u njegove najsvetije dijelove i oskvrnuti ih.
23. Izradite lance za zarobljenike! Narod mora biti kažnjen jer je zemlja puna krvoprolića, a grad nasilja.
24. Dovest ću ljude iz najgorih naroda da im zaposjednu kuće. Dokrajčit ću njihov ponos i silu. Svetišta će im biti oskvrnuta.
25. Drhtat će od straha. Tražit će mir, ali mira neće biti.
26. Dolazit će nesreća za nesrećom, jedna loša vijest slijedit će drugu. Uzalud će tražiti viziju od proroka. Svećenici više neće davati pouke, ni poglavari savjete.
27. Kralj će tugovati za poginulima, a očajni poglavari odjenut će se u tkanine za tugovanje. Običan narod drhtat će od straha. Kaznit ću ih za sve što su učinili. Sudit ću im kao što su oni sudili drugima. Tada će znati da sam ja BOG.«

Jezekilja 8:1-18
1. Petog dana u šestome mjesecu, šeste godine našeg progonstva, sjedio sam u svojoj kući s judejskim starješinama. Tada me obuzela sila Gospodara BOGA.
2. Ugledao sam neku priliku koja je sličila čovjeku. Donji mu je dio tijela bio kao čista vatra, a gornji je blistao kao usijani metal okružen svjetlošću.
3. Ispružio je nešto što je izgledalo kao njegova ruka i uhvatio me za kosu. Duh me podigao između zemlje i neba. Imao sam viziju od Boga da sam odnesen na sjeverni ulaz, u unutrašnje dvorište Hrama u Jeruzalemu. Tu je stajao idol koji je izazivao Božji bijes.
4. Ugledao sam slavu Izraelovog Boga. Izgledala je kao u mojoj viziji u dolini kanala Kebar.
5. Bog mi je rekao: »Čovječe, pogledaj prema sjeveru.« Pogledao sam, i sjeverno od vrata koja su vodila prema žrtveniku, pored samog ulaza, stajao je kip idola koji je izazivao Božji bijes.
6. Nastavio mi je govoriti: »Čovječe, vidiš li što čine? Vidiš li te velike gadosti koje narod Izraela čini i tjera mene iz mog svetišta? Ali vidjet ćeš još i gore stvari.«
7. Zatim me doveo do ulaza u dvorište. Ondje sam vidio rupu u zidu.
8. Rekao mi je: »Čovječe, kopaj kroza zid.« Kopao sam i otkrio prolaz kroza zid.
9. Rekao je: »Idi unutra i vidi kakve užasne gadosti ovdje čine.«
10. Ušao sam. Svuda uokolo po zidovima bile su slike gmazova i drugih nečistih životinja, kao i prikazi ostalih idola koje su štovali Izraelci.
11. Vidio sam sedamdesetoricu starješina izraelskog naroda kako stoje ondje. Među njima je bio i Jaazanija, Šafanov sin. Svaki je u ruci držao kadionik iz kojeg se dizao mirisni oblak tamjana.
12. Bog mi je rekao: »Čovječe, jesi li vidio što u potaji čine starješine izraelskog naroda? Svaki čovjek ima svoj prostor u kojem štuje svoga lažnog idola. Jer, oni misle: ‘BOG nas ne vidi. BOG je napustio našu zemlju.’«
13. I još mi je rekao: »Vidjet ćeš ih kako čine još i gore gadosti.«
14. Odveo me do sjevernog ulaza u BOŽJI Hram. Tamo sam vidio žene kako sjede i oplakuju boga Tamuza .
15. Rekao mi je: »Vidiš li ovo, čovječe? Ali vidjet ćeš još i gore gadosti.«
16. Zatim me odveo u unutrašnje dvorište BOŽJEGA Hrama. Tamo sam na vratima BOŽJEGA Hrama, između trijema i žrtvenika, ugledao skupinu od oko dvadeset i pet muškaraca kako se klanjaju. Leđima su bili okrenuti BOŽJEM Hramu, a licem prema istoku. Klanjali su se suncu.
17. On mi je rekao: »Vidiš li to, čovječe? Zar je Judejcima svejedno što se čini u Hramu? Smiju li se ovdje činiti takve gadosti? Ova je zemlja puna nasilja i narod stalno izaziva moj bijes. Gle, štuju kao pogani, držeći grančice pred nosevima!
18. Zato ću ih bijesno kazniti. Neću im se smilovati, neću ih žaliti. Čak i ako mi budu iz svega glasa vikali u uši, neću ih čuti.«

Psalmi 120:1-7
1. Pjesma hodočasnika pri usponu u Hram. BOGU sam u nevolji zavapio, a on mi je odgovorio.
2. Izbavi me, BOŽE, od lažova i varalica!
3. Lažljivci, što će vam Bog učiniti? Znate li kako će vas kazniti?
4. Zasut će vas oštrim strijelama, spaliti užarenim ugljenom.
5. Teško mi je s ovim ljudima, kao da u Mešehu živim, u šatorima Kedra boravim.
6. Predugo stanujem ovdje, među onima koji preziru mir.
7. Ja tražim mir, ali oni žele rat.

Izreka 28:15-15
15. Kao ričući lav ili gladan medvjed, zli je vladar siromašnom narodu.

Hebrejima 4:1-16
1. Budući da obećanje o našem ulasku u njegov počinak još vrijedi, budimo oprezni da ga nitko od vas ne propusti.
2. Jer, i nama se propovijedala Radosna vijest, baš kao i njima. No njima poruka koju su čuli nije bila ni od kakve koristi jer je nisu prihvatili s vjerom.
3. Mi, koji vjerujemo, ući ćemo u taj počinak, kao što je Bog rekao: »Zato sam u svojoj srdžbi obećao: ‘Nikada neće ući u moj počinak.’« On je to rekao iako su njegova djela završena od postanka svijeta.
4. Negdje je ovako rekao za sedmi dan: »Sedmoga je dana Bog odmorio od svih svojih djela.«
5. A opet na tome mjestu kaže: »Nikada neće ući u moj počinak.«
6. Dakle, još uvijek postoji prilika da neki uđu i uživaju njegov odmor. Ali oni koji su prvi čuli Radosnu vijest nisu ušli u njega zbog svog neposluha.
7. Stoga, Bog ponovo određuje jedan dan koji naziva »danas«. On govori o tom danu mnogo godina kasnije preko Davida, kao što je već rečeno: »Danas kada čujete Božji glas, neka vam ne otvrdnu srca.«
8. Jer, da ih je Jošua uveo u počinak, Bog kasnije ne bi govorio o drugom danu.
9. Dakle, ipak ostaje sedmi dan počinka za Božje ljude.
10. Tko god dođe k Bogu da se odmori, odmara se od svojih djela, baš kao što se Bog odmara od svojih.
11. Zato, trudimo se da uđemo u taj počinak i da nitko od nas ne propadne slijedeći primjer onih koji su bili neposlušni Bogu.
12. Jer, Božja je riječ živa i djelotvorna. Ona je oštrija od svakoga dvosjeklog mača i prodire do mjesta gdje se spajaju duša i duh, i do središta naših zglobova i kostiju. Ona prosuđuje misli i namjere srca
13. i nema stvorenja sakrivenog pred Bogom. Pred njegovim je očima sve razotkriveno i jasno se vidi. Njemu svi moramo položiti račun.
14. Isus, Božji Sin, naš je uzvišeni vrhovni svećenik koji je prošao kroz Nebo. Stoga, držimo se čvrsto vjere koju ispovijedamo.
15. Mi nemamo vrhovnog svećenika koji ne može suosjećati s našim slabostima. Naprotiv, on je bio iskušan u svemu, kao i mi, ali nikada nije sagriješio.
16. Zato odvažno pristupimo prijestolju milosti da bismo primili milost i milosrđe baš kada nam je potrebno.