A A A A A
Biblija u jednoj godini
Studeni 4

Plač Jeremijin 3:1-66
1. Ja sam čovjek koji poznaje nevolju pod batinom Božjeg bijesa.
2. On me natjerao da hodam u tami, bez tračka svjetlosti.
3. Svoju je ruku podigao na mene, ponovo i ponovo, po cijele dane.
4. Meso i kožu mi je istrošio, kosti slomio.
5. Opkolio me i okružio gorčinom i nevoljom.
6. Natjerao me da boravim u tami poput onih koji su davno pomrli.
7. Ogradio me zidom, da ne mogu izaći, okovao me teškim lancima.
8. Pa i kad vičem upomoć, gluh je na moju molitvu.
9. Zapriječio mi je put klesanim kamenom, moju je stazu iskrivio.
10. Kao medvjed iz zasjede, poput skrivenog lava,
11. odvukao me s puta, rastrgao i ostavio bespomoćna.
12. Nategnuo je svoj lûk i postavio me za metu svojim strijelama.
13. Isprobadao mi je utrobu strijelama iz svoga tobolca.
14. Cijelom svome narodu postao sam na podsmijeh, po cijeli dan pjevaju mi rugalice.
15. Gorčinom me nasitio i pelinom napojio.
16. Zube mi je razbio na šljunak, bacio me u prašinu.
17. Moja duša izgubila je mir, zaboravio sam što je sreća.
18. Zato sam rekao: »Nestala mi je snaga i sve čemu sam se nadao od BOGA.«
19. Sjećam se svoje nevolje i lutanja, pelina i otrova.
20. Sjećam ih se dobro i duša mi je potištena.
21. Ali ovo dozivam u sjećanje i zato se nadam:
22. BOŽJA ljubav nikad ne prestaje, nema kraja njegovoj milosti.
23. One se obnavljaju svako jutro jer je Božja vjernost velika.
24. Stoga, moja duša kaže: »BOG je meni sve, zato ću ga čekati.«
25. BOG je dobar onima koji ga iščekuju i svima koji za njim tragaju.
26. Dobro je strpljivo čekati da nas BOG spasi.
27. Dobro je naučiti se strpljenju još u vrijeme mladosti.
28. Kada BOG na njega stavi svoj jaram, čovjek treba sjediti u samoći i šutjeti.
29. Neka se pokloni Gospodaru licem do zemlje jer možda još ima nade.
30. Neka okrene obraz onome tko ga udara, neka pusti da ga ljudi vrijeđaju.
31. Jer, Gospodar nikoga ne odbacuje zauvijek.
32. Ako i zada bol, pokazat će samilost zbog svoje vjerne ljubavi.
33. On nerado ljudima donosi nevolju i patnju.
34. Kada se nogama gaze svi porobljeni na zemlji,
35. kada se čovjeku uskraćuje pravda pred licem Svevišnjega,
36. kada je čovjek prevaren na sudu — zar Gospodar to ne vidi?
37. Nitko ne može nešto reći i ostvariti ako to Gospodar nije zapovjedio.
38. I dobro i zlo dolazi na zapovijed Svevišnjega.
39. Nitko se živ ne smije žaliti zbog kazne za svoje grijehe.
40. Razmislimo o svojim životima i vratimo se BOGU!
41. Podignimo srca i ruke Bogu na nebesima i recimo:
42. »Bunili smo se i bili nepokorni, a ti nam nisi oprostio.
43. Gnjevom si se zaogrnuo i gonio nas, ubijao bez milosti.
44. Sakrio si se za oblak koji ne da molitvi da prođe.
45. Učinio si da među svim narodima budemo poput otpada i smeća.«
46. Svi naši neprijatelji izvikuju uvrede protiv nas.
47. U strahu smo, kao u ponoru; sve je razoreno i slomljeno.
48. Potoci suza teku mi iz očiju zbog uništenja moga naroda.
49. Oči će mi liti suze bez prestanka, bez odmora,
50. dok BOG s nebesa ne pogleda i ne vidi našu patnju;
51. jer, boli me kad vidim sudbinu djevojaka moga grada.
52. Moji neprijatelji, bez ikakvog razloga, lovili su me kao pticu.
53. Bacili su me živog u jamu i zatvorili kamenom;
54. voda mi je prekrila glavu, rekao sam sebi: »Gotov sam!«
55. I sad zovem tvoje ime, BOŽE, iz najdublje jame.
56. Čuj moju molitvu: nemoj se oglušiti mom zapomaganju!
57. Priđi mi dok te zovem, i reci mi: »Ne boj se.«
58. Gospodaru, vodi moju parnicu i spasi moj život.
59. Pogledaj nepravdu koju trpim, BOŽE! Donesi mi pravdu.
60. Vidi koliko su opaki moji neprijatelji, kako su se urotili protiv mene.
61. Čuj, BOŽE, njihove uvrede i sve njihove urote.
62. Neprijatelji šapću i spletkare po cijeli dan protiv mene.
63. Gle, i kad sjede, i kad stoje, pjevaju o meni rugalice.
64. Vrati im, BOŽE, milo za drago, onako kako su oni činili.
65. Umove im pomuti i zatim ih prokuni.
66. U svom gnjevu ih progoni, BOŽE, ispod neba ih istrijebi.

Plač Jeremijin 4:1-22
1. Kako je strašno što je potamnjelo zlato, što je suho zlato izgubilo sjaj! Prosuti su sveti dragulji na svakom uličnom uglu.
2. Dragocjene ljude Siona nekad su cijenili kao čisto zlato, a sada ih smatraju bezvrijednima, poput jeftinih posuda lončara.
3. Čak i šakali nude dojke da bi napojili svoje mlade, a moj narod odbacuje djecu, poput nojeva u pustinji.
4. Dojenčadi se od žeđi za nepce jezik lijepi. Djeca traže kruha, a nitko im ga ne daje.
5. Oni koji su nekad jeli poslastice, sada životare na ulicama, oni koji su odrasli u skupocjenoj odjeći, prekapaju po smetlištu.
6. Kazna za zlodjela mojeg naroda teža je od kazne za grijehe Sodome, a bila je razorena u tren oka, i to ne ljudskom rukom.
7. Uglednici Jeruzalema bili su čišći od snijega i bjelji od mlijeka, tijela su im bila rumena kao koralj i sjajna kao plavi dragulj.
8. A sada su im lica tamnija od čađe, nitko ih na ulici ne prepoznaje. Koža im se zalijepila za kosti, suha kao kora drveta.
9. Bolje su prošli oni koje je ubio mač nego oni koji su umrli od gladi. Iz gladnih je život polako istekao jer im polja nisu dala plodova.
10. Žene, inače samilosne, vlastitim su rukama kuhale svoju djecu. Njima su se hranile kad je uništen moj narod.
11. BOG je iskalio svoju srdžbu, izlio je sav svoj ljuti gnjev. Na Sionu je zapalio vatru koja mu je spalila temelje.
12. Nisu vjerovali zemaljski kraljevi, niti itko od stanovnika svijeta, da će neprijatelji prodrijeti kroz vrata Jeruzalema.
13. Sve je to zbog grijehâ njegovih proroka i zlodjela njegovih svećenika. Oni su usred Jeruzalema prolijevali krv pravednikâ.
14. Sada slijepo tumaraju ulicama; onečišćeni su krvlju pa se nitko ne usuđuje dotaknuti njihovu odjeću.
15. »Odlazite, nečisti!« viču im. »Odlazite! Nemojte nas doticati!« Postali su lutalice i bjegunci, a drugi narodi govore: »Ne želimo da žive s nama.«
16. Sâm BOG ih je raspršio i više ne bdije nad njima. Svećenicima se više ne ukazuje čast, za starješine nema naklonosti.
17. Stanovnici Jeruzalema rekli su: »Oči su nam oslabjele dok smo gledali i uzalud pomoć čekali. Naprezali smo oči iščekujući narod koji nas nije mogao spasiti.
18. Neprijatelji su nas vrebali, nismo smjeli izaći na ulice. Kraj se bližio, dani su nam bili odbrojeni. Da, naš kraj je došao.
19. Naši progonitelji bili su brži od orlova na nebu. Lovili su nas po brdima, u zasjedi čekali u pustinji.
20. Naš kralj, BOŽJI pomazanik, dah naših života, uhvaćen je u njihove zamke. Onaj za kojeg smo govorili: ‘Pod njegovom ćemo zaštitom živjeti u sigurnosti među narodima.’«
21. Veseli se i raduj sada, narode Edoma, ti koji živiš u zemlji Uz. Ali i k tebi će doći čaša Božjega gnjeva — napit ćeš se i skinuti gol.
22. Dovršena je tvoja kazna, narode Siona, Bog ti neće produžiti progonstvo. Ali kaznit će tvoja zlodjela, narode Edoma, i razotkrit će tvoje grijehe.

Plač Jeremijin 5:1-22
1. Ne zaboravi, BOŽE, što nas je snašlo! Pogledaj našu sramotu.
2. Zemlja koju smo naslijedili dana je strancima, naše su kuće predane tuđincima.
3. Postali smo siročad bez oca, naše su majke poput udovica.
4. Dajemo srebro za vodu koju pijemo, za drva moramo plaćati cijenu.
5. Progonitelji su nam za vratom, umorni smo, a počinka nema.
6. Ruku smo pružili Egiptu i Asiriji, samo da nam daju kruha.
7. Naši preci su sagriješili i više ih nema, a mi trpimo njihovu kaznu.
8. Robovi nama vladaju, nema nikoga da nas istrgne iz njihovih ruku.
9. Svoj kruh donosimo po cijenu života, ljudi s mačem u divljini vrebaju.
10. Koža nam je vrela kao peć, glad nam izaziva groznicu.
11. Neprijatelji siluju žene na Sionu, napastuju djevice u gradovima Jude.
12. Poglavare su nam objesili za ruke, starješinama ne iskazuju čast.
13. Mladiće tjeraju da okreću mlinsko kamenje, dječaci posrću pod tovarima drva.
14. Starješine ne vijećaju pokraj gradskih vrata, mladići su prestali svirati.
15. Srce nam se više ne raduje, ples se pretvorio u oplakivanje.
16. Kruna nam je pala s glave — teško nama jer smo sagriješili!
17. Zbog toga nas boli srce, zato nam je mutan pogled.
18. Brdo Sion je opustjelo, po njemu šakali tumaraju.
19. Ali ti, BOŽE, vladaš zauvijek, tvoje prijestolje stoji kroz sve naraštaje.
20. Zašto nas stalno zaboravljaš? Zašto nas toliko dugo ostavljaš?
21. Vrati nas k sebi, BOŽE, i bit ćemo obnovljeni. Obnovi naše živote, da sve bude kao nekad —
22. ako se nisi na nas razbjesnio i zauvijek nas odbacio.

Psalmi 119:145-152
145. Zovem te cijelim svojim srcem, BOŽE, odgovori mi i tvoje ću odredbe slijediti.
146. K tebi vapim, spasi me, tvojih ću se propisa držati.
147. Rano ustajem i za pomoć molim, samo tvoju riječ iščekujem.
148. Ostajem noću dugo budan, o tvom obećanju razmišljam.
149. S ljubavlju moj glas poslušaj, BOŽE, spasi me svojom presudom.
150. Primiču mi se zli progonitelji, daleko su oni od tvoga učenja.
151. Ali ti si meni blizu, BOŽE, i sve tvoje naredbe su pouzdane.
152. Iz tvojih propisa odavno znam, donio si ih da vrijede zauvijek.

Izreka 28:11-11
11. Bogataš umišlja da je mudar, ali ga mudri siromah prozire.

Filemonu 1:1-25
1. Od Pavla, zarobljenika radi Isusa Krista, i Timoteja, našega brata. Filemonu, našemu dragom prijatelju i suradniku.
2. I Apiji, našoj sestri; i Arhipu, našem suborcu; i Crkvi koja se sastaje u tvom domu.
3. Neka s vama bude milost i mir od Boga, našeg Oca, i od Gospodina Isusa Krista!
4. Neprekidno zahvaljujem Bogu i spominjem te u svojim molitvama.
5. Čuo sam o tvojoj vjeri u Gospodina Isusa i o tvojoj ljubavi za sve Božje ljude.
6. Moja je molitva da nam zajedništvo koje imamo u vjeri donese dublje razumijevanje svakog dobra koje imamo u Kristu.
7. Vrlo sam se obradovao i ohrabrio zbog tvoje ljubavi, brate, jer si razveselio srca Božjih ljudi.
8. Premda bih ti, u Kristu, mogao narediti što da učiniš, radije ti se obraćam s ljubavlju.
9. Ja, starac Pavao, sada i zarobljenik radi Isusa Krista,
10. molim te za svoga sina Onezima, kojemu sam u zatvoru postao duhovni otac.
11. Prije ti je bio beskoristan, ali sada je koristan , ne samo tebi nego i meni.
12. Šaljem ga natrag k tebi i mogao bih reći da, šaljući njega, šaljem svoje srce.
13. Rado bih ga zadržao ovdje, kod sebe, da mi pomogne umjesto tebe dok sam u zatvoru zbog propovijedanja Radosne vijesti.
14. Ali nisam htio ništa poduzeti bez tvoga pristanka kako ovo dobro djelo ne bi radio zato što moraš, nego po svojoj volji.
15. Možda je zato bio nakratko odveden od tebe, da bi ga dobio natrag zauvijek,
16. i to ne više kao roba nego — bolje od roba — kao dragoga brata. On mi je posebno drag, a tebi je još draži, i kao osoba i kao brat u Gospodinu.
17. Pa ako me smatraš svojim prijateljem, dočekaj ga srdačno kao što bi dočekao mene!
18. Ako ti je na bilo koji način naštetio ili ti što duguje, ja to preuzimam na sebe.
19. Ja, Pavao, pišem ti ovo vlastitom rukom: nadoknadit ću ti ako ti što duguje. Ne trebam ti spominjati koliko mi duguješ za svoj život.
20. Dakle, brate, kao sljedbenik Gospodinov, daj da imam ovu korist od tebe. Razveseli moje srce u Kristu!
21. Uvjeren sam da ćeš me poslušati, zato ti ovo i pišem. Znam da ćeš učiniti i više nego što tražim.
22. Ujedno te molim da mi pripremiš smještaj. Nadam se da ću zahvaljujući vašim molitvama doći k vama.
23. Pozdravlja te Epafra, koji je zajedno sa mnom zarobljenik radi Isusa Krista.
24. Pozdravljaju te i Marko, Aristarh, Dema i Luka, moji suradnici.
25. Neka milost Gospodina Isusa Krista bude s vama!