A A A A A
Biblija u jednoj godini
Studeni 3

Plač Jeremijin 1:1-22
1. Kako je strašno što napuštena leži prijestolnica, a bila je puna stanovnika! Sada je jadna, kao udovica, a nekad se isticala među narodima! Nekad kneginja među pokrajinama, sada je ropkinja.
2. Noću gorko plače, suze su joj na obrazima. Od svih naroda, koji su je voljeli, nijedan da je utješi sada. Svi su je prijatelji izdali, i postali joj neprijatelji.
3. Juda je trpjela nevolje i težak rad, a sada je prognana. Živi među drugim narodima i nigdje nema odmora. U tjesnacu su je sustigli progonitelji.
4. Tuguju i putevi prema kćeri Sion jer više nitko ne dolazi za blagdane. Gradska su vrata napuštena, a njeni svećenici jauču. Njene su djevojke ožalošćene, a ona puna gorčine.
5. Protivnici su joj postali gospodari, njeni neprijatelji žive lagodno. To ju je BOG kaznio zbog mnoštva njenih grijeha. Neprijatelji su joj zarobili djecu i sve ih odveli.
6. Kći Sion izgubila je svoju ljepotu. Njeni su glavari kao gladni jeleni koji nigdje ne nalaze travu i ne mogu umaknuti lovcima.
7. Dok kći Jeruzalem pati i luta, sjeća se minulih dana i svih svojih blaga iz prošlih vremena. No njezin je narod pao u neprijateljske ruke i nema nikoga da joj pomogne. Protivnici su je gledali i smijali se njezinoj propasti.
8. Kći Jeruzalem teško je sagriješila i postala nečista. Oni koji su je poštovali, sada je preziru jer su vidjeli njezinu golotinju. A ona jeca i okreće lice.
9. Nečistoća joj je zaprljala odjeću. Nije se brinula što će biti s njom. Zapanjila se kad je pala; nije bilo nikoga da je podigne. »Pogledaj kako sam jadna, BOŽE«, kaže ona, »i kako neprijatelj misli da je moćan.«
10. Neprijatelj je ispružio ruku i zgrabio sve njeno blago. Gledala je kako u njezin Hram ulaze stranci, a za njih si rekao da ne smiju ući.
11. Njen cijeli narod jauče i traži kruha. Dragocjenosti svoje daju za hranu, samo da bi ostali na životu. »Pogledaj me, BOŽE«, kaže ona, »gledaj kako me svi preziru.«
12. Kći Jeruzalem kaže: »Vi, što prolazite, zar vam nije stalo? Pogledajte na mene! Ima li igdje boli kao što je bol kojom sam pogođena, kojom me BOG udario na dan kad se razbjesnio na mene?
13. S visine je poslao vatru, u kosti mi je ušla. Mrežu mi je razapeo pod nogama i okrenuo me natrag. Učinio je da posve opustim, da se po cijele dane osjećam loše.
14. Grijesi su me upregli u jaram, Bog ih je svezao zajedno. Jaram mi je navaljen na vrat, a Gospodar mi je oduzeo snagu. Predao me u ruke onima kojima se ne mogu oduprijeti.
15. Gospodar je odbacio sve moje ratnike iako prebiva usred mene. Protiv mene je okupio vojsku da satre moje mladiće. Gospodar je zgazio djevičansku kćer Judu, kao grožđe u tijesku.
16. Zbog toga ja plačem, oči mi suze liju. Jer, daleko je od mene tješitelj, onaj koji me može u život vratiti. Djeca su mi bez igdje ičega jer ih je nadjačao neprijatelj.«
17. Kći Sion pruža ruke, ali nema nikoga da je utješi. BOG je naredio da susjedni narodi postanu Jakovu neprijatelji. Kći Jeruzalem je za njih kao prljava, nečista krpa.
18. »BOG je postupio pravedno«, kaže prijestolnica, »jer sam se pobunila protiv njegove zapovijedi. Slušajte, svi narodi! Gledajte moju bol! Moje djevojke i mladići otišli su u progonstvo.
19. Pozvala sam svoje saveznike, ali oni su me napustili. Moji svećenici i starješine pomrli su u gradu, tražeći hranu da se održe na životu.
20. Pogledaj, BOŽE, u kakvoj sam nevolji. Utroba mi ključa, srce se u meni grči jer sam se žestoko pobunila. Vani hara mač, a u kući smrt.
21. Svi su čuli moje zapomaganje, ali nema nikoga da me utješi. Svi su moji neprijatelji čuli za moju nevolju i raduju se što si to učinio. Daj da dođe dan koji si najavio, da i oni postanu kao ja.
22. Pogledaj koliko su učinili zla. Kazni i njih okrutno kao što si mene kaznio zbog svih mojih grijeha. Jer, ne mogu se prestati jadati, a srce mi je izmučeno.«

Plač Jeremijin 2:1-22
1. O, kako li je Gospodar kćer Sion obavio oblakom svojega gnjeva! Jeruzalem, slavu Izraelovu, zbacio je s neba na zemlju. Iako je bio podnožje njegovih nogu, u dan gnjeva nije za njega mario.
2. Gospodar je bez milosti uništio sva Jakovljeva boravišta. Bijesno je srušio utvrde svoje kćeri Jude. Na zemlju je bacio osramoćeno kraljevstvo i sve njegove poglavare.
3. Bio je toliko ljut da je Izraelu oduzeo svu snagu. Nije htio svojom desnicom udariti neprijatelja. Navalio je na Jakova kao plamteća vatra što sve oko sebe proždire.
4. Nategnuo je svoj lûk kao neprijatelj, desnicom je povukao strelicu i pobio sve na koje smo bili ponosni. Svoju je srdžbu izlio kao vatru na šator kćeri Sion.
5. Gospodar je poput neprijatelja uništio Izrael. Uništio je njegove palače, srušio mu utvrde. Kćeri Judi donio je žalost i naricanje.
6. Opustošio je svoje prebivalište kao sjenicu u vrtu. Razorio je mjesto svojih blagdana. BOG je učinio da ljudi zaborave svetkovine i dane odmora na Sionu. U svojem ljutitom gnjevu odbacio je i kralja i svećenika.
7. Gospodar je odbacio svoj žrtvenik i napustio svoje svetište. Zidine jeruzalemskih palača predao je u ruke neprijateljima, a oni su u BOŽJEM Hramu galamili i vikali kao da je blagdan.
8. BOG je odlučio razoriti zidine, podignute oko kćeri Sion. Izmjerio ju je mjernim užetom i svoju ruku nije odvratio od uništenja. Učinio je da svi bedemi zakukaju, svi su zajedno oronuli.
9. Vrata su joj utonula u zemlju, zasune im je razbio i uništio. Kralj i poglavari odvedeni su u druge narode. Zakon se više ne podučava. A njenim prorocima BOG više ne daje viđenja.
10. Starješine kćeri Sion na zemlji sjede i šute. Glave su posuli prašinom, odjenuli pokajničke tkanine. Jeruzalemske djevojke pognule su glave do zemlje.
11. Oči sam isplakao, nutrina mi ključa, srce mi se izlijeva na zemlju zbog uništenja moga naroda, zbog djece i dojenčadi što skapavaju na trgovima grada.
12. Djeca pitaju svoje majke: »Gdje su hrana i piće?« Malakšu kao ranjenici na trgovima grada. Na koncu ispuste dušu u majčinom naručju.
13. Što mogu reći o tebi, kakva si, kćeri Jeruzaleme? Kako te mogu utješiti, djevičanska kćeri Sione? Jer, tvoja je rana velika kao more — tko te može izliječiti?
14. Viđenja tvojih proroka bila su prazna i lažna. Nisu ti pokazali tvoju krivnju, da okrenu tvoju sudbinu. Dali su ti prazna proroštva koja su te samo obmanula.
15. Oni koji prolaze cestom, plješću rukama i smiju ti se, rugaju ti se coktanjem i odmahuju glavom nad Jeruzalemom: »Zar je to grad za koji se govorilo da je savršenstvo ljepote i radost cijeloga svijeta?«
16. Tvoji neprijatelji viču na tebe, zvižde, škrguću zubima i govore: »Uništili smo je! Ovo je dan koji smo čekali! Doživjeli smo da ga vidimo!«
17. BOG je izvršio svoj naum, održao je svoju riječ. Kao što je davno izjavio, razorio te bez milosti. Učinio je tvog neprijatelja snažnim i dao mu da slavi nad tobom.
18. Vapi glasno Gospodaru! O, zidino Jeruzalema, neka ti i danju i noću suze teku kao bujica. Ne daj sebi oduška, ni odmora zjenici svoga oka.
19. Ustani noću i glasno vapi kad počinju noćne straže. Kao vodu, izlij svoje srce pred licem Gospodara. Podigni ruke k njemu za život svoje djece, koja od gladi skapavaju na uglu svake ulice.
20. Jeruzalem kaže: Pogledaj, BOŽE, i vidi: jesi li s ikime ovako postupio? Zar da žene jedu vlastitu djecu, porod koji su njegovale? Zar da svećenik i prorok budu ubijeni u Gospodarevom Hramu?
21. I mladi i stari su na ulici, mrtvi leže na goloj zemlji. Moje djevojke i mladići pali su od mača. Ti si ih pobio u dan svoga gnjeva, poklao si ih bez milosti.
22. Užas si na mene doveo sa svih strana, sazvao si ga kao da dolazi na slavlje. Nitko na dan BOŽJEGA gnjeva nije pobjegao ni preživio. One koje sam njegovala i odgojila, moj neprijatelj je dokrajčio.

Psalmi 119:137-144
137. Pravedan si, BOŽE, ispravne su tvoje prosudbe.
138. Sva pravila, koja si zadao, pravedna su i pouzdana.
139. Bijes me izjeda kad pomislim da neprijatelji tvoje riječi zanemaruju.
140. Tvoje obećanje je pouzdano, zato ga tvoj sluga toliko voli.
141. Iako sam neznatan i prezren, tvoje pouke ne zaboravljam.
142. Tvoja pravda vrijedi zauvijek, učenje tvoje je potpuna istina.
143. Snašli su me nevolja i tjeskoba, a ipak me tvoje zapovijedi raduju.
144. Tvoja su pravila uvijek ispravna, daj da ih razumijem, da mogu živjeti.

Izreka 28:9-10
9. Kad se netko ogluši o zakon, i njegove molitve su mrske.
10. Tko poštene zavodi na zlo, upast će u vlastitu zamku, a nedužni će proći dobro.

Titu 3:1-15
1. Stalno podsjećaj vjernike da se trebaju pokoravati vladarima i vlastima. Govori im da ih trebaju slušati i biti spremni na svakovrsna dobra djela.
2. Neka nikoga ne ogovaraju, neka budu miroljubivi, blagi i ljubazni prema svima.
3. To govorim zato što smo i mi jednom bili nerazumni, neposlušni i zavedeni. Robovali smo strastima i užicima svih vrsta. Živjeli smo u zlobi i zavisti. Mrzili su nas i mi smo mrzili jedni druge.
4. No tada se objavila dobrota i ljubav Boga, našeg Spasitelja, prema čovječanstvu.
5. Bog nas je spasio, ne zbog dobrih djela koja smo učinili da bismo se pomirili s njim, nego po svojoj milosti. Spasio nas je pranjem kojim smo se ponovo rodili, obnavljajući nas Svetim Duhom.
6. Bog je svog Duha bogato izlio na nas po Isusu Kristu, našem Spasitelju.
7. Po njegovoj smo milosti pomireni s Bogom, da bismo mogli postati nasljednici vječnog života kojem se nadamo.
8. Ovo je učenje sigurno i želim da ovo uvijek tvrdiš, kako bi se oni koji vjeruju u Boga posvetili činjenju dobra. To je dobro i korisno za sve ljude.
9. Izbjegavaj glupa zapitkivanja i rasprave o obiteljskim stablima, prepirke i svađe o Zakonu, jer su beskorisne i isprazne.
10. Ako tko izaziva razdor, opomeni ga! Ako i nakon druge opomene nastavi činiti isto, ne druži se s njim!
11. Ti znaš da je takav čovjek pokvaren i da griješi. On sâm sebe osuđuje.
12. Kada pošaljem Artemu ili Tihika k tebi, potrudi se da dođeš u Nikopol k meni! Odlučio sam ondje provesti zimu.
13. Potrudi se da pomogneš odvjetniku Zenu i Apolonu u svemu što trebaju za putovanje, kako im ništa ne bi nedostajalo!
14. Naši ljudi trebaju naučiti da stalno čine dobra djela, gdje god postoji potreba, kako ne bi bili besplodni.
15. Pozdravljaju te svi koji su sa mnom. Pozdravi one koji nas vole u vjeri! Neka Božja milost bude sa svima vama!