| Izaija 63:1-19 |
| 1. Tko to stiže iz Edoma, iz grada Bosre, u odjeći obojenoj u crveno? Tko je to, sjajno odjeven, koji korača u svojoj silnoj snazi? On kaže: »To sam ja! Najavljujem pravednost, imam moć da spašavam.« Netko pita: |
| 2. »Zašto ti je odjeća crvena kao kod onoga koji gazi grožđe i radi vino?« On kaže: |
| 3. »Sâm sam gazio grožđe u bačvi, nitko mi nije pomogao. U svom gnjevu sam ih gazio, zgnječio u svojoj srdžbi. Njihova krv poprskala mi je odijelo, svu sam odjeću zamrljao. |
| 4. Došao je dan da kaznim zle narode, spasim i zaštitim svoj narod. |
| 5. Ogledao sam se, ali nije bilo nikoga da mi pomogne. Zgranuo sam se što me nitko ne podržava. Stoga mi je moja snaga donijela pobjedu, i moja me srdžba podržala. |
| 6. U svom sam gnjevu zgazio narode. Zgnječio sam ih u svojoj srdžbi i izlio im krv na zemlju.« |
| 7. Pričat ću o djelima BOŽJE vjernosti, o djelima za koja ga treba hvaliti, o svemu što je za nas učinio — o njegovoj velikoj dobroti prema Izraelovom narodu, koju je iskazao u svojoj samilosti i mnogim djelima ljubavi. |
| 8. On je rekao: »Da, oni su moj narod, sinovi koji me neće iznevjeriti.« I postao im je Spasitelj |
| 9. u svim njihovim nedaćama. Nikakav glasnik ili anđeo nije ih spasio, nego on sâm. U svojoj ljubavi i samilosti ih je otkupio, podigao ih i nosio svih davnih dana. |
| 10. Ali oni su se pobunili i ražalostili njegov Sveti Duh. Zato je on postao njihov neprijatelj i borio se protiv njih. |
| 11. Onda se njegov narod sjetio davnih dana, Mojsija i njegovog naroda. Gdje je Onaj koji ih je proveo kroz more s pastirom svoga stada? Gdje je Onaj koji je među njih postavio svoj Sveti Duh? |
| 12. On je učinio da njegova slavna snaga ide pored Mojsija. On je pred njima razdvojio vode, da za sebe stekne vječnu slavu. |
| 13. On ih je proveo preko dubina. Kao konji koji trče u divljini, hodali su i nisu se spotakli. |
| 14. Kao govedima što silaze u dolinu, BOŽJI Duh dao im je počinak. Tako si vodio svoj narod da sebi stekneš slavno ime. |
| 15. Pogledaj s neba i vidi iz svog prebivališta, svetog i slavnog. Gdje su ti odlučnost i moć, tvoja nježnost i samilost? Otišle su od nas. |
| 16. Ali, ti si naš Otac, makar nas Abraham ne poznaje i Izrael ne priznaje. Ti si BOG, naš Otac, naš Otkupitelj od davnina. |
| 17. Zašto činiš, BOŽE, da odlutamo s tvojih puteva i da nam otvrdne srce pa te se ne bojimo? Vrati se radi svojih slugu, plemenâ koja pripadaju tebi. |
| 18. Samo nakratko je tvoj narod posjedovao tvoje sveto mjesto, a sada su naši neprijatelji zgazili tvoje svetište. |
| 19. Postali smo kao narod kojim nikad nisi vladao, koji se nije zvao tvojim imenom. |
| Izaija 64:1-12 |
| 1. O, kad bi razderao nebesa i sišao! Planine bi se zatresle pred tobom! |
| 2. Kao što vatra zapali grančice i čini da voda proključa, siđi i objavi svoje ime svojim neprijateljima, da narodi zadrhte pred tobom! |
| 3. Jer, kad si činio strašna djela, koja nismo očekivali, silazio si i planine su se tresle pred tobom. |
| 4. Od pradavnih vremena nijedno uho nije čulo, nijedno oko vidjelo drugoga Boga osim tebe, koji radi za one što mu vjeruju. |
| 5. Ti dolaziš k onima koji rado čine ono što je pravo, koji se sjećaju tvojih puteva. Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili, i neprestano griješimo. Kako da se onda spasimo? |
| 6. Svi smo postali prljavi od grijeha. Sva su naša pravedna djela kao prljave, krvave krpe . Svi se sušimo kao list, a naši grijesi nas odnose kao vjetar. |
| 7. Nitko ne priziva tvoje ime, niti se trudi da do tebe dopre, jer si se sakrio od nas i učinio da patimo pritisnuti svojim grijesima. |
| 8. A ipak, BOŽE, ti si naš Otac. Mi smo glina, ti si lončar — svi smo tvoje djelo. |
| 9. Ne budi previše ljut, BOŽE, ne sjećaj se zauvijek naših grijeha. Pogledaj na nas, molimo te, jer svi smo tvoj narod. |
| 10. Tvoji sveti gradovi postali su pustinje; Sion je pustoš, Jeruzalem pustolina. |
| 11. Spaljen je naš sveti i slavni Hram, gdje su ti preci iskazivali hvalu, i sve što nam je dragocjeno u ruševinu je pretvoreno. |
| 12. Zar ćeš se poslije svega, BOŽE, i dalje suzdržavati? Zar ćeš i dalje šutjeti i prekomjerno nas kažnjavati? |
| Psalmi 115:14-18 |
| 14. Neka BOG da još i više vama i vašoj djeci. |
| 15. Neka vas blagoslovi BOG, koji je stvorio nebo i zemlju. |
| 16. Nebesa pripadaju BOGU, no zemlja je za ljude. |
| 17. Njega ne slave mrtvi, u grobu BOGA ne veličaju. |
| 18. No mi slavimo BOGA, sada i zauvijek. Slava BOGU! |
| Izreka 26:27-27 |
| 27. Tko jamu kopa, sam u nju pada; tko gura velik kamen, kamen se vraća na njega. |
| Filipljanima 1:1-30 |
| 1. Od Pavla i Timoteja, slugu Isusa Krista. Svim Božjim svetima u Isusu Kristu, koji žive u Filipima, svim vašim starješinama i posebnim službenicima. |
| 2. Neka milost i mir od Boga, našega Oca, i našega Gospodina Isusa Krista, budu s vama. |
| 3. Zahvaljujem svom Bogu svaki put kad vas se sjetim. |
| 4. Uvijek i u svakoj molitvi s radošću molim za vas. |
| 5. Zahvaljujem Bogu na pomoći koju ste mi pružili — od prvog dana do sada — u širenju Radosne vijesti. |
| 6. Bog je u vama počeo činiti dobra djela i tako će i nastaviti sve do dana dolaska Isusa Krista, kad njegovo djelo u vama bude dovršeno. U to sam posve siguran. |
| 7. Sve vas nosim u srcu, stoga je i ispravno što o vama mislim sve ovo. Vi sa mnom dijelite milost koju mi je dao Bog, kako u zatvoru tako i u obrani te dokazivanju Radosne vijesti. |
| 8. Bog mi je svjedok da čeznem za svima vama ljubavlju Isusa Krista. |
| 9. Ovo molim za vas: da vaša ljubav sve više raste; da je prati potpuna spoznaja i dubok uvid, |
| 10. kako biste mogli razaznati dobro od zla i izabrati najbolje, da budete čisti i besprijekorni na dan Kristovog dolaska. |
| 11. I da Isus Krist u vama proizvede plod — pravedan život, koji će biti na slavu i hvalu Bogu. |
| 12. Braćo i sestre, želim da znate da je ovo što mi se dogodilo zapravo pospješilo napredovanje Radosne vijesti. |
| 13. Očito je da sam u zatvoru zbog vjere u Krista, a to sada znaju i svi stražari, kao i ostali. |
| 14. Uz to, većina braće i sestara u Gospodinu ohrabrena je mojim zatočeništvom i usuđuje se sve više bez straha govoriti poruku o Kristu. |
| 15. Istina je da neki propovijedaju Krista iz zavisti i zbog nadmetanja, a drugi iz dobre volje. |
| 16. Oni koji su potaknuti ljubavlju, propovijedaju jer znaju da sam ovamo postavljen da branim Radosnu vijest. |
| 17. No ostali propovijedaju Krista iz sebičnih pobuda, neiskreno, jer misle da će mi tako prouzročiti nevolje dok sam u zatvoru. |
| 18. No nije važno. Važno je to da se, bilo ovako ili onako, bilo s lošim ili dobrim pobudama, propovijeda o Kristu. Tome se veselim i veselit ću se. |
| 19. Znam da ću iz ovih nevolja biti izbavljen jer vi molite za mene, a Duh Isusa Krista daje mi snagu. |
| 20. Moja iskrena želja i nada je da se neću ni u kojem slučaju posramiti, nego da ću imati dostatnu hrabrost da sada, kao i uvijek, pokažem Kristovu uzvišenost u svom životu ovdje na Zemlji, bez obzira na to hoću li živjeti ili umrijeti. |
| 21. Za mene je živjeti Krist, a umrijeti dobitak. |
| 22. No nastaviti živjeti u tijelu za mene znači raditi za Gospodina. Stoga, ne znam što izabrati. |
| 23. Težak je to izbor. Želim otići i biti s Kristom jer bi to bilo mnogo, mnogo bolje, |
| 24. ali moj ostanak ovdje u tijelu potrebniji je radi vaše dobrobiti. |
| 25. Budući da sam u to uvjeren, znam da ću ostati i dalje sa svima vama te vam pomoći da napredujete i radujete se u vjeri. |
| 26. Tako ćete imati još više razloga da se ponosite mnome u Isusu Kristu kad ponovo budem s vama. |
| 27. Samo živite dostojno Kristove Radosne vijesti. Onda ću — bilo da dođem i vidim vas ili da sam odsutan — čuti o vama dobre vijesti, kako ste postojani u jednom duhu i kako se borite kao jedan za vjeru koju sadrži Radosna vijest. |
| 28. Čut ću da vas ni na koji način nisu zastrašili oni koji vam se suprotstavljaju. To je njima očiti dokaz da će biti uništeni, a vi spašeni. I taj je dokaz od Boga. |
| 29. Jer, vi ste dobili tu čast, ne samo da vjerujete u Krista nego i da trpite za njega. |
| 30. Uključeni ste u istu borbu za koju znate da sam i ja vodio i za koju čujete da je i sada vodim. |