A A A A A
Biblija u jednoj godini
Listopad 6

Izaija 63:1-19
1. Tko to stiže iz Edoma, iz grada Bosre, u odjeći obojenoj u crveno? Tko je to, sjajno odjeven, koji korača u svojoj silnoj snazi? On kaže: »To sam ja! Najavljujem pravednost, imam moć da spašavam.« Netko pita:
2. »Zašto ti je odjeća crvena kao kod onoga koji gazi grožđe i radi vino?« On kaže:
3. »Sâm sam gazio grožđe u bačvi, nitko mi nije pomogao. U svom gnjevu sam ih gazio, zgnječio u svojoj srdžbi. Njihova krv poprskala mi je odijelo, svu sam odjeću zamrljao.
4. Došao je dan da kaznim zle narode, spasim i zaštitim svoj narod.
5. Ogledao sam se, ali nije bilo nikoga da mi pomogne. Zgranuo sam se što me nitko ne podržava. Stoga mi je moja snaga donijela pobjedu, i moja me srdžba podržala.
6. U svom sam gnjevu zgazio narode. Zgnječio sam ih u svojoj srdžbi i izlio im krv na zemlju.«
7. Pričat ću o djelima BOŽJE vjernosti, o djelima za koja ga treba hvaliti, o svemu što je za nas učinio — o njegovoj velikoj dobroti prema Izraelovom narodu, koju je iskazao u svojoj samilosti i mnogim djelima ljubavi.
8. On je rekao: »Da, oni su moj narod, sinovi koji me neće iznevjeriti.« I postao im je Spasitelj
9. u svim njihovim nedaćama. Nikakav glasnik ili anđeo nije ih spasio, nego on sâm. U svojoj ljubavi i samilosti ih je otkupio, podigao ih i nosio svih davnih dana.
10. Ali oni su se pobunili i ražalostili njegov Sveti Duh. Zato je on postao njihov neprijatelj i borio se protiv njih.
11. Onda se njegov narod sjetio davnih dana, Mojsija i njegovog naroda. Gdje je Onaj koji ih je proveo kroz more s pastirom svoga stada? Gdje je Onaj koji je među njih postavio svoj Sveti Duh?
12. On je učinio da njegova slavna snaga ide pored Mojsija. On je pred njima razdvojio vode, da za sebe stekne vječnu slavu.
13. On ih je proveo preko dubina. Kao konji koji trče u divljini, hodali su i nisu se spotakli.
14. Kao govedima što silaze u dolinu, BOŽJI Duh dao im je počinak. Tako si vodio svoj narod da sebi stekneš slavno ime.
15. Pogledaj s neba i vidi iz svog prebivališta, svetog i slavnog. Gdje su ti odlučnost i moć, tvoja nježnost i samilost? Otišle su od nas.
16. Ali, ti si naš Otac, makar nas Abraham ne poznaje i Izrael ne priznaje. Ti si BOG, naš Otac, naš Otkupitelj od davnina.
17. Zašto činiš, BOŽE, da odlutamo s tvojih puteva i da nam otvrdne srce pa te se ne bojimo? Vrati se radi svojih slugu, plemenâ koja pripadaju tebi.
18. Samo nakratko je tvoj narod posjedovao tvoje sveto mjesto, a sada su naši neprijatelji zgazili tvoje svetište.
19. Postali smo kao narod kojim nikad nisi vladao, koji se nije zvao tvojim imenom.

Izaija 64:1-12
1. O, kad bi razderao nebesa i sišao! Planine bi se zatresle pred tobom!
2. Kao što vatra zapali grančice i čini da voda proključa, siđi i objavi svoje ime svojim neprijateljima, da narodi zadrhte pred tobom!
3. Jer, kad si činio strašna djela, koja nismo očekivali, silazio si i planine su se tresle pred tobom.
4. Od pradavnih vremena nijedno uho nije čulo, nijedno oko vidjelo drugoga Boga osim tebe, koji radi za one što mu vjeruju.
5. Ti dolaziš k onima koji rado čine ono što je pravo, koji se sjećaju tvojih puteva. Ali, kad si se razljutio, mi smo sagriješili, i neprestano griješimo. Kako da se onda spasimo?
6. Svi smo postali prljavi od grijeha. Sva su naša pravedna djela kao prljave, krvave krpe . Svi se sušimo kao list, a naši grijesi nas odnose kao vjetar.
7. Nitko ne priziva tvoje ime, niti se trudi da do tebe dopre, jer si se sakrio od nas i učinio da patimo pritisnuti svojim grijesima.
8. A ipak, BOŽE, ti si naš Otac. Mi smo glina, ti si lončar — svi smo tvoje djelo.
9. Ne budi previše ljut, BOŽE, ne sjećaj se zauvijek naših grijeha. Pogledaj na nas, molimo te, jer svi smo tvoj narod.
10. Tvoji sveti gradovi postali su pustinje; Sion je pustoš, Jeruzalem pustolina.
11. Spaljen je naš sveti i slavni Hram, gdje su ti preci iskazivali hvalu, i sve što nam je dragocjeno u ruševinu je pretvoreno.
12. Zar ćeš se poslije svega, BOŽE, i dalje suzdržavati? Zar ćeš i dalje šutjeti i prekomjerno nas kažnjavati?

Psalmi 115:14-18
14. Neka BOG da još i više vama i vašoj djeci.
15. Neka vas blagoslovi BOG, koji je stvorio nebo i zemlju.
16. Nebesa pripadaju BOGU, no zemlja je za ljude.
17. Njega ne slave mrtvi, u grobu BOGA ne veličaju.
18. No mi slavimo BOGA, sada i zauvijek. Slava BOGU!

Izreka 26:27-27
27. Tko jamu kopa, sam u nju pada; tko gura velik kamen, kamen se vraća na njega.

Filipljanima 1:1-30
1. Od Pavla i Timoteja, slugu Isusa Krista. Svim Božjim svetima u Isusu Kristu, koji žive u Filipima, svim vašim starješinama i posebnim službenicima.
2. Neka milost i mir od Boga, našega Oca, i našega Gospodina Isusa Krista, budu s vama.
3. Zahvaljujem svom Bogu svaki put kad vas se sjetim.
4. Uvijek i u svakoj molitvi s radošću molim za vas.
5. Zahvaljujem Bogu na pomoći koju ste mi pružili — od prvog dana do sada — u širenju Radosne vijesti.
6. Bog je u vama počeo činiti dobra djela i tako će i nastaviti sve do dana dolaska Isusa Krista, kad njegovo djelo u vama bude dovršeno. U to sam posve siguran.
7. Sve vas nosim u srcu, stoga je i ispravno što o vama mislim sve ovo. Vi sa mnom dijelite milost koju mi je dao Bog, kako u zatvoru tako i u obrani te dokazivanju Radosne vijesti.
8. Bog mi je svjedok da čeznem za svima vama ljubavlju Isusa Krista.
9. Ovo molim za vas: da vaša ljubav sve više raste; da je prati potpuna spoznaja i dubok uvid,
10. kako biste mogli razaznati dobro od zla i izabrati najbolje, da budete čisti i besprijekorni na dan Kristovog dolaska.
11. I da Isus Krist u vama proizvede plod — pravedan život, koji će biti na slavu i hvalu Bogu.
12. Braćo i sestre, želim da znate da je ovo što mi se dogodilo zapravo pospješilo napredovanje Radosne vijesti.
13. Očito je da sam u zatvoru zbog vjere u Krista, a to sada znaju i svi stražari, kao i ostali.
14. Uz to, većina braće i sestara u Gospodinu ohrabrena je mojim zatočeništvom i usuđuje se sve više bez straha govoriti poruku o Kristu.
15. Istina je da neki propovijedaju Krista iz zavisti i zbog nadmetanja, a drugi iz dobre volje.
16. Oni koji su potaknuti ljubavlju, propovijedaju jer znaju da sam ovamo postavljen da branim Radosnu vijest.
17. No ostali propovijedaju Krista iz sebičnih pobuda, neiskreno, jer misle da će mi tako prouzročiti nevolje dok sam u zatvoru.
18. No nije važno. Važno je to da se, bilo ovako ili onako, bilo s lošim ili dobrim pobudama, propovijeda o Kristu. Tome se veselim i veselit ću se.
19. Znam da ću iz ovih nevolja biti izbavljen jer vi molite za mene, a Duh Isusa Krista daje mi snagu.
20. Moja iskrena želja i nada je da se neću ni u kojem slučaju posramiti, nego da ću imati dostatnu hrabrost da sada, kao i uvijek, pokažem Kristovu uzvišenost u svom životu ovdje na Zemlji, bez obzira na to hoću li živjeti ili umrijeti.
21. Za mene je živjeti Krist, a umrijeti dobitak.
22. No nastaviti živjeti u tijelu za mene znači raditi za Gospodina. Stoga, ne znam što izabrati.
23. Težak je to izbor. Želim otići i biti s Kristom jer bi to bilo mnogo, mnogo bolje,
24. ali moj ostanak ovdje u tijelu potrebniji je radi vaše dobrobiti.
25. Budući da sam u to uvjeren, znam da ću ostati i dalje sa svima vama te vam pomoći da napredujete i radujete se u vjeri.
26. Tako ćete imati još više razloga da se ponosite mnome u Isusu Kristu kad ponovo budem s vama.
27. Samo živite dostojno Kristove Radosne vijesti. Onda ću — bilo da dođem i vidim vas ili da sam odsutan — čuti o vama dobre vijesti, kako ste postojani u jednom duhu i kako se borite kao jedan za vjeru koju sadrži Radosna vijest.
28. Čut ću da vas ni na koji način nisu zastrašili oni koji vam se suprotstavljaju. To je njima očiti dokaz da će biti uništeni, a vi spašeni. I taj je dokaz od Boga.
29. Jer, vi ste dobili tu čast, ne samo da vjerujete u Krista nego i da trpite za njega.
30. Uključeni ste u istu borbu za koju znate da sam i ja vodio i za koju čujete da je i sada vodim.