A A A A A
Biblija u jednoj godini
Listopad 4

Izaija 59:1-21
1. Ne, nije BOŽJA ruka prekratka da bi spasila, niti mu je uho zatvoreno da ne bi čuo,
2. nego su vas vaša zlodjela odvojila od vašega Boga. Zbog vaših grijeha sakriva lice kada vas čuje.
3. Jer, ruke su vam uprljane krvlju, a prsti krivnjom. Usne vam izriču laži, a jezik mrmlja gluposti.
4. Nitko ne iznosi pravednu tužbu, nitko se ne sudi pošteno. Iznose lažne argumente da dobiju parnicu. Začinju nevolju i rađaju nepravdu.
5. Liježu zlo, poput zmijskih jaja. Tkaju mrežu laži kao paučinu. Tko pojede njihovo jaje, umire. Ako se jaje razbije, otrovnica se izlegne.
6. Ne mogu se odjenuti svojim mrežama, ne mogu se pokriti svojim tkanjem. Djela su im zla, rukama čine nasilje.
7. Noge im se žure na grijeh, brzi su da proliju nevinu krv. Misli su im zle. Na njihovim su putevima propast i razaranje.
8. Ne poznaju put mira, nema pravde na njihovim stazama. Iskrivili su svoje puteve; tko njima putuje, ne zna za mir.
9. Zato je Božja pravda daleko od nas, pravednost do nas ne doseže. Svjetlost čekamo, ali sve je tama. Nadamo se jarkom svjetlu, ali hodamo u mraku.
10. Kao slijepi, pipamo duž zida, tapkamo kao da nemamo oči. U podne se spotičemo kao u sumrak, među snažnima smo kao mrtvi.
11. Svi brundamo kao medvjedi i žalosno gučemo kao golubovi. Pravdu čekamo, ali je nema, i spasenje, ali je daleko.
12. Jer, mnogo je naših prijestupa pred tobom i naši grijesi protiv nas svjedoče. Naši prijestupi stalno su s nama i znamo svoja zlodjela.
13. Pobunili smo se protiv svoga BOGA, izdali ga i okrenuli se od njega. Htjeli smo se buniti i tlačiti druge, vjerovali smo lažima koje smo smislili.
14. Tako je pravda potisnuta, a pravednost stoji daleko. Istina je posrnula na ulici, poštenje nam ne može doći.
15. Nigdje nema istine. Ako tko izbjegava zlo, svejedno plijenom postaje. BOG je to vidio, i nije mu bilo drago što nema pravde.
16. Vidio je da nema nikoga tko bi govorio za ljude. Zgranuo se što nemaju posrednika. Tada ih je vlastitom snagom spasio, podržan vlastitom pravednošću.
17. Pravednost je obukao kao oklop, na glavu stavio kacigu spasenja. Obukao je odjeću osvete i odlučnošću se ogrnuo kao plaštem.
18. Svima će uzvratiti prema njihovim djelima: srdžbom svojim neprijateljima i osvetom svojim protivnicima. Narodima što žive uz morâ, uzvratit će prema zasluzi.
19. Na zapadu će se bojati BOŽJEG imena, a na istoku će poštovati njegovu slavu. Jer, on će doći kao silna bujica koju pokreće BOŽJI dah.
20. BOG kaže: »Sionu će doći Otkupitelj , da spasi Jakovljeve potomke koji se okrenu od grijeha«.
21. »Ovo je moj savez s tobom«, kaže BOG. »Moj Duh, koji je na tebi, i moje riječi, koje sam ti stavio u usta, neće otići iz tvojih usta, ni iz usta tvoje djece, ni iz usta njihovih potomaka, odsad pa dovijeka«.

Izaija 60:1-22
1. Jeruzaleme, ustani i zasvijetli, jer tvoja je svjetlost došla, BOŽJA slava te obasjava.
2. Jer tama pokriva zemlju a narode gusti mrak, ali tebe obasjava BOG i njegova slava je nad tobom.
3. Narodi će doći tvojoj svjetlosti, a kraljevi sjaju tvoje zore.
4. Podigni pogled oko sebe: svi se okupljaju, k tebi dolaze. Tvoji sinovi stižu iz daleka, a tvoje kćeri su uz njih.
5. Kada to vidiš, lice će ti se ozariti, srce će ti zakucati od radosti. Bogatstvo narodâ doći će k tebi, doneseno preko mora.
6. Doći će mnoštvo deva iz Midjana, Efe i Šebe. Donijet će zlato i tamjan, pjevat će hvale BOGU.
7. Bit će ti dotjerana sva stada iz Kedra, dovest će ti ovnove iz Nebajota. Bog kaže: »To će biti žrtve na mom žrtveniku. Ja ću ih prihvatiti i ukrasiti svoj slavni Hram.«
8. Ljudi ti jure kao oblaci preko neba, kao golubovi kad žure svojim kućicama.
9. A mene iščekuju primorske zemlje. Veliki brodovi iz Taršiša prvi hitaju da iz daleka dovedu tvoje sinove. Oni donose srebro i zlato, u čast tvog BOGA, Izraelove svetinje. On te učinio divnim.
10. Stranci će ti ponovo dići zidine, a njihovi kraljevi će ti služiti. Bog kaže: »Iako sam te udario u ljutnji, smilovao sam ti se u svojoj naklonosti.
11. Vrata će ti biti stalno otvorena; ni danju ni noću neće se zatvarati da bi ti se donosila blaga narodâ i dovodili njihovi kraljevi.
12. Jer nestat će narod ili kraljevstvo koji ti neće htjeti služiti. Bit će posve zatrti.
13. Donijet će ti blaga Libanona, borove, jele i čemprese. Ukrasit će moje svetište, a ja ću proslaviti mjesto na kojem stojim.
14. Sinovi tvojih tlačitelja doći će ti pognute glave. Pred noge će ti pasti svi koji te preziru, a tebe će zvati BOŽJI grad, Sion Izraelove Svetinje.«
15. »Iako si bio ostavljen i omražen, pa nitko nije putovao kroz tebe, učinit ću od tebe vječni ponos, radost za sve naraštaje.
16. Pit ćeš mlijeko narodâ, sisat ćeš kraljevske grudi. Tada ćeš znati da sam ja, BOG, tvoj Spasitelj, tvoj Otkupitelj, Moćni Jakovljev Bog.
17. Umjesto bronce donijet ću ti zlato, i srebro umjesto željeza. Umjesto drveta, donijet ću ti bronce, i željeza umjesto kamena. Mir ću ti postaviti za nadglednika i pravednost za vladara.
18. Više se neće čuti za nasilje u tvojoj zemlji, ni za propast i razaranje unutar tvojih granica. Svoje zidine nazvat ćeš Spasenje, a svoja vrata Slavljenje.
19. Više ti neće sunce davati svjetlost danju, niti će te noću obasjavati sjaj mjeseca, jer BOG će biti tvoje vječno svjetlo i tvoj Bog tvoja slava.
20. Tvoje sunce više neće zaći, a tvoj mjesec neće se pomračiti. BOG će biti tvoja vječna svjetlost i okončat će se dani tvoje žalosti.
21. Svi tvoji ljudi imat će građanska prava i dugo će posjedovati zemlju. Oni su mladica koju sam zasadio, moje djelo koje pokazuje moju slavu.
22. Od najmanjeg od vas nastat će tisuću ljudi, od najneznatnijeg moćan narod. Ja sam BOG. Kad dođe vrijeme, brzo ću to ostvariti.«

Psalmi 115:1-8
1. Tebi, BOŽE, pripada slava, tebi, a ne nama. Zbog tvoje vjernosti i odanosti, slava i čast tvome imenu!
2. Zašto bi se narodi pitali gdje je naš Bog?
3. Naš Bog je na nebesima i čini sve što poželi.
4. Njihovi bogovi samo su kipovi, načinjeni od srebra i zlata.
5. Imaju usta, ali ne govore, očima svojim ne vide.
6. Imaju uši, ali ne čuju, a nosevima ne njuše.
7. Imaju ruke, no bez osjeta, i noge kojima ne hodaju. Glas iz grla ne puštaju.
8. Nalik njima će postati oni koji ih izrađuju i štuju.

Izreka 26:23-23
23. Kao srebrni premaz na zemljanoj posudi, takve su laskave riječi iz zlobnog srca.

Efežanima 5:17-33
17. Ne budite lakomisleni, nego uočite što želi Gospodin.
18. Nemojte se opijati vinom jer to vodi u propast, nego se ispunjavajte Duhom.
19. Razgovarajte jedni s drugima u psalmima, pjesmama slavljenja i duhovnim pjesmama. Pjevajte Gospodinu i slavite ga svim srcem!
20. Uvijek za sve zahvaljujte Bogu, našem Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista.
21. Budite spremni poslušati jedni druge iz poštovanja prema Kristu.
22. Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što se pokoravate Gospodinu.
23. Muž je glava ženi, kao što je Krist glava Crkvi. Crkva je Kristovo tijelo — on sâm je Spasitelj Tijela.
24. Isto kao što se Crkva pokorava Kristu, tako neka se i žene pokoravaju svojim muževima u svemu.
25. Muževi, volite svoje žene kao što je Krist volio Crkvu i dao svoj život za nju.
26. Krist je umro da bi Crkvu učinio svetom. Oprao ju je u vodi i učinio čistom govoreći joj svoju Riječ.
27. Krist je umro da bi Crkvu uzeo k sebi kao prekrasnu nevjestu koja nema mrlje, bore ni bilo kakvog nedostatka, nego je sveta i bezgrešna.
28. Tako i muževi trebaju voljeti svoje žene kao što vole svoja tijela. Onaj tko voli svoju ženu, voli samoga sebe.
29. Jer, nitko ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i brine se za njega, baš kao i Krist za Crkvu.
30. Mi smo dijelovi njegovog Tijela.
31. »Zato će muškarac ostaviti oca i majku te će se sjediniti sa svojom ženom, i njih će dvoje postati jedno.«
32. Ovo je tajna i govorim vam da se to odnosi na Krista i Crkvu.
33. Dakle, svatko od vas mora voljeti svoju ženu kao što voli samoga sebe, a žena mora poštovati svoga muža.