| Izaija 59:1-21 |
| 1. Ne, nije BOŽJA ruka prekratka da bi spasila, niti mu je uho zatvoreno da ne bi čuo, |
| 2. nego su vas vaša zlodjela odvojila od vašega Boga. Zbog vaših grijeha sakriva lice kada vas čuje. |
| 3. Jer, ruke su vam uprljane krvlju, a prsti krivnjom. Usne vam izriču laži, a jezik mrmlja gluposti. |
| 4. Nitko ne iznosi pravednu tužbu, nitko se ne sudi pošteno. Iznose lažne argumente da dobiju parnicu. Začinju nevolju i rađaju nepravdu. |
| 5. Liježu zlo, poput zmijskih jaja. Tkaju mrežu laži kao paučinu. Tko pojede njihovo jaje, umire. Ako se jaje razbije, otrovnica se izlegne. |
| 6. Ne mogu se odjenuti svojim mrežama, ne mogu se pokriti svojim tkanjem. Djela su im zla, rukama čine nasilje. |
| 7. Noge im se žure na grijeh, brzi su da proliju nevinu krv. Misli su im zle. Na njihovim su putevima propast i razaranje. |
| 8. Ne poznaju put mira, nema pravde na njihovim stazama. Iskrivili su svoje puteve; tko njima putuje, ne zna za mir. |
| 9. Zato je Božja pravda daleko od nas, pravednost do nas ne doseže. Svjetlost čekamo, ali sve je tama. Nadamo se jarkom svjetlu, ali hodamo u mraku. |
| 10. Kao slijepi, pipamo duž zida, tapkamo kao da nemamo oči. U podne se spotičemo kao u sumrak, među snažnima smo kao mrtvi. |
| 11. Svi brundamo kao medvjedi i žalosno gučemo kao golubovi. Pravdu čekamo, ali je nema, i spasenje, ali je daleko. |
| 12. Jer, mnogo je naših prijestupa pred tobom i naši grijesi protiv nas svjedoče. Naši prijestupi stalno su s nama i znamo svoja zlodjela. |
| 13. Pobunili smo se protiv svoga BOGA, izdali ga i okrenuli se od njega. Htjeli smo se buniti i tlačiti druge, vjerovali smo lažima koje smo smislili. |
| 14. Tako je pravda potisnuta, a pravednost stoji daleko. Istina je posrnula na ulici, poštenje nam ne može doći. |
| 15. Nigdje nema istine. Ako tko izbjegava zlo, svejedno plijenom postaje. BOG je to vidio, i nije mu bilo drago što nema pravde. |
| 16. Vidio je da nema nikoga tko bi govorio za ljude. Zgranuo se što nemaju posrednika. Tada ih je vlastitom snagom spasio, podržan vlastitom pravednošću. |
| 17. Pravednost je obukao kao oklop, na glavu stavio kacigu spasenja. Obukao je odjeću osvete i odlučnošću se ogrnuo kao plaštem. |
| 18. Svima će uzvratiti prema njihovim djelima: srdžbom svojim neprijateljima i osvetom svojim protivnicima. Narodima što žive uz morâ, uzvratit će prema zasluzi. |
| 19. Na zapadu će se bojati BOŽJEG imena, a na istoku će poštovati njegovu slavu. Jer, on će doći kao silna bujica koju pokreće BOŽJI dah. |
| 20. BOG kaže: »Sionu će doći Otkupitelj , da spasi Jakovljeve potomke koji se okrenu od grijeha«. |
| 21. »Ovo je moj savez s tobom«, kaže BOG. »Moj Duh, koji je na tebi, i moje riječi, koje sam ti stavio u usta, neće otići iz tvojih usta, ni iz usta tvoje djece, ni iz usta njihovih potomaka, odsad pa dovijeka«. |
| Izaija 60:1-22 |
| 1. Jeruzaleme, ustani i zasvijetli, jer tvoja je svjetlost došla, BOŽJA slava te obasjava. |
| 2. Jer tama pokriva zemlju a narode gusti mrak, ali tebe obasjava BOG i njegova slava je nad tobom. |
| 3. Narodi će doći tvojoj svjetlosti, a kraljevi sjaju tvoje zore. |
| 4. Podigni pogled oko sebe: svi se okupljaju, k tebi dolaze. Tvoji sinovi stižu iz daleka, a tvoje kćeri su uz njih. |
| 5. Kada to vidiš, lice će ti se ozariti, srce će ti zakucati od radosti. Bogatstvo narodâ doći će k tebi, doneseno preko mora. |
| 6. Doći će mnoštvo deva iz Midjana, Efe i Šebe. Donijet će zlato i tamjan, pjevat će hvale BOGU. |
| 7. Bit će ti dotjerana sva stada iz Kedra, dovest će ti ovnove iz Nebajota. Bog kaže: »To će biti žrtve na mom žrtveniku. Ja ću ih prihvatiti i ukrasiti svoj slavni Hram.« |
| 8. Ljudi ti jure kao oblaci preko neba, kao golubovi kad žure svojim kućicama. |
| 9. A mene iščekuju primorske zemlje. Veliki brodovi iz Taršiša prvi hitaju da iz daleka dovedu tvoje sinove. Oni donose srebro i zlato, u čast tvog BOGA, Izraelove svetinje. On te učinio divnim. |
| 10. Stranci će ti ponovo dići zidine, a njihovi kraljevi će ti služiti. Bog kaže: »Iako sam te udario u ljutnji, smilovao sam ti se u svojoj naklonosti. |
| 11. Vrata će ti biti stalno otvorena; ni danju ni noću neće se zatvarati da bi ti se donosila blaga narodâ i dovodili njihovi kraljevi. |
| 12. Jer nestat će narod ili kraljevstvo koji ti neće htjeti služiti. Bit će posve zatrti. |
| 13. Donijet će ti blaga Libanona, borove, jele i čemprese. Ukrasit će moje svetište, a ja ću proslaviti mjesto na kojem stojim. |
| 14. Sinovi tvojih tlačitelja doći će ti pognute glave. Pred noge će ti pasti svi koji te preziru, a tebe će zvati BOŽJI grad, Sion Izraelove Svetinje.« |
| 15. »Iako si bio ostavljen i omražen, pa nitko nije putovao kroz tebe, učinit ću od tebe vječni ponos, radost za sve naraštaje. |
| 16. Pit ćeš mlijeko narodâ, sisat ćeš kraljevske grudi. Tada ćeš znati da sam ja, BOG, tvoj Spasitelj, tvoj Otkupitelj, Moćni Jakovljev Bog. |
| 17. Umjesto bronce donijet ću ti zlato, i srebro umjesto željeza. Umjesto drveta, donijet ću ti bronce, i željeza umjesto kamena. Mir ću ti postaviti za nadglednika i pravednost za vladara. |
| 18. Više se neće čuti za nasilje u tvojoj zemlji, ni za propast i razaranje unutar tvojih granica. Svoje zidine nazvat ćeš Spasenje, a svoja vrata Slavljenje. |
| 19. Više ti neće sunce davati svjetlost danju, niti će te noću obasjavati sjaj mjeseca, jer BOG će biti tvoje vječno svjetlo i tvoj Bog tvoja slava. |
| 20. Tvoje sunce više neće zaći, a tvoj mjesec neće se pomračiti. BOG će biti tvoja vječna svjetlost i okončat će se dani tvoje žalosti. |
| 21. Svi tvoji ljudi imat će građanska prava i dugo će posjedovati zemlju. Oni su mladica koju sam zasadio, moje djelo koje pokazuje moju slavu. |
| 22. Od najmanjeg od vas nastat će tisuću ljudi, od najneznatnijeg moćan narod. Ja sam BOG. Kad dođe vrijeme, brzo ću to ostvariti.« |
| Psalmi 115:1-8 |
| 1. Tebi, BOŽE, pripada slava, tebi, a ne nama. Zbog tvoje vjernosti i odanosti, slava i čast tvome imenu! |
| 2. Zašto bi se narodi pitali gdje je naš Bog? |
| 3. Naš Bog je na nebesima i čini sve što poželi. |
| 4. Njihovi bogovi samo su kipovi, načinjeni od srebra i zlata. |
| 5. Imaju usta, ali ne govore, očima svojim ne vide. |
| 6. Imaju uši, ali ne čuju, a nosevima ne njuše. |
| 7. Imaju ruke, no bez osjeta, i noge kojima ne hodaju. Glas iz grla ne puštaju. |
| 8. Nalik njima će postati oni koji ih izrađuju i štuju. |
| Izreka 26:23-23 |
| 23. Kao srebrni premaz na zemljanoj posudi, takve su laskave riječi iz zlobnog srca. |
| Efežanima 5:17-33 |
| 17. Ne budite lakomisleni, nego uočite što želi Gospodin. |
| 18. Nemojte se opijati vinom jer to vodi u propast, nego se ispunjavajte Duhom. |
| 19. Razgovarajte jedni s drugima u psalmima, pjesmama slavljenja i duhovnim pjesmama. Pjevajte Gospodinu i slavite ga svim srcem! |
| 20. Uvijek za sve zahvaljujte Bogu, našem Ocu, u ime našega Gospodina Isusa Krista. |
| 21. Budite spremni poslušati jedni druge iz poštovanja prema Kristu. |
| 22. Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što se pokoravate Gospodinu. |
| 23. Muž je glava ženi, kao što je Krist glava Crkvi. Crkva je Kristovo tijelo — on sâm je Spasitelj Tijela. |
| 24. Isto kao što se Crkva pokorava Kristu, tako neka se i žene pokoravaju svojim muževima u svemu. |
| 25. Muževi, volite svoje žene kao što je Krist volio Crkvu i dao svoj život za nju. |
| 26. Krist je umro da bi Crkvu učinio svetom. Oprao ju je u vodi i učinio čistom govoreći joj svoju Riječ. |
| 27. Krist je umro da bi Crkvu uzeo k sebi kao prekrasnu nevjestu koja nema mrlje, bore ni bilo kakvog nedostatka, nego je sveta i bezgrešna. |
| 28. Tako i muževi trebaju voljeti svoje žene kao što vole svoja tijela. Onaj tko voli svoju ženu, voli samoga sebe. |
| 29. Jer, nitko ne mrzi svoje tijelo, nego ga hrani i brine se za njega, baš kao i Krist za Crkvu. |
| 30. Mi smo dijelovi njegovog Tijela. |
| 31. »Zato će muškarac ostaviti oca i majku te će se sjediniti sa svojom ženom, i njih će dvoje postati jedno.« |
| 32. Ovo je tajna i govorim vam da se to odnosi na Krista i Crkvu. |
| 33. Dakle, svatko od vas mora voljeti svoju ženu kao što voli samoga sebe, a žena mora poštovati svoga muža. |