A A A A A
Biblija u jednoj godini
Listopad 16

Jeremija 17:1-27
1. »Grijeh Judejaca upisan im je na srcima i na uglovima njihovih žrtvenika, kao riječi urezane u kamene pločice željeznim dlijetom ili dijamantnim vrškom.
2. I djeca im pamte drvene likove božice Ašere, lažnim bogovima posvećene žrtvenike. Svuda su bila ta poganska svetišta, pod stablima, na vrhovima brda,
3. i po planinama i dolinama. Sve bogatstvo i blago Judejaca dat ću neprijateljima kao plijen. Sve zbog mnogih grijeha, koje ste po cijeloj zemlji činili.
4. Morat ćete se odreći svoje imovine, nasljedstva koje sam vam namijenio. Služit ćete svojim neprijateljima u nepoznatoj, stranoj zemlji. Moj bijes ste kao vatru raspirili, zauvijek će na vas gorjeti.«
5. Ovako govori BOG: »Proklet onaj tko se u čovjeka uzda, tko se na ljudsku snagu oslanja. Proklet onaj koji ne vjeruje BOGU.
6. On je kao grm u pustinji, ne zna ni za kakvo dobro. Raste sam u spaljenoj zemlji, životari na slanom tlu.
7. Blago onome koji se u BOGA uzda, koji vjeruje da će BOG učiniti ono što je obećao.
8. On je kao drvo što raste pored vode i duž vodenog toka pušta korijenje. Ne treba se bojati vrućine, lišće mu uvijek zeleno ostaje. Ne brine čak ni u godini suše jer uvijek donosi bogate plodove.
9. Nadasve su prijetvorne ljudske misli, posve je nepopravljiv čovječji um. Nitko ga ne može razumjeti.
10. Ali, ja sam BOG i gledam duboko, istražujem ljudske misli i osjećaje. Svakom čovjeku dajem što zaslužuje, uzvraćam mu pravedno za njegova djela.
11. Kao jarebica koja leži na tuđim jajima, takav je čovjek koji se nepošteno obogati. Sve potroši već na pola svog života i na kraju uvijek ispadne budala.«
12. Božje prijestolje veličanstveno, od samog početka uzvišeno, to je naše sveto mjesto.
13. O BOŽE, jedina nado Izraela, sramit će se svi koji te ostave. BOG kaže: »Oni koji mene napuste, uskoro će otići u podzemlje jer su ostavili BOGA, izvor žive vode.«
14. Ozdravi me, BOŽE, i bit ću zdrav, spasi me i bit ću potpuno siguran. Dostojan si da te uvijek hvalim.
15. Judejci me stalno pitaju: »Što je s onime što je BOG rekao da će se dogoditi? Kad će se već jednom ostvariti?«
16. Nisam odustao biti pastir narodu, vjerno sam u tvojoj službi ostao. Nisam želio da narod doživi propast. Ti znaš sve što sam im govorio, sve se pred tobom odvijalo.
17. Nemoj da se tebe moram bojati, jer ti si mi jedino sklonište u nevolji.
18. Neka se srame oni koji me progone, a mene sačuvaj od sramote. Neka njih obuzme strah, a ne mene. Svali na njih propast, potpuno ih uništi.
19. BOG mi je ovako rekao: »Idi na Vrata naroda , vrata kroz koja prolaze judejski kraljevi. Tamo stani i govori narodu, kao i na svim drugim vratima Jeruzalema.
20. Reci im: ‘Kraljevi Jude i svi stanovnici Jude i Jeruzalema, koji dolazite na ova vrata, poslušajte što vam BOG poručuje!
21. BOG vam za vaše dobro kaže da na šabat , dan odmora, ne nosite nikakav teret, niti da ga unosite kroz vrata Jeruzalema.
22. Na šabat ne smijete iznositi teret iz svojih kuća ni obavljati bilo kakav posao. Taj dan trebate držati svetim, kao što je zapovjeđeno vašim precima.
23. Oni nisu bili poslušni. Nisu tome pridavali važnost. Bili su tvrdoglavi. Kaznio sam ih, ali nisu se popravili.
24. A vama BOG kaže da budete poslušni i da poštujete svetost šabata. Na taj dan nemojte obavljati nikakav posao i ne unosite teret kroz gradska vrata.
25. Tada će kraljevi i narodni poglavari iz Davidove loze ulaziti kroz gradska vrata u kočijama i na konjima, u pratnji svojih službenika, svih stanovnika Jude i Jeruzalema, a grad će zauvijek biti naseljen.
26. Ljudi će ovdje dolaziti iz drugih judejskih gradova i iz okolice Jeruzalema, s područja Benjamina, sa zapadnih brežuljaka, iz brdskih područja i iz južne pustinje. Donosit će u BOŽJI Hram žrtve paljenice, klane žrtve, žitne žrtve, tamjan i žrtve zahvalnice.
27. A ako ne poslušate, ako ne budete poštovali svetost šabata, ako na taj dan ipak budete unosili teret kroz vrata Jeruzalema, tada ću na gradskim vratima zapaliti požar koji će progutati jeruzalemske palače. Nitko ga neće moći ugasiti.’«

Jeremija 18:1-23
1. Jeremija je primio ovakvu poruku od BOGA:
2. »Idi u lončarevu kuću. Ondje ćeš čuti moje riječi.«
3. Otišao sam do lončara. Bio je kod kuće i radio za lončarskim kolom.
4. Rukama je oblikovao posudu od gline, ali ona mu se pokvarila. Zatim je od te gline napravio drugu posudu, kako mu se činilo najbolje.
5. Tada sam čuo BOGA kako mi govori:
6. »Narode Izraela, mogu učiniti s vama isto što i ovaj lončar sa svojom zdjelom. Izraelci, znajte, vi ste u mojoj ruci kao glina u rukama lončara.« Tako je rekao BOG.
7. »Ako ikad kažem nekom narodu ili kraljevstvu da ću ih iskorijeniti i uništiti,
8. a oni odustanu od svoje pokvarenosti, ja ću se tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim zlo.
9. No ako neki narod ili kraljevstvo odlučim učvrstiti i izgraditi,
10. a oni počnu postupati protiv moje volje i postanu neposlušni, ja ću se i tada predomisliti i odustati od nakane da im učinim dobro.
11. Stoga, Jeremijo, reci stanovnicima Jude i Jeruzalema da im poručuje BOG: ‘Pazite! Spremam vam nesreću. Smišljam kaznu za vas. Zato, odustanite od svoga lošeg načina života i počnite činiti dobro.’
12. Ali oni će ti reći: ‘Govoriš uzalud. Mi ćemo i dalje uporno živjeti po svome i raditi što nas je volja.’
13. Zato im BOG poručuje: Pitajte među svim narodima: jesu li ikad čuli za takvo što? Moj dragi narod, Izrael, učinio je strašnu stvar.
14. Kao da je snijeg nestao na padinama Libanona! Kao da su presušili hladni potoci što se spuštaju s planina!
15. Moj narod je mene zaboravio, pale žrtve bezvrijednim idolima. Zato posrću na svojim putevima, ne idu drevnim stazama predaka. Umjesto da krenu dobrim putem, oni lutaju stranputicama.
16. Njihova će zemlja izgledati strašno, stalno će joj podrugljivo psikati. Tko god će onuda prolaziti, zgražavat će se i čuditi.
17. Kao snažan vjetar s istoka, rastjerat će ih neprijatelji. A kad se na njih sruči propast, otići ću, neću im pomoći.«
18. Tada su neki ljudi odlučili: »Idemo se riješiti Jeremije. Uvijek ćemo imati svećenike da nam daju upute, mudrace da nas savjetuju i proroke da nam prenose Božje poruke. Govorit ćemo protiv njega. I prestat ćemo slušati što govori.«
19. Slušaj što ti govorim, BOŽE, čuj što moji protivnici govore!
20. Kažu: »Zar se na dobro uzvraća zlom?« Kopaju rupu da u nju upadnem. Sjeti se da sam pred tobom molio, za njihovo se dobro zauzimao, da svoju srdžbu odvratiš od njih.
21. Stoga, sada im pusti djecu da gladuju, a njih prepusti neprijateljskom maču. Neka im žene bez muževa i djece ostanu, muškarci pomru od bolesti, mladići u borbi poginu.
22. Neka se vrisak čuje iz njihovih kuća kad ih neprijatelj napadne iznenada. Jer, iskopali su jamu da u nju upadnem i postavili mi zamke da u njih ugazim.
23. Ali ti, BOŽE, znaš njihove ubojite planove. Nemoj im oprostiti zločine niti zaboraviti njihove grijehe. Nek' pred tobom padnu na tlo, a ti ih kazni u svom gnjevu.

Psalmi 118:25-29
25. Molimo te, BOŽE, spasi nas! Molimo te, BOŽE, daj da uspijemo!
26. Neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u BOŽJE ime! »Dobro došao u BOŽJI dom!
27. BOG nas je obasjao. Grančice u ruke dohvatite i svečanu povorku do žrtvenika slijedite.«
28. Ti si moj Bog, tebi ću zahvaljivati. Ti si moj Bog, tebe ću veličati.
29. Zahvaljujte BOGU jer je dobar, jer nas voli zauvijek.

Izreka 27:11-12
11. Sine, budi mudar i razveseli me, da mogu odgovoriti kad mi prigovore.
12. Pametan vidi opasnost pa se sklanja, a glupan ide dalje i nastrada.

1 Solunjanima 3:1-13
1. Budući da nismo mogli više izdržati, odlučili smo sami ostati u Ateni,
2. a vama poslati Timoteja, našeg brata i suradnika Božjega u propovijedanju Radosne vijesti o Kristu, da vas ojača i ohrabri u vašoj vjeri,
3. tako da se nitko ne pokoleba u sadašnjim nevoljama. Jer, vi i sami znate da nam je to određeno.
4. Zapravo, kad smo bili kod vas, unaprijed smo vas upozoravali da ćemo trpjeti nevolje. To se, kao što znate, upravo i događa.
5. Zato nisam mogao duže čekati pa sam poslao Timoteja da sazna o vašoj vjeri. Bojao sam se da bi vas Napasnik mogao svladati napastima i da bi se naš trud mogao pokazati uzaludnim.
6. No Timotej se upravo vratio i donio nam dobre vijesti o vašoj vjeri i ljubavi. Rekao nam je da nas se sjećate po dobru i da nas želite ponovo vidjeti, kao i mi vas.
7. Tako ste nas, braćo i sestre, ohrabrili svojom vjerom u svim našim nevoljama i tjeskobama.
8. Sada, budući da čvrsto stojite u Gospodinu, mi živimo punim životom.
9. Toliko se radujemo zbog vas pred svojim Bogom! Ne možemo mu se dovoljno zahvaliti na tome.
10. Danju i noću najiskrenije molimo da vas možemo ponovo vidjeti i dopuniti ono što nedostaje u vašoj vjeri.
11. Neka nam sada naš Bog Otac i naš Gospodin Isus pripreme put k vama.
12. Neka Gospodin učini da rastete i obilujete ljubavlju jedan za drugoga i za sve ljude, kao što mi obilujemo ljubavlju za vas.
13. Neka ta ljubav ojača vaša srca da budu sveta i besprijekorna pred našim Bogom i Ocem, kad naš Gospodin Isus ponovo dođe sa svim svojim svetima.