A A A A A
Biblija u jednoj godini
Listopad 14

Jeremija 13:1-27
1. BOG mi je rekao: »Idi, kupi laneno rublje . Obuci ga na sebe i nemoj ga prati.«
2. Kupio sam, dakle, rublje, kako mi je BOG rekao, i stavio ga na sebe.
3. Tada mi je BOG opet progovorio:
4. »Uzmi sad rublje, koje si kupio i koje nosiš, pa idi u Perat . Ondje ga sakrij u pukotinu neke stijene.«
5. Otišao sam u Perat i sakrio rublje, kako mi je naredio BOG.
6. Nakon dužeg vremena, BOG mi je rekao: »Sad idi u Perat i donesi rublje za koje sam ti naredio da ga ondje sakriješ.«
7. Otišao sam u Perat i izvukao rublje iz pukotine u stijeni, gdje sam ga bio sakrio. No bilo je uništeno, potpuno neupotrebljivo.
8. Opet sam čuo BOGA kako mi govori.
9. Rekao je: »Kao što sam uništio ovo rublje, uništit ću uobraženost Jude i Jeruzalema.
10. Ovaj zli narod odbija slušati moje riječi. Samo tvrdoglavo slijedi želje svog srca. Štuju i klanjaju se drugim bogovima, a na kraju će biti uništeni i neupotrebljivi, baš kao i ovo rublje.
11. Kao što to rublje prianja uz ljudsko tijelo, učinio sam da narod Izraela i Jude prianja uz mene«, rekao je BOG. »Želio sam da budu moj narod, da mi donesu slavu, hvalu i čast. Ali nisu me slušali.«
12. »Jeremijo, reci Judejcima da ovako poručuje BOG Izraela: ‘Svaku posudu za vino napunite vinom.’ Oni će ti se rugati i govoriti: ‘Pa mi dobro znamo da vinske posude treba puniti vinom!’
13. A ti im tada reci da im BOG poručuje: ‘Sve stanovnike ove zemlje, sve kraljeve na Davidovom prijestolju, svećenike, proroke, stanovnike Jeruzalema — sve ću ih zbuniti kao da su pijani.
14. Smrskat ću jednog o drugog, roditelje o djecu, kao što se razbijaju vinske posude’«, rekao je BOG. »Neću ih žaliti, neću se smilovati. Sve ću ih uništiti.«
15. Slušajte i dobro pazite! Nemojte biti oholi, jer BOG je govorio.
16. Slavite svoga BOGA, prije no što spusti tamu, prije nego se spotaknete na planini u sumraku. Judejci, čekat ćete svjetlo, a on će donijeti duboku tminu, sve će vas zaviti u tamnu noć.
17. Ako ga ne budete slušali, sakrit ću se i zaplakati. Plakat ću gorko zbog vaše oholosti, suze ću iz svojih očiju isplakati. Jer, bit će porobljeno BOŽJE stado, narod odveden u zatočeništvo.
18. Bog kaže kralju i kraljici majci : »Siđite sa svojih prijestolja, jer krune kraljevske časti pale su s vaših glava.«
19. Gradovi Negeva su zaključani, nitko im vrata ne može otvoriti. Judejci će morati u progonstvo, svi su zarobljeni i odvedeni.
20. Jeruzaleme, podigni pogled i vidi! Neprijatelj dolazi sa sjevera. Gdje je sada tvoje stado, blago kojim si se ponosio?
21. Što ćeš reći kad nad tobom zavladaju oni koje si smatrao prijateljima? Neće li te obuzeti strašna bol, kao trudovi ženu koja rađa?
22. A upitaš li samog sebe: »Zašto me sve ovo snašlo?« Znaj da su zbog mnoštva tvojih grijeha s tebe strgnuli odjeću i silovali te.
23. Crnac ne može promijeniti boju kože, kao ni leopard svoje pjege. Tako ni vi, koji ste uvijek činili zlo, ne možete se više promijeniti.
24. »Rastjerat ću vas kao što pljevu raznese pustinjski vjetar.
25. Takva vam sudbina pripada, tako sam odredio«. Tako je rekao BOG. »A zašto vam se sve to događa? Jer ste me zaboravili i u laž vjerovali.
26. Jeruzaleme, javno ću te razgolititi, svi će tvoju golotinju gledati.
27. Vidio sam sve što ste radili, vaš preljub, pohotu i blud. Vidio sam vas na brdu i u polju, kako se klanjate pred idolima. Teško vama, građani Jeruzalema! Hoćete li ikad više biti čisti?«

Jeremija 14:1-22
1. Jeremija je od BOGA primio poruku o suši:
2. »Judejci tuguju, gradovi propadaju. Ljudi iznemogli leže na tlu. Poziv upomoć diže se iz Jeruzalema.
3. Poglavari šalju sluge po vodu, a oni je u cisternama ne nalaze. Vraćaju se praznih posuda. Posramljeni i poniženi, pokrivaju glavu.
4. Tlo je poremećeno jer kiša dugo nije padala. Zemljoradnici se srame i skrivaju lice.
5. I košuta svoje lane napušta jer nigdje ne nalazi travu.
6. Divlji magarci na brdskim goletima mirišu zrak kao šakali. Iznemoglim pogledom traže zelenilo.«
7. Iako ispaštamo zbog svojih grijeha i puno smo puta protiv tebe zgriješili, ti nam, BOŽE, ipak pomozi radi slave svog imena.
8. O, ti jedina nado Izraela, spasitelju u vrijeme nevolje! Ali sada, kao da si stranac u vlastitoj zemlji, tek putnik što svrati na jednu noć.
9. Kao da su te iznenada uhvatili, ratnik koji nikog ne može spasiti. A ipak, ti si među nama, BOŽE. Zovemo se tvojim imenom. Nemoj nas ostaviti!
10. BOG je na to odgovorio svom narodu: »Judejci vole odlutati. Lako se odluče za nevjeru.« Zato ih sada BOG ne prihvaća. Zapamtit će njihovu krivnju i kazniti ih za njihove grijehe.
11. A onda se BOG obratio meni: »Nemoj više moliti za dobro ovog naroda.
12. Čak i ako počnu postiti i moliti, neću ih slušati. Neću prihvaćati njihove žrtve paljenice, ni žitne žrtve. Uništit ću ih ratom, gladovanjem i bolestima.«
13. Odgovorio sam: »O, Gospodaru BOŽE! Ali proroci su im stalno govorili da neće iskusiti ni mač ni glad, da će uživati trajni mir.«
14. A BOG mi je rekao: »Ti proroci govore laži iako kažu da govore u moje ime. Ja ih nisam poslao, nisam im zapovjedio da govore, niti rekao što da govore. Proroštva im dolaze od lažnih viđenja, bezvrijednih gatanja i zabluda njihove mašte.
15. Stoga, BOG kaže ovo o tim prorocima koji narodu govore da neće biti rata i gladi: ‘Ja ih nisam poslao. Sami će nastradati od mača, umrijeti od gladi.’
16. A narod, kojem oni proriču, umrijet će od gladi i mača. Zatim će biti izbačeni na ulice Jeruzalema. Te ljude, žene i njihovu djecu nitko neće sahraniti. Bit će im to kazna za njihovu zloću.«
17. »Jeremijo, prenesi im ovu poruku od mene: ‘Oči mi se pune suzama, dan i noć ne prestaju plakati. Jer, moj narod je zadobio tešku ranu, primio je udarac smrtonosan.
18. Izađem li van u polje, vidim trupla stradalih u ratu. U gradovima, ljudi umoreni glađu. Proroci i svećenici putuju zemljom, ali ne znaju kako da pomognu.’«
19. Narod je na to odgovorio: »Bože, zar si Judu sasvim odbacio? Zar stvarno sad mrziš Sion? Zašto nas tako jako udaraš? Nikad se oporaviti nećemo. Čekali smo mir, ali ništa dobro nije došlo. Nadali se ozdravljenju, a dočekali užas!
20. O BOŽE, priznajemo svoj grijeh i krivnju svojih predaka. Svi smo protiv tebe zgriješili.
21. Radi slave svog imena, ne napuštaj nas! Ne umanjuj čast svoga slavnog prijestolja. Sjeti se saveza koji si sklopio s nama i nemoj ga sada raskinuti.
22. Idoli drugih naroda ne donose kišu, nebesa ne mogu sama zapljuštati. Samo ti, BOŽE naš, možeš dati kišu! Samo tebe čekamo jer ti sve to možeš učiniti.«

Psalmi 118:15-20
15. Radost pobjede čuje se među pravednima: »Silna je BOŽJA snaga!
16. Uzdignuta je BOŽJA ruka, moćna je BOŽJA desnica!«
17. Neću umrijeti, nego živjeti, o BOŽJIM ću djelima pričati.
18. BOG me teško kaznio, ali nije me smrti predao.
19. Otvorite mi vrata pravde da na njih uđem i BOGU zahvalim.
20. To su BOŽJA vrata na koja ulaze pravedni.

Izreka 27:9-9
9. Mirisno ulje i smola ugodni su ljudskom srcu, a savjet prijatelja ugodniji je od vlastitih ideja.

1 Solunjanima 1:1-10
1. Od Pavla, Silvana i Timoteja solunskoj Crkvi, koja je u Bogu Ocu i Gospodinu Isusu Kristu. Neka s vama bude Božja milost i mir!
2. Neprekidno zahvaljujemo Bogu za sve vas i spominjemo vas u svojim molitvama.
3. Stalno se sjećamo, pred svojim Bogom i Ocem, vašega rada u vjeri i vašega truda potaknutog vjerom i ljubavlju. Zahvaljujemo na vašoj strpljivosti nadahnutoj nadom u našega Gospodina Isusa Krista.
4. Znamo, braćo i sestre, da vas Bog voli i da vas je On izabrao
5. jer smo vam Radosnu vijest navijestili, ne samo riječima nego i u sili i u Svetom Duhu, i s dubokim uvjerenjem u njenu istinitost. I sami znate kako smo među vama živjeli, radi vašeg dobra.
6. Primili ste poruku usred mnogih patnji, ali ste s radošću, koju daje Sveti Duh, oponašali nas i Gospodina.
7. Zbog toga ste postali primjer svim vjernicima u Makedoniji i Ahaji.
8. Božja se poruka od vas nadaleko pročula, ne samo u Makedoniji i Ahaji već je vaša vjera u Boga posvuda postala poznata. Zbog toga ne moramo o njoj ništa govoriti.
9. Ljudi sami, naime, govore o nama — kako ste nas primili i kako ste napustili lažne bogove te prihvatili Boga, kako služite živom i istinitom Bogu
10. i čekate njegovog Sina, kojega je Bog podigao iz smrti, da dođe s Neba — Isusa koji nas spašava od nadolazećeg Božjega gnjeva.