A A A A A

2 Samuelu 9:1-13
1. Jednom je David upitao: »Je li ostao itko od Šaulove obitelji? Želim se pobrinuti za tu osobu, radi Jonatana.«
2. Među članovima Šaulove obitelji našao se sluga po imenu Siba. Pozvali su ga k Davidu. Kralj ga upita: »Jesi li ti Siba?« »Jesam, tebi na usluzi«, odgovori on.
3. »Postoji li još netko od Šaulove obitelji?« rekao je kralj, »Želim pokazati Božju dobrotu toj osobi.« Siba odgovori: »Ostao je još samo hromi Jonatanov sin.«
4. »A gdje je on?« upita kralj. »U kući Makira, Amielovog sina, u Lo Debaru«, odgovori Siba.
5. Tada kralj David zapovjedi da Jonatanovog sina dovedu iz Lo Debara, iz kuće Amielovog sina Makira.
6. Kad je Mefibošet, Jonatanov sin i Šaulov unuk, stao pred Davida, poklonio mu se do zemlje. David je rekao: »Mefibošete!« »Tvoj sam sluga«, odgovori on.
7. »Ne boj se«, reče mu David, »bit ću milostiv prema tebi radi tvoga oca Jonatana. Vratit ću ti svu zemlju koja je pripadala tvome djedu Šaulu i uvijek ćeš moći jesti za mojim stolom.«
8. Mefibošet se poklonio i rekao: »Ne vrijedim više od crknutog psa, a ti si ipak ljubazan prema meni.«
9. Tada je kralj pozvao Sibu, slugu Šaulove obitelji. Rekao mu je: »Dao sam unuku tvoga gospodara sve što je pripadalo njegovoj obitelj.
10. Ti, tvoji sinovi i sluge obrađivat ćete njegovu zemlju, sakupljati urod i hraniti ga. Mefibošet će uvijek imati mjesto za mojim stolom. « Siba je imao petnaestoricu sinova i dvadesetoricu slugu.
11. A Siba je rekao kralju: »Gospodaru, učinit ću sve što zapovijedaš.« Tako je Mefibošet jeo za Davidovim stolom, kao bilo koji od kraljevih sinova.
12. Mefibošet je imao sinčića Miku i svi su Sibini ljudi bili njegovi sluge.
13. Živio je u Jeruzalemu. Hramao je na obje noge i svakog je dana jeo za kraljevim stolom.
2 Samuelu 10:1-19
1. Nakon nekog vremena umro je kralj Amonaca. Njegov je sin Hanun postao sljedeći kralj.
2. David pomisli: »Nahaš mi je bio odan i zato ću iskazati odanost njegovom sinu Hanunu.« David je poslao glasnike da Hanunu izraze sućut zbog smrti oca. Tako su Davidovi glasnici stigli u zemlju Amonaca.
3. No vođe Amonaca rekli su Hanunu: »Misliš li da David odaje počast tvome ocu zato što ti njegovi ljudi izražavaju sućut? Poslao ih je ovdje kao uhode, da istraže grad, kako bi ga poslije osvojili.«
4. Zato je Hanun zarobio Davidove glasnike, svakom od njih obrijao pola brade i skratio im odjeću napola, do stražnjice. Zatim ih je poslao natrag.
5. Kad su Davidu javili kako su njegovi ljudi osramoćeni, poslao im je glasnike ususret i poručio: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne narastu brade i onda se vratite.«
6. Kad su Amonci shvatili koliko su uvrijedili Davida, unajmili su dvadeset tisuća aramejskih pješaka iz Bet Rehoba i Sobe, od kralja Maake tisuću vojnika te dvanaest tisuća vojnika iz Toba.
7. Kad je David to čuo, poslao je na njih Joaba s cijelom vojskom.
8. Amonci su izašli pred vrata svoga grada i postrojili se u bojne redove. Aramejci iz Sobe i Rehoba, Tobanci i Maakini vojnici stajali su zasebno na obližnjim poljima.
9. Kad je Joab vidio da se neprijateljski bojni redovi prostiru sprijeda i straga, izabrao je neke od najboljih izraelskih vojnika i poredao ih u bojne redove prema Aramejcima.
10. Ostale je vojnike stavio pod zapovjedništvo svoga brata Abišaja i on ih je postrojio prema Amoncima.
11. Joab je rekao Abišaju: »Ako Aramejci budu prejaki za mene, dođite mi pomoći. A ako Amonci budu prejaki za vas, ja ću doći vama pomoći.
12. Budite snažni! Borimo se hrabro za svoj narod i za gradove našeg Boga! BOG će učiniti onako kako misli da je najbolje!«
13. Zatim su Joab i njegovi vojnici krenuli u bitku, ali Aramejci su pobjegli pred njima.
14. Kad su Amonci vidjeli da Aramejci bježe, i oni su pobjegli pred Abišajem u svoj grad. Tada se Joab vratio u Jeruzalem.
15. Nakon poraza, koji su im nanijeli Izraelci, aramejska se vojska ponovo okupila.
16. Hadadezer je pozvao u pomoć Aramejce s druge strane rijeke Eufrat i oni su došli u Helam. Predvodio ih je Šobak, zapovjednik Hadadezerove vojske.
17. Kad su to javili Davidu, okupio je cijelu izraelsku vojsku, prešao preko rijeke Jordan i došao u Helam. Aramejska vojska postrojila se u bojne redove, dočekala Davida i krenula u bitku.
18. No Aramejci su ubrzo pobjegli pred izraelskom vojskom. David im je pobio sedamsto vozača bojnih kola i četrdeset tisuća pješaka. Ubio je i Šobaka, zapovjednika njihove vojske.
19. Kad su svi kraljevi, Hadadezerovi podanici, vidjeli da su pobijeđeni, sklopili su mir s Izraelcima i postali njihovi podanici. Aramejci se više nisu usudili pomagati Amoncima.
Psalmi 65:1-8
1. Voditelju zbora. Davidov hvalospjev. Zaslužio si, Bože, da te na Sionu slavimo, da zavjete tebi izvršavamo.
2. Tebi koji čuješ molitve, tebi će doći svako ljudsko biće.
3. Kad nas naši grijesi svladaju, ti ih uklanjaš i brišeš.
4. Blago onima koje si izabrao i doveo da borave u tvom Hramu! Uživamo u dobrima tvog Doma, tvog svetoga Hrama.
5. U svojoj nam pravednosti odgovaraš, čudesnim nas djelima spašavaš. Bože, ti si naše spasenje, ti si nada svim ljudima do krajeva zemlje i s dalekih mora.
6. Svojom silom planine postavljaš jer toliko si moćan.
7. Ti stišavaš huku mora, bijes njihovih valova i bunu naroda.
8. Čak i oni što žive nakraj svijeta boje se tvojih znamenja. Od istoka do zapada, ljudi ti kliču od radosti.
Izreka 16:20-21
20. Tko ozbiljno promišlja, napredovat će, i sretan je tko se u BOGA pouzdaje.
21. Tko mudro razmišlja, nazivaju ga pametnim, i tko vješto govori, dobar je učitelj.
Ivanu 6:1-21
1. Nakon toga, Isus je pošao na drugu obalu Galilejskog jezera koje se zove i Tiberijadsko.
2. Mnoštvo je krenulo za njim jer su vidjeli čuda koja je učinio bolesnima.
3. Isus se popeo na brežuljak i ondje sjeo sa svojim učenicima.
4. Bližilo se vrijeme židovskoga blagdana Pashe.
5. Kad je Isus podigao pogled i vidio kako mu se približava veliko mnoštvo, rekao je Filipu: »Gdje ćemo kupiti kruh da nahranimo sve ove ljude?«
6. Tim ga je riječima zapravo iskušavao. Isus je već znao što će učiniti.
7. Filip mu je odgovorio: »Ni za dvije stotine srebrnjaka ne bi se moglo kupiti dovoljno kruha da svatko dobije barem komadić.«
8. Andrija, jedan od njegovih učenika i brat Šimuna Petra, rekao mu je:
9. »Ovdje je dječačić koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribe. Ali premalo je to za tolike ljude!«
10. »Neka svi sjednu«, rekao je Isus. Uokolo je sve bilo obraslo travom pa su ljudi posjedali. Bilo je tu oko pet tisuća muškaraca.
11. Tada je Isus uzeo kruhove, zahvalio Bogu i proslijedio ih ljudima koji su sjedili uokolo. Isto je učinio i s ribom, a svi su jeli koliko god su htjeli. Kad su se nasitili,
12. Isus je rekao učenicima: »Sakupite komade koji su ostali, da ništa ne propadne.«
13. Tako su učinili i komadima su kruha napunili dvanaest košara. Toliko je preostalo nakon jela.
14. Kad su ljudi vidjeli čudesni znak koji je Isus učinio, počeli su govoriti: »Ovo je sigurno Prorok koji treba doći na svijet!«
15. Isus je znao da ga namjeravaju uhvatiti i na silu učiniti kraljem pa se ponovo sâm povukao na brdo.
16. Kad se spustila večer, njegovi su se učenici spustili do jezera.
17. Ušli su u lađicu i otisnuli se preko jezera prema Kafarnaumu. Već je pala i noć, a Isus još uvijek nije došao k njima.
18. Puhao je jak vjetar te su se podigli veliki valovi.
19. Kad su učenici otplovili četiri ili pet kilometara prema pučini, ugledali su Isusa kako hoda po jezeru. Približavao se njihovoj lađici, a njih je uhvatio strah.
20. »Ne bojte se! Ja sam«, rekao im je Isus.
21. Tada su ga primili u lađicu, a lađica se odjednom našla uz obalu, upravo na mjestu na koje su se bili uputili.