A A A A A

2 Samuelu 17:1-29
1. Ahitofel je rekao Abšalomu: »Daj da noćas krenem s dvanaest tisuća ljudi u potjeru za Davidom.
2. Uhvatit ću ga dok je još umoran i slab. Prestrašit ću ga pa će mu se svi ljudi razbježati. No ubit ću samo kralja Davida.
3. Tada ću ti vratiti sve ljude. Kad David bude mrtav, cijeli će se narod mirno vratiti k tebi.«
4. Plan se svidio Abšalomu i svim izraelskim starješinama.
5. No Abšalom je rekao: »Pozovite ipak i Arkijca Hušaja, da čujemo što misli.«
6. Kad je došao Hušaj, Abšalom mu je prenio kako ih je savjetovao Ahitofel, pa ga upita: »Što misliš? Hoćemo li raditi kako on kaže? Ako ne, reci nam što bi ti učinio.«
7. Tada je Hušaj odgovorio Abšalomu: »Ovaj put Ahitofelov savjet nije dobar.
8. Nastavio je: ‘Ti znaš da su tvoj otac i njegovi ljudi ratnici, bijesni poput medvjedice kojoj su oteli mlade. Osim toga, tvoj je otac iskusan ratnik i neće provesti noć s narodom.
9. Sigurno se već sad sklonio u neku pećinu ili na neko drugo skrovito mjesto. Ako on napadne i tvoji ljudi prvi poginu, svi će govoriti da je Abšalomova vojska poražena.
10. Tada će se čak i tvoji najhrabriji ratnici, čija su srca kao u lavova, oduzeti od straha. Jer, cijeli Izrael zna da je tvoj otac ratnik i da su uz njega hrabri ljudi.
11. Stoga, savjetujem ti da okupiš sve Izraelce od Dana do Beer Šebe, kojih ima kao pijeska na morskoj obali, pa ih povedi u borbu.
12. Napast ćemo Davida gdje god ga nađemo. Bit će nas mnogo, posvuda, poput rose što pada na zemlju. Nećemo ostaviti na životu ni njega ni bilo kojeg od njegovih ljudi.
13. Ako se skloni unutar zidina nekoga grada, svi će Izraelci donijeti užad i srušiti zidine pa od toga grada neće ostati ni kamenčića.’«
14. Tada su Abšalom i svi Izraelci rekli: »Savjet Arkijca Hušaja bolji je od Ahitofelovog.« BOG je, naime, odlučio osujetiti Ahitofelov dobar savjet da bi Abšaloma snašla propast.
15. Hušaj je rekao svećenicima Sadoku i Abjataru: »Ahitofel je Abšaloma i izraelske starješine savjetovao jedno, a ja drugo.
16. Zato smjesta poručite Davidu: ‘Nemojte noćiti na mjestu gdje ljudi prelaze u pustinju, već odmah prijeđite na drugu obalu. Tako ćete pobjeći neprijatelju.’«
17. Jonatan i Ahimaas, sinovi svećenika, boravili su na izvoru En Rogel jer ih nitko nije smio vidjeti kako ulaze u grad. Vijesti iz grada donosila im je jedna sluškinja, a oni su potom odlazili k Davidu i sve mu prenosili.
18. No opazio ih je jedan mladić i javio Abšalomu. Smjesta su pobjegli u Bahurim i sklonili se kod jednog čovjeka koji je imao bunar u dvorištu. Sakrili su se unutra,
19. a domaćica je preko otvora bunara prostrla pokrivač i sve posula žitom te ih nitko nije mogao vidjeti.
20. Kad su Abšalomovi sluge došli u tu kuću, pitali su: »Gdje su Ahimaas i Jonatan?« A žena im odgovori: »Već su pobjegli preko potoka.« Nakon bezuspješnog traženja, vratili su se u Jeruzalem.
21. Kad su ljudi iz potjere otišli, ona su dvojica izašla iz bunara i otišla obavijestiti kralja Davida. »Krenite smjesta i prijeđite preko rijeke«, rekli su mu, »jer je Ahitofel tako i tako savjetovao protiv vas.«
22. David, i sav narod s njim, prešli su te noći preko rijeke Jordan i do zore ondje više nije bilo nikoga.
23. Kad je Ahitofel vidio da njegov savjet nije prihvaćen, osedlao je magarca i vratio se u rodni grad. Ondje je dao posljednje upute svojim ukućanima, a potom se objesio i umro. Sahranili su ga u obiteljskoj grobnici.
24. David je stigao u Mahanaim baš kad je Abšalom sa svim Izraelcima, koji su bili uz njega, prelazio rijeku Jordan.
25. Abšalom je za glavnog zapovjednika vojske, umjesto Joaba, postavio Jitrinog sina Amasu. Jitra je bio Išmaelac , oženjen Nahaševom kćeri Abigajlom, sestrom Joabove majke Seruje.
26. Abšalom i njegovi Izraelci utaborili su se u Gileadu.
27. Davida su u Mahanaimu dočekali: Šobi — sin Nahaša iz Rabe u Amonu, zatim Makir — sin Amiela iz Lo Debara, i Barzilaj — iz Rogelima u Gileadu.
28. Donijeli su krevete, zdjele i glineno posuđe, a za jelo pšenicu, ječam, brašno, prženo zrnje, bob, leću,
29. med, maslac, ovce i kravlji sir. Sve su to donijeli Davidu i ljudima koji su bili s njim. Govorili su: »Ljudi su u pustinji gladni, žedni i umorni.«
2 Samuelu 18:1-33
1. David je izvršio smotru vojske, koja je bila s njim, i postavio zapovjednike nad tisućama i stotinama vojnika.
2. Jednu je trećinu vojske stavio pod Joabovo zapovjedništvo, drugu pod zapovjedništvo njegovog brata Abišaja, a treću pod zapovjedništvo Itaja iz Gata. Kralj im je rekao: »I ja idem s vama.«
3. No ljudi su ga odgovarali: »Ne smiješ ići s nama. Ako uđemo u bitku, Abšalomovi ljudi neće mariti za nas. Čak i ako nas pola pogine, neće im biti važno. A ti vrijediš kao deset tisuća nas. Zato je bolje da ostaneš u gradu. Ako zatreba, doći ćeš u pomoć.«
4. Kralj je rekao: »Učinit ću kako mislite da je najbolje.« Stajao je pokraj vrata dok je cijela vojska prolazila pored njega u skupinama od stotinu i tisuću.
5. Joabu, Abišaju i Itaju je zapovjedio: »Zbog mene budite blagi prema mladome Abšalomu.« Svi su čuli što je kralj rekao zapovjednicima o postupanju prema Abšalomu.
6. Davidova je vojska izašla na bojno polje u borbu protiv Abšalomovih Izraelaca. Bitka se povela u Efrajimovoj šumi.
7. Davidovi su ljudi porazili izraelsku vojsku. Bio je to velik poraz u kojem je ubijeno dvadeset tisuća ljudi.
8. Bitka se proširila cijelim krajem, ali više je žrtava poginulo u šumi nego što ih je ubijeno mačem.
9. Abšalom je slučajno pao u ruke Davidovim slugama. Bježao je na mazgi. Kad je prolazio ispod gustih grana velikog hrasta, glava mu je zapela u granama. Ostao je visjeti u zraku iznad zemlje , a mazga je otrčala dalje.
10. To je vidio neki čovjek i dojavio Joabu: »Upravo sam vidio Abšaloma kako visi na drvetu.«
11. A Joab će: »Zašto ga nisi odmah ubio i spustio tijelo na zemlju? Dao bih ti deset srebrnjaka i ratnički pojas.«
12. No čovjek mu je odgovorio: »Kad bi mi dao i tisuću srebrnjaka , ne bih podigao ruku na kraljevog sina. Svi smo čuli kad je kralj zapovjedio tebi, Abišaju i Itaju da morate čuvati mladog Abšaloma.
13. Da sam ubio Abšaloma, kralj bi za to doznao, a ti bi me kaznio.«
14. Joab odgovori: »Neću gubiti vrijeme ovdje s tobom.« Uzeo je tri koplja i zabio ih Abšalomu u srce dok je još živ visio na drvetu.
15. Zatim ga je opkolilo deset Joabovih mladih vojnika koji su ga dotukli.
16. Tada je Joab zatrubio u rog i vojska je obustavila daljnji progon Izraelaca.
17. Odnijeli su Abšalomovo tijelo u šumu, bacili ga u veliku jamu i zatrpali gomilom kamenja. U međuvremenu, svi su Izraelci pobjegli svojim kućama.
18. Još dok je bio živ, Abšalom je u Kraljevoj dolini postavio kameni stup. Govorio je: »Nemam sina koji bi sačuvao ime moje obitelji.« Taj se spomenik i danas naziva Abšalomov spomenik.
19. Ahimaas, Sadokov sin, rekao je Joabu: »Pusti me da otrčim kralju i javim da je BOG uništio njegove neprijatelje.«
20. »Danas nećeš nositi vijesti«, reče mu Joab. »Možeš neki drugi dan, ali ne danas jer je umro kraljev sin.«
21. Zatim će Joab jednom čovjeku iz Kuša : »Idi i javi kralju što si vidio.« Kušanin se naklonio Joabu i otrčao.
22. A Ahimaas, Sadokov sin, ponovo je tražio Joaba: »Neka bude što bude, molim te, pusti me da otrčim za Kušaninom.« Joab mu reče: »Sine, zašto bi nosio vijesti za koje nećeš biti nagrađen?«
23. No Ahimaas odgovori: »Što god se dogodilo, otići ću k Davidu.« »Onda trči«, rekao je Joab. I Ahimaas je otrčao putem kroz dolinu i pretekao Kušanina.
24. David je sjedio na ulazu u grad. Stražar se popeo na krov iznad ulaza u zidine grada i ugledao čovjeka kako trči sâm prema njima.
25. Stražar vikne i dojavi kralju, a David reče: »Ako je sâm, donosi vijesti.« Čovjek se sve više primicao gradu.
26. No stražar je tada ugledao još jednog čovjeka u trku. Doviknuo je vrataru: »Vidim još jednog čovjeka koji trči sâm prema nama!« Nato je kralj rekao: »I on donosi vijesti.«
27. A stražar će: »Čini mi se da prvi trči kao Ahimaas, Sadokov sin.« »On je dobar čovjek«, reče kralj, »sigurno donosi dobre vijesti.«
28. Ahimaas vikne kralju: »Sve je u redu!« Poklonio se pred kraljem do zemlje i rekao: »Slava tvom BOGU! Porazio je tvoje neprijatelje, moj gospodaru i kralju.«
29. Kralj je pitao: »Je li mladi Abšalom dobro?« Ahimaas odgovori: »Baš kad me Joab slao k tebi, vidio sam metež, ali ne znam što je bilo.«
30. Tada mu je kralj rekao: »Stani ovdje i čekaj.« Ahimaas je stao sa strane i čekao.
31. Tada je stigao Kušanin: »Vijest za moga gospodara i kralja! BOG je danas kaznio tvoje protivnike!«
32. A kralj ga upita: »Je li mladi Abšalom dobro?« Kušanin mu odgovori: »Neka svi tvoji neprijatelji, moj gospodaru kralju, i svi koji ti žele zlo, prođu kao taj mladić!«
33. Kralj je bio duboko potresen. Popeo se na zidine grada i zaplakao. Naricao je: »O moj sine Abšalome! Sine moj, da sam barem ja poginuo umjesto tebe! O Abšalome, sine moj, sine moj!«
Psalmi 66:16-20
16. Dođite i poslušajte, svi koji Boga štujete: ispričat ću vam što je učinio za mene.
17. Glasno sam mu zavapio, njega sam veličao.
18. Da sam u srcu čuvao grijeh, Gospodar me ne bi me čuo.
19. Ali Bog me zaista čuo i saslušao moju molitvu.
20. Neka je slavljen Bog jer moju molitvu nije odbio niti mi je svoju ljubav uskratio.
Izreka 16:31-32
31. Sijeda kosa je kao kruna slave, a stječe se pravednim življenjem.
32. Koga je teško naljutiti, bolji je od moćnika, i tko se zna suzdržati, bolji je od osvajača.
Ivanu 7:28-53
28. Dok je Isus poučavao u Hramu, povikao je: »Poznajete me i znate odakle sam. Ipak, nisam došao sâm od sebe. Poslao me Onaj koji je istinit. Njega ne poznajete.
29. Ali ja ga poznajem jer sam došao od njega. On me je poslao.«
30. Tada su ga pokušali uhititi, ali ga ipak nitko nije ni taknuo jer još nije bilo došlo vrijeme za to.
31. No mnogi iz mnoštva, koje je bilo ondje, povjerovali su u njega i govorili: »Kada Krist dođe, hoće li učiniti više čudesnih znakova od ovoga čovjeka? Sigurno ne!«
32. Farizeji su čuli što su ljudi potajno govorili o Isusu pa su u dogovoru s vodećim svećenicima poslali stražu da ga uhiti.
33. Tada je Isus rekao: »Bit ću s vama još malo, a onda ću poći natrag onomu koji me je poslao.
34. Tražit ćete me, ali me nećete naći. Vi ne možete doći onamo gdje sam ja.«
35. Židovi su se pitali među sobom: »Kamo će on to otići, a da ga mi ne bismo mogli naći? Možda k našima, koji žive po grčkim gradovima, da ondje poučava Grke?
36. On kaže: ‘Tražit ćete me, ali me nećete naći’ i ‘Gdje sam ja, onamo vi ne možete doći’. Što to sve znači?«
37. Posljednjeg i najvažnijeg dana blagdana Isus je stajao i vikao: »Tko je žedan, neka dođe k meni i pije.
38. Kao što kaže Sveto pismo, iz nutrine onoga tko povjeruje u mene poteći će rijeke žive vode.«
39. Isus je govorio o Duhu kojeg će primiti oni koji u njega povjeruju. Tada još nisu primili Duha jer Isus još nije bio proslavljen.
40. Kad su neki iz mnoštva to čuli, počeli su govoriti: »Ovaj je čovjek stvarno Prorok .«
41. »On je Krist«, rekli su drugi. A neki su, pak, govorili: »Ta Krist neće doći iz Galileje!
42. Ne govori li Sveto pismo da Krist treba biti Davidov potomak i da treba doći iz Betlehema, grada u kojem je živio David?«
43. Imali su različita mišljenja o Isusu.
44. Neki su ga htjeli uhititi, ali nitko nije pokušao.
45. Hramski su se stražari vratili vodećim svećenicima i farizejima. »Zašto ga niste doveli?« upitali su ih ovi.
46. »Nitko nikada nije govorio poput njega«, odgovorili su stražari.
47. Na to su farizeji odvratili: »Dakle, i vas je uspio obmanuti!
48. Je li tko od vođa ili farizeja povjerovao u njega?
49. Ovi ljudi vani ne poznaju Zakon — prokleti su!«
50. No bio je tu još jedan farizej, Nikodem, koji je ranije posjetio Isusa. On im je rekao:
51. »Prema našem Zakonu ne možemo osuditi nekoga dok ga prvo ne saslušamo i ne utvrdimo što je učinio.«
52. »Ti, čini se, također dolaziš iz Galileje!« odvratili su mu. »Pozornije pročitaj Sveto pismo! Vidjet ćeš da nikakav prorok ne dolazi iz Galileje.«
53. Tada su se razišli i svaki je krenuo svojoj kući.