A A A A A
Biblija u jednoj godini
Travanj 16

Jošua 21:1-45
1. Glavari levitskih obitelji došli su svećeniku Eleazaru, Jošui i glavarima drugih Izraelovih plemenskih obitelji.
2. U Šilu, u Kanaanu, rekli su im sljedeće: »BOG je preko Mojsija zapovjedio da nam se daju gradovi u kojima ćemo živjeti, a također i pašnjaci za našu stoku.«
3. Prema BOŽJOJ zapovijedi, Izraelci su Levitima dali sljedeće gradove zajedno s pašnjacima.
4. Kocka je prvo pala na Kehatove obitelji koje su činili potomci svećenika Arona. Tim je Levitima bilo dodijeljeno trinaest gradova koji su dotad bili u posjedu Judinog, Šimunovog i Benjaminovog plemena.
5. Ostalim je Kehatovim potomcima kockom dodijeljeno deset gradova od Efrajimovog i Danovog plemena te od polovine Manašeovoga.
6. Geršonovim je potomcima kockom dodijeljeno trinaest gradova koji su dotad pripadali Isakarovom, Ašerovom i Naftalijevom plemenu te polovini Manašeovog plemena, koja je živjela u Bašanu.
7. Merarijevi su potomci od Rubenovog, Gadovog i Zebulunovog plemena dobili dvanaest gradova.
8. Tako su Izraelci Levitima kockom dodijelili gradove, zajedno s pripadajućim pašnjacima, kao što je BOG bio zapovjedio preko Mojsija.
9. Ovo su imena gradova koje su dobili Aronovi potomci Kehatovci. Dobili su ih od Judinog i Šimunovog plemena
10. jer je kocka prvo pala na njih.
11. Dobili su Kirjat Arbu u Judinom gorju, s okolnim pašnjacima. Grad je bio nazvan po Arbi, pretku Anakovaca, a nazivali su ga i Hebron.
12. No polja i sela oko grada ostala su u vlasništvu Kaleba, Jefuneovog sina.
13. Potomci svećenika Arona dobili su Hebron (grad sklonište), Libnu,
14. Jatir, Eštemou,
15. Holon, Debir,
16. Ajin, Jutu i Bet Šemeš, a uz gradove su dobili i okolne pašnjake. Ukupno su od ta dva plemena dobili devet gradova.
17. Aronovi su potomci od Benjaminovog plemena dobili Gibeon, Gebu,
18. Anatot i Almon. Dobili su četiri grada zajedno s pašnjacima.
19. Tako su svećenici, Aronovi potomci, dobili ukupno trinaest gradova zajedno s pašnjacima.
20. Ostalim su obiteljima Kehatovaca kockom bili dodijeljeni gradovi Efrajimovog plemena.
21. U Efrajimovom su gorju dobili Šekem (grad sklonište), Gezer,
22. Kibsaim i Bet Horon. Bila su to četiri grada zajedno s pašnjacima.
23. Od Danovog su plemena dobili: Elteke, Gibeton,
24. Ajalon i Gat Rimon — četiri grada zajedno s pašnjacima.
25. Od polovine Manašeovog plemena dobili su Taanak i Gat Rimon — dva grada s pripadajućim pašnjacima.
26. Tako su preostale obitelji Kehatovaca dobile još deset gradova zajedno s pašnjacima.
27. Levitskim obiteljima Geršonovaca dani su ovi gradovi: Od istočne su polovine Manašeovog plemena dobili Golan u Bašanu (grad sklonište) i Aštarot — dva grada s pripadajućim pašnjacima.
28. Od Isakarovog su plemena dobili Kišon, Dabrat,
29. Jarmut i En Ganim — četiri grada s pripadajućim pašnjacima.
30. Od Ašerovog su plemena dobili Mišal, Abdon,
31. Helkat i Rehob — četiri grada s pripadajućim pašnjacima.
32. Od Naftalijevog su plemena dobili Kedeš u Galileji (grad sklonište), Hamot Dor i Kartan — tri grada zajedno s pašnjacima.
33. Geršonovcima je tako pripalo ukupno trinaest gradova s pašnjacima.
34. Leviti su bili i obitelji Merarijevaca, a dobili su ove gradove: Od Zebulunovog su plemena dobili Jokneam, Kartu,
35. Dimnu i Nahalal — četiri grada zajedno s pašnjacima.
36. Od Rubenovog su plemena dobili Beser, Jahas,
37. Kedemot i Mefaat — četiri grada s pašnjacima.
38. Od Gadovog su plemena dobili Ramot u Gileadu (grad sklonište), Mahanaim,
39. Hešbon i Jazer — četiri grada s pašnjacima.
40. Obiteljima Merarijevaca, koje su također bile Leviti, tako je kockom bilo dodijeljeno ukupno dvanaest gradova.
41. Na području, koje su držali Izraelci, bilo je ukupno četrdeset i osam levitskih gradova,
42. a svaki je grad bio okružen i pašnjacima.
43. Tako je BOG Izraelcima dao svu zemlju koju je obećao njihovim precima. Oni su je osvojili i nastanili se u njoj.
44. BOG im je dao mir sa svih strana, baš kao što se bio zakleo njihovim precima. Nitko od njihovih neprijatelja nije im se mogao suprotstaviti, a BOG je dao da pobijede sve do jednoga.
45. Nijedno obećanje, koje je BOG dao izraelskom narodu, nije ostalo neispunjeno — ispunio je baš svako.

Jošua 22:1-34
1. Jošua je sazvao Rubenovce, Gadovce i pola Manašeovog plemena.
2. Rekao im je: »Poslušali ste sve što vam je bio zapovjedio BOŽJI sluga Mojsije. Pokoravali ste se i meni u svemu što sam vam zapovjedio.
3. Sve do danas podržavali ste svoje sunarodnjake. Izvršili ste zadatke koje vam je povjerio vaš BOG.
4. A sad je vaš BOG vama i vašim sunarodnjacima dao mir, kao što je i obećao. Vratite se svojim domovima, u zemlju koju vam je BOŽJI sluga Mojsije dao na istočnoj strani rijeke Jordan.
5. No i ondje vrlo pažljivo izvršavajte zapovijedi i zakone koje vam je dao BOŽJI sluga Mojsije. Volite svog BOGA, živite u svemu kako on želi i držite se njegovih zapovijedi. Služite mu svim srcem i svom dušom.«
6. Zatim ih je Jošua blagoslovio i oni su se vratili svojim domovima.
7. Naime, jednoj polovini Manašeovog plemena Mojsije je dao zemlju u Bašanu, na istočnoj strani rijeke Jordan, a drugoj je polovini dao zemlju među njihovim sunarodnjacima, na zapadnoj strani rijeke Jordan. Tada im je rekao:
8. »Stekli ste veliko bogatstvo: mnogo stoke, srebra, zlata, bronce, željeza i odjeće. Vratite se i sa sunarodnjacima podijelite plijen koji ste oduzeli neprijateljima.«
9. Tako su se Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena u Šilu, u zemlji Kanaan, odvojili od ostalih Izraelaca. Krenuli su u Gilead, u vlastitu zemlju koju su zauzeli jer je tako BOG bio zapovjedio preko Mojsija.
10. Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena stigli su u Gelilot, koji je u Kanaanu, blizu rijeke Jordan. Ondje su podigli veliki žrtvenik.
11. Izgradili su ga blizu rijeke Jordan, i to na izraelskoj strani. Izraelci su doznali da su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena podigli žrtvenik na granici Kanaana, u Gelilotu.
12. Zbog toga se u Šilu okupila cijela izraelska zajednica i htjela krenuti protiv njih u rat.
13. Izraelci su Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena poslali u Gilead Pinhasa, sina svećenika Eleazara.
14. S njim su pošla i desetorica poglavara, po jedan iz svakoga izraelskog plemena. Svi su oni bili ugledni vođe u svojim plemenima.
15. Kad su stigli u Gilead, rekli su Rubenovcima, Gadovcima i polovini Manašeovog plemena:
16. »Cijela BOŽJA zajednica pita se kako ste mogli ovako iznevjeriti Izraelovog Boga. Kako ste se mogli okrenuti od BOGA, pobuniti se protiv njega i podići žrtvenik?
17. Zar nam nije bilo dovoljno što smo sagriješili u Peoru? Od toga grijeha nismo se očistili ni do današnjeg dana iako je BOG zajednicu kaznio pomorom.
18. Zar se okrećete od BOGA? Ako se vi danas pobunite protiv BOGA, sutra će se on razljutiti na cijelu izraelsku zajednicu.
19. Ako je vaša zemlja nečista, prijeđite ovamo. Ovdje je BOŽJA zemlja i tu je njegov Sveti šator. Uzmite dio zemlje od nas. Samo se nemojte buniti protiv BOGA, podižući za sebe još jedan žrtvenik. Naime, mi već imamo žrtvenik našeg BOGA.
20. Akan, Zerahov sin, bio je prekršio zapovijed o potpunom uništenju grada. Nije li se Bog tada razljutio na cijelu izraelsku zajednicu? Akan je tada poginuo zbog svoga grijeha, ali i drugi su poginuli s njim.«
21. Tada su Rubenovci, Gadovci i polovina Manašeovog plemena odgovorili glavarima Izraelovih plemena:
22. »BOG je iznad svih bogova! I ponovo kažemo da je BOG iznad svih bogova! BOG zna zašto smo to učinili pa neka sad to zna i Izrael! Ako je ovo bila pobuna i ako smo iznevjerili BOGA, nemojte nas poštedjeti.
23. Ako smo postavili žrtvenik da se okrenemo od BOGA, da prinosimo žrtve paljenice, žitne prinose i žrtve slavljenice, neka nas kazni BOG.
24. Naprotiv, učinili smo to iz straha da će vaši potomci reći našim potomcima: ‘Kakve vi veze imate s Izraelovim BOGOM?
25. BOG je postavio rijeku Jordan kao granicu između nas i vas, Rubenovaca i Gadovaca! Vi ne možete štovati BOGA!’ Tako bi vaši potomci mogli navesti naše da prestanu štovati BOGA.
26. Zato smo postavili ovaj žrtvenik. On ne služi za žrtve paljenice i klanice,
27. nego kao svjedočanstvo za nas i vas i buduće naraštaje. Svojim ćemo žrtvama paljenicama, klanicama i slavljenicama služiti BOGU samo u njegovom svetištu. Tako vaši potomci neće sutra moći reći našima da oni ne mogu štovati BOGA.
28. Ako nešto takvo kažete nama ili našim potomcima, odgovorit ćemo: ‘Pogledajte ovu presliku BOŽJEG žrtvenika koju su načinili naši preci. Ona ne služi za žrtve paljenice i klanice, nego za svjedočanstvo nama i vama.’
29. Ne pada nam na pamet buniti se protiv BOGA niti se okrenuti od njega podižući žrtvenik. Za žrtve paljenice, prinose žita i klanice postoji samo jedan žrtvenik našeg BOGA, a on stoji pred njegovim Svetim šatorom.«
30. Kad su svećenik Pinhas i glavari izraelskih plemena čuli što su rekli Rubenovci, Gadovci i Manašeovci, bili su zadovoljni.
31. Tada je Pinhas, sin svećenika Eleazara, rekao Rubenovcima, Gadovcima i Manašeovcima: »Sad znamo da je BOG s nama jer ga niste iznevjerili. Sačuvali ste Izraelce od njegove kazne.«
32. Zatim su Pinhas, sin svećenika Eleazara, i vođe, otišli od Rubenovaca i Gadovaca. Iz Gileada su se vratili Izraelcima u Kanaan i o svemu ih izvijestili.
33. Izraelci su bili zadovoljni onim što su čuli pa su blagoslivljali Boga. Više nisu spominjali rat protiv Rubenovaca i Gadovaca, niti uništenje zemlje u kojoj žive.
34. A Rubenovci i Gadovci žrtvenik su nazvali ovako: »Svjedočanstvo svima nama da BOG jest Bog.«

Psalmi 46:7-11
7. S nama je BOG koji nad svim vlada, Jakovljev Bog naša je tvrđava.
8. Dođite i BOŽJA djela gledajte, na zemlji je učinio strahote.
9. Do krajeva zemlje on prekida ratove, lukove lomi, koplja siječe, štitove spaljuje.
10. »Prestanite i znajte da sam ja Bog. Vladam među narodima, vladam nad zemljom.«
11. S nama je BOG koji nad svim vlada, Jakovljev Bog naša je tvrđava.

Izreka 14:12-13
12. Neki se put čovjeku čini ispravnim, ali na kraju vodi u smrt.
13. Čovjek žalosnog srca može se smijati, ali poslije radosti ostaje žalost.

Luki 13:1-22
1. U to su vrijeme bili ondje neki ljudi koji su došli k Isusu i ispričali mu o Galilejcima koje je Pilat pogubio dok su prinosili žrtve Bogu.
2. Isus im je odgovorio: »Mislite li da ih je to snašlo zato što su bili veći grešnici od svih drugih Galilejaca?
3. Ja vam kažem da nisu. Ali, ako se ne obratite, svi ćete propasti kao i oni.
4. Ili, što je s onih osamnaest ljudi na koje se srušila kula u Siloamu i ubila ih? Mislite li da su oni bili više krivi nego svi ostali stanovnici Jeruzalema?
5. Ja vam kažem da nisu. Ali, ako se ne obratite, svi ćete umrijeti kao i oni.«
6. Zatim je ispričao sljedeću usporedbu: »Neki je čovjek u svom vrtu posadio smokvu. Došao je na njoj potražiti plodove, ali nije ništa našao.
7. Rekao je vrtlaru: ‘Pogledaj, već tri godine dolazim po plodove ove smokve, ali ništa nisam našao. Posijeci je! Zašto da iscrpljuje zemlju?’
8. A vrtlar je odgovorio: ‘Gospodaru, ostavi je još ovu godinu dok je ne okopam i ne pognojim!
9. Možda će roditi sljedeće godine. Ali ako ne donese roda, onda je posijeci!’«
10. Jednog je šabata Isus poučavao u sinagogi.
11. Bila je ondje neka žena u kojoj je bio zao duh zbog kojega je već osamnaest godina bila invalid. Bila je zgrbljena i nije se mogla uspraviti.
12. Kad ju je Isus ugledao, pozvao ju je k sebi i rekao joj: »Ženo, slobodna si od svoje bolesti!«
13. Zatim je stavio ruke na nju. Istoga se trena žena uspravila i počela slaviti Boga.
14. Na to se javio voditelj sinagoge. Bio je ljut jer ju je Isus iscijelio na šabat pa je rekao ljudima: »Šest je dana u tjednu za rad, zato dođite i liječite se u te dane, a ne na šabat!«
15. Gospodin mu je odgovorio: »Licemjeri, zar svaki od vas ne odvezuje na šabat svojega vola ili magarca i vodi ga iz staje da ga napoji?
16. Zar ova žena, potomak Abrahama, koju je Sotona držao vezanu osamnaest godina, ne bi na šabat trebala biti oslobođena?«
17. Te su njegove riječi posramile one koji su mu se protivili. A svi su se radovali zbog divnih djela koja je Isus činio.
18. A Isus je rekao: »Čemu je slično Božje kraljevstvo? S čime da ga usporedim?
19. Ono je kao sjeme gorušice koje je čovjek posijao u svom vrtu. Sjeme je proklijalo, izraslo je drvo, a ptice su sagradile gnijezda u njegovim granama.«
20. I ponovo je rekao: »S čime ću usporediti Božje kraljevstvo?
21. Ono je kao kvasac koji je žena uzela i pomiješala s tri mjerice brašna, dok se sve tijesto ne digne.«
22. Na putu prema Jeruzalemu Isus je prolazio kroz sela i gradove poučavajući.