A A A A A

1 Ljetopisa 19:1-19
1. Nakon nekog je vremena umro Nahaš, kralj Amonaca. Njegov je sin postao sljedeći kralj.
2. David pomisli: »Nahaš mi je bio odan i zato ću iskazati odanost njegovom sinu Hanunu.« David je poslao glasnike da Hanunu izraze sućut zbog smrti oca. Tako su Davidovi glasnici stigli u zemlju Amonaca da Hanunu izraze sućut.
3. No vođe Amonaca rekli su Hanunu: »Misliš li da David odaje počast tvom ocu zato što ti njegovi ljudi izražavaju sućut? Došli su ovdje kao uhode, da istraže zemlju, kako bi je poslije osvojili.«
4. Zato je Hanun zarobio Davidove glasnike, obrijao ih i skratio im odjeću napola, do stražnjice. Potom ih je poslao natrag.
5. Kad su Davidu javili kako su njegovi ljudi užasno osramoćeni, ususret im je poslao glasnike i poručio: »Ostanite u Jerihonu dok vam ne narastu brade i onda se vratite.«
6. Kad su shvatili koliko su uvrijedili Davida, Hanun i Amonci uzeli su trideset i četiri tone srebra da iz Mezopotamije i aramskih gradova Maake i Sobe unajme bojna kola i konje.
7. Unajmili su trideset i dvije tisuće bojnih kola zajedno s konjima. Unajmili su i kralja Maake s njegovim vojnicima koji su došli i utaborili se kod Medebe. Amonci su se pak okupili iz svojih gradova i krenuli u rat.
8. Kad je David to čuo, poslao je na njih Joaba s cijelom vojskom.
9. Amonci su izašli pred vrata svoga grada i postrojili se u bojne redove. Kraljevi, koji su im došli pomoći, stajali su zasebno na obližnjim poljima.
10. Kad je Joab vidio da se neprijateljski bojni redovi prostiru sprijeda i straga, izabrao je neke od najboljih izraelskih vojnika i poredao ih u bojne redove prema Aramejcima.
11. Ostale je vojnike stavio pod zapovjedništvo svog brata Abišaja i oni su se postrojili prema Amoncima.
12. Joab je rekao Abišaju: »Ako Aramejci budu prejaki za mene, dođite mi pomoći. A ako Amonci budu prejaki za vas, ja ću doći vama pomoći.
13. Budite snažni! Borimo se hrabro za svoj narod i za gradove našeg Boga! BOG će učiniti onako kako misli da je najbolje.«
14. Zatim su Joab i njegovi vojnici krenuli u bitku, ali Aramejci su pobjegli pred njima.
15. Kad su Amonci vidjeli da Aramejci bježe, i oni su pobjegli pred Joabovim bratom Abišajem u svoj grad. Tada se Joab vratio u Jeruzalem.
16. Aramejci su vidjeli da ih je Izrael pobijedio. Stoga su poslali glasnike da dovedu Aramejce s druge strane rijeke Eufrat, a predvodio ih je Šofak, zapovjednik Hadadezerove vojske.
17. Kad su to javili Davidu, okupio je cijeli Izrael i prešao preko rijeke Jordan. Poredao je vojsku u bojne redove prema Aramejcima i napao ih. Oni su se počeli boriti,
18. ali su ubrzo pobjegli pred izraelskom vojskom. David im je pobio sedam tisuća konjanika i četrdeset tisuća pješaka. Ubio je i Šofaka, zapovjednika njihove vojske.
19. Kad su Hadadezerovi podanici vidjeli da su pobijeđeni, sklopili su mir s Davidom i postali njegovi podanici. Aramejci se više nisu usudili pomagati Amoncima.
1 Ljetopisa 20:1-8
1. Idućeg proljeća, u vrijeme kad kraljevi kreću u rat, Joab je poveo vojsku i opustošio zemlju Amonaca. Dok je David ostao u Jeruzalemu, Joab je napao Rabu i porušio je.
2. David je s glave njihovoga kralja uzeo zlatnu krunu s dragim kamenom koja je težila trideset i četiri kilograma . Stavili su je na Davidovu glavu, a on je iz grada uzeo još puno plijena.
3. Istjerao je stanovnike iz grada i naredio im da obavljaju radove s pilama, željeznim pijucima i sjekirama. Tako je učinio u svim amonskim gradovima. Potom se s cijelom vojskom vratio u Jeruzalem.
4. Nakon nekog vremena izbio je sukob s Filistejcima u gradu Gezeru. Tom je prilikom Hušanin Sibekaj ubio Sipaja, jednog od potomaka divova Refaimaca. Tako su porazili Filistejce.
5. U drugoj bitci s Filistejcima, Jairov sin Elhanan ubio je Lahmija, brata Golijata iz Gata. Držak je njegovog koplja bio velik kao tkalačko vratilo.
6. U još jednoj bitci kod Gata sudjelovao je jedan divovski čovjek. Također, bio je potomak Refaimaca. Imao je dvadeset i četiri prsta — po šest na svakoj ruci i nozi.
7. Izazivao je Izraelce i ismijavao ih. No ubio ga je Jonatan, sin Davidovog brata Šimeja.
8. Bili su to potomci divova Refaimaca iz Gata. Sve su ih pobili David i njegovi ljudi.
Psalmi 78:26-33
26. S nebesa je istočni vjetar pustio i svojom snagom južni vjetar podigao.
27. Meso je padalo kao kiša, ptica je bilo kao morskog pijeska.
28. Učinio je da padnu usred tabora, svud uokolo njihovih šatora.
29. Jeli su dok se nisu zasitili, dao im je ono za čim su žudjeli.
30. A dok ih još nije prošla želja, dok im je hrana još bila u ustima,
31. Božji gnjev digao se na njih. Pobio je najjače među njima i pokosio izraelske mladiće.
32. Ali oni su i dalje ustrajno griješili, nisu vjerovali njegovim čudima.
33. Zato im je dane prekinuo u jednom dahu, okončao im godine iznenadnim užasom.
Izreka 19:27-29
27. Sine, ako prestaneš slušati pouke, odlutat ćeš od mudrosti.
28. Pokvaren svjedok ruga se pravdi i opaki vole zlo okusiti.
29. Kazna je spremna za drznika i batina za leđa budale.
Djela Apostolska 8:26-40
26. Gospodinov je anđeo rekao Filipu: »Spremi se i pođi na jug do puta koji kroz pustinju vodi od Jeruzalema dolje do Gaze.«
27. Filip se spremio i krenuo. Zatekao je ondje nekog eunuha, Etiopljanina — dvorjanina Kandake, etiopske kraljice i upravitelja njezine riznice. Bio je u Jeruzalemu da iskaže štovanje Bogu
28. i sada se vraćao kući. Sjedio je u svojoj kočiji i čitao proroka Izaiju.
29. Duh je tada rekao Filipu: »Pođi do kočije i ne udaljuj se od nje!«
30. Kad je Filip dotrčao do kočije, čuo je kako dvorjanin čita proroka Izaiju pa ga upitao: »Razumiješ li to što čitaš?«
31. Dvorjanin je odgovorio: »Kako mogu razumjeti ako mi netko ne objasni?« I pozvao je Filipa da uđe u kočiju i sjedne pokraj njega.
32. A ulomak Svetog pisma koji je čitao bio je ovaj: »Odveli su ga kao ovcu na klanje. Bio je tih kao janje koje strižu, ni usta nije otvorio.
33. Ponižavali su ga i uskratili mu pravdu. O njegovim potomcima neće se govoriti jer mu je oduzet život na Zemlji.«
34. Dvorjanin je rekao Filipu: »Molim te, reci mi tko je taj o kome govori prorok? Govori li o samom sebi ili o nekom drugom?«
35. Tada mu je Filip, počevši od toga mjesta iz Svetog pisma, ispričao Radosnu vijest o Isusu.
36. Dok su se spuštali cestom, stigli su do neke vode i dvorjanin je rekao: »Gledaj, evo vode! Ima li kakve zapreke da se krstim?«
37. ***
38. Dvorjanin je naredio da zaustave kočiju. Tada su obojica — i Filip i dvorjanin — sišli u vodu i Filip ga je krstio.
39. A kad su izašli iz vode, Gospodinov je Duh odnio Filipa. Dvorjanin ga nikad više nije vidio, ali je radosno nastavio svojim putem,
40. a Filip se našao u Azotu te je putem u Cezareju prolazio kroz sve gradove i u njima navješćivao Radosnu vijest.