A A A A A

2 Samuelu 3:1-39
1. Rat između pristaša Šaulove i Davidove obitelji trajao je dugo. David je sve više jačao, a Šaulova je obitelj postajala sve slabija.
2. Davidu su se u Hebronu rodili sinovi: prvorođenac Amnon, sin Ahinoame iz Jezreela,
3. drugi Kileab, sin Abigajle, Nabalove udovice iz Karmela, treći Abšalom, sin Maake, kćeri gešurskoga kralja Talmaja,
4. četvrti Adonija, Hagitin sin, peti Šefatija, Abitalin sin,
5. i šesti Jitream, sin Davidove žene Egle. Svi su se oni Davidu rodili u Hebronu.
6. Tijekom rata između Šaulovih i Davidovih pristaša, Abner je postajao sve utjecajniji u skupini pristaša Šaulove kraljevske obitelji.
7. Šaul je imao ženu ropkinju , Rispu, Ajinu kći. Jednom je prilikom Išbošet upitao Abnera: »Zašto si spavao sa ženom ropkinjom moga oca?«
8. Abner se razbjesnio i odgovorio mu: »Zar sam ja potpuno bezvrijedan? Danas sam dokazao odanost obitelji tvoga oca Šaula i njegovim pristašama. Nisam te prepustio Davidu, a ti me ipak optužuješ da sam zgriješio s ovom ženom!
9. A sad, neka me BOG kazni ako ne pomognem da se ispuni Njegovo obećanje Davidu:
10. Šaulovoj ću obitelji oduzeti kraljevstvo i predati ga Davidu, koji će vladati Izraelom i Judom, od Dana do Beer Šebe! «
11. Išbošet nije više od straha rekao ni riječ.
12. Tada je Abner poslao Davidu glasnike s porukom: »Tko će vladati ovom zemljom? Sklopimo savez i ja ću ti pomoći da zavladaš cijelim Izraelom.«
13. »Dobro«, rekao je David. »Sklopit ću savez s tobom. No uz jedan uvjet — dovedi mi Šaulovu kćer Mikalu.«
14. David je poslao poruku Išbošetu: »Vrati mi moju ženu Mikalu, na koju sam stekao pravo kad sam Šaulu donio sto kožica ubijenih Filistejaca.«
15. Išbošet je odmah poslao ljude da Mikalu oduzmu Paltielu, Laiševom sinu.
16. No Mikalin je muž išao za njom sve do Bahurima, plačući cijelim putem. Ondje mu je Abner rekao: »Vrati se kući!« I on se vratio sâm.
17. Abner je poslao poruku starješinama Izraela: »Već duže vrijeme želite proglasiti Davida svojim kraljem.
18. Učinite to sada jer je BOG obećao o Davidu: ‘Pomoću svog sluge Davida spasit ću narod Izrael od Filistejaca i svih drugih neprijatelja.’«
19. S Benjaminovcima je Abner o Davidu razgovarao zasebno. Potom je otišao u Hebron i prenio Davidu želje cijelog Izraela i Benjaminovog plemena.
20. Abner je stigao u Hebron s dvadesetoricom ljudi, a David je za sve njih priredio gozbu.
21. Rekao mu je: »Pusti me da odmah krenem i okupim sav Izrael za tebe, svoga gospodara i kralja, da s tobom sklope savez, pa ćeš vladati cijelim Izraelom kao što si želio.« David je pustio Abnera da mirno ode.
22. Joab se iz pohoda vraćao s nekoliko Davidovih vojnika. Donijeli su bogat ratni plijen. Abner tada više nije bio s Davidom u Hebronu pošto ga je ovaj pustio da ode u miru.
23. Joab i njegovi ljudi stigli su u Hebron. Joabu su rekli: »Abner, Nerov sin, bio je kod kralja i on ga je pustio da ode.«
24. Tada je Joab otišao kralju i rekao: »Što si to učinio? Abner je bio kod tebe i ti si ga pustio! Zašto?
25. Zar ne znaš da je Abner, Nerov sin, bio ovdje samo da te prevari, da sazna kud se krećeš i što radiš?«
26. Joab je potom otišao od Davida i poslao glasnike za Abnerom. Sustigli su ga kod bunara Sire. David o tome nije ništa znao.
27. Kad je Abner vraćen u Hebron, Joab ga je odveo na stranu, kao da želi s njim nasamo razgovarati. Usmrtio ga je ubodom noža u trbuh te mu se osvetio za smrt svog brata Asahela.
28. Kad je David to saznao, rekao je: »Ja i moje kraljevstvo nismo krivi pred BOGOM za smrt Abnera, Nerovog sina.
29. Neka Joab i njegova obitelj snose odgovornost i prokletstvo! Neka u Joabovoj obitelji uvijek netko boluje od spolne ili kožne bolesti, neka obavljaju ponižavajuće poslove, ginu u ratu i gladuju.«
30. A braća Joab i Abišaj ubili su Abnera kako bi osvetili smrt svog brata Asahela u bitci kod Gibeona.
31. David je rekao Joabu i svim njegovim ljudima: »Razderite na sebi odjeću, obucite tkanine za žalovanje i oplakujte Abnera.« I kralj im se pridružio.
32. Abnera su sahranili u Hebronu, a kralj David i cijela pratnja glasno su plakali na grobu.
33. Kralj je tužno pjevao: »Abnere, zašto te snašla smrt kao da si bezvrijedni lopov?
34. Ruke ti nisu bile vezane, niti noge okovane lancima. Ubili su te bezvrijedni zločinci.« I svi su s Davidom tugovali za Abnerom.
35. Toga su dana nagovarali Davida da nešto pojede, ali on se zakleo: »Neka me stigne BOŽJA kazna ako okusim kruh ili bilo što drugo prije negoli zađe sunce.«
36. Svi su vidjeli što se dogodilo i odobravali mu. Ljudi su odobravali sve što je David činio.
37. Cijeli je narod Jude i Izraela shvatio da kralj nije sudjelovao u ubojstvu Nerovog sina Abnera.
38. David je rekao svojim vojnicima: »Razumijete li da je danas u Izraelu ubijen jedan plemenit i velik čovjek?
39. Iako sam danas posvećen za kralja, još uvijek sam blag, a Serujini sinovi okrutni. Neka ih BOG kazni kao što zaslužuju!«
2 Samuelu 4:1-12
1. Kad je Šaulov sin Išbošet čuo kako je Abner poginuo u Hebronu, potpuno je klonuo od straha. I on i njegovi ljudi jako su se bojali.
2. Među njima su bili Baana i Rekab, vođe pljačkaških skupina. Oni su bili sinovi Rimona iz Beerota, od Benjaminovog plemena. Beerot se nalazio na području Benjaminovog plemena,
3. ali njegovi su stanovnici pobjegli u gradić Gitaim, gdje i danas žive kao došljaci.
4. Šaulov je sin Jonatan imao sina Mefibošeta koji je trajno hramao na obje noge. Kad mu je bilo pet godina, u njegov su dom stigle vijesti o smrti Šaula i Jonatana. U žurbi i bijegu ispao je dadilji iz naručja te su mu ozlijeđene obje noge.
5. Rekab i Baana, sinovi Rimona iz Beerota, krenuli su k Išbošetovoj kući i stigli tamo u podne, po najvećoj žegi. Išbošet se odmarao.
6. Ušli su u kuću, pretvarajući se da idu po pšenicu. Išbošet je ležao na svome krevetu u spavaćoj sobi.
7. Ušli su k njemu, izboli ga nožem i ubili. Potom su mu odsjekli glavu i ponijeli sa sobom. Cijelu su noć pješačili kroz Jordansku dolinu.
8. Išbošetovu su glavu donijeli kralju Davidu u Hebron. Rekli su mu: »Ovo je glava unuka tvog neprijatelja Šaula koji ti je htio oduzeti život. Danas se BOG osvetio njemu i njegovoj obitelji za tebe — našega gospodara i kralja.«
9. No David je odgovorio Rekabu i Baani, sinovima Rimona iz Beerota: »Zaklinjem se BOGOM koji me spašava od svih nevolja!
10. Kad mi je jedan čovjek u Siklagu dojavio da je Šaul mrtav, misleći da mi donosi radosnu vijest, uhvatio sam ga i pogubio. Tako sam ga nagradio za tu vijest!
11. Kako li ću tek postupiti s vama koji ste ubili nedužnog čovjeka u njegovoj kući! Odgovarat ćete za njegov život i uklonit ću vas sa zemlje.«
12. Zatim je David zapovjedio svojim mladim slugama da ih ubiju. I još su im odsjekli šake i stopala, a tijela im javno izložili pokraj gradskog spremnika za vodu u Hebronu. A Išbošetovu su glavu pokopali u Abnerov grob u Hebronu.
Psalmi 62:5-12
5. Samo je u Bogu moja duša smirena, on mi je nada jedina.
6. Samo on je moja stijena i moje spasenje. On je moja utvrda gdje me nitko ne potresa.
7. On me izbavlja i brani moju čast. Bog mi je čvrsta stijena i utočište.
8. Ljudi, u njega se uvijek pouzdajte, svoje srce pred njim izlijevajte. Bog je naše utočište. Selah
9. Ljudska bića samo su dah, u njih se ne može pouzdati. Da ih se sve izvaže, od daha bi lakši bili.
10. Ne oslanjajte se na nasilje, ne nadajte se koristi od pljačke. Ako vam se uveća imetak, neka vam se srce za njega ne veže.
11. Bog je jednom rekao, a ja sam vrlo jasno čuo: »Od Boga dolazi snaga!«
12. Gospodaru, tvoja ljubav je stalna. Ti svakom vraćaš prema njegovim djelima.
Izreka 16:13-15
13. Kralju je drago čuti istinu i voli one koji je govore.
14. Kraljeva srdžba donosi smrt, ali mudar čovjek zna je umiriti.
15. Kad se kraljevo lice ozari, svima je život bolji, a njegova je naklonost kao proljetna kiša.
Ivanu 4:31-54
31. Za to vrijeme učenici su molili Isusa: »Učitelju, pojedi nešto!«
32. On im je odgovorio: »Ja imam hranu o kojoj vi ništa ne znate.«
33. Učenici su počeli ispitivati jedan drugoga: »Zar mu je tko donio nešto za jelo?«
34. A Isus im je rekao: »Moja je hrana činiti volju Onoga koji me je poslao i izvršiti zadatak koji mi je povjerio.
35. Kad sijete, govorite: ‘Još četiri mjeseca i evo žetve.’ A ja vam kažem: otvorite oči i pogledajte polja! Već su zrela za žetvu.
36. Žetelac dobiva plaću i sakuplja urod za vječni život. Tako će se moći radovati zajedno i sijač i žetelac.
37. Ona poslovica: ‘Jedan sije, drugi žanje’, doista je istinita.
38. I ja vas šaljem da žanjete ono oko čega se niste znojili. Drugi jesu, a dobit od njihovog truda bit će vaša.«
39. Mnogi su Samarijanci iz toga grada povjerovali u Isusa zbog ženinih riječi: »Ispričao mi je sve što sam činila.«
40. Kad su Samarijanci došli k Isusu, tražili su od njega da ostane s njima. I ostao je dva dana.
41. Još ih je mnogo povjerovalo zbog onoga što je govorio.
42. Rekli su ženi: »Više ne vjerujemo samo zbog tvojih riječi. Čuli smo i sami, i sada znamo da je ovaj čovjek stvarno Spasitelj svijeta.«
43. Nakon dva dana, Isus je otišao od njih i zaputio se u Galileju.
44. Već je prije bio govorio o tome da proroka ne poštuju u njegovom zavičaju.
45. Kad je stigao u Galileju, Galilejci su ga srdačno dočekali jer su i sami vidjeli sve što je učinio na blagdan Pashe u Jeruzalemu. I oni su prisustvovali svetkovini.
46. Isus je ponovo otišao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. U Kafarnaumu se nalazio kraljev dužnosnik čiji je sin bio bolestan.
47. Čim je čuo da je Isus iz Judeje stigao u Galileju, došao je k njemu. Preklinjao ga je da ode u Kafarnaum i ozdravi mu sina koji je bio na samrti.
48. A Isus mu je rekao: »Takvi ste vi ljudi! Dok ne vidite znakove i čuda, ne vjerujete.«
49. »Gospodine, preklinjem te!« zavapio je kraljev dužnosnik. »Dođi prije nego što mi dijete umre!«
50. »Idi kući«, rekao mu je Isus. »Tvoj će sin živjeti.« Čovjek je povjerovao Isusovim riječima i krenuo kući.
51. Dok je još bio na putu, izašle su mu ususret sluge i rekle: »Tvoje je dijete živo!«
52. Upitao ih je kada se djetetu poboljšalo stanje. Odgovorili su mu: »Groznica je prestala jučer popodne, oko jedan sat.«
53. Dječakov je otac znao da mu je baš u to vrijeme Isus rekao: »Tvoj će sin živjeti.« I tada je povjerovao u Isusa — i on i svi njegovi ukućani.
54. To je bio drugi Isusov čudesni znak nakon dolaska iz Judeje u Galileju.