A A A A A

2 Ljetopisa 7:1-22
1. Kad je Salomon završio svoju molitvu, spustila se vatra s neba i progutala prinesene žrtve. BOŽJA je slava ispunila Hram.
2. Svećenici nisu mogli ući u BOŽJI Hram jer je bio pun BOŽJE slave.
3. Kad su svi Izraelci vidjeli vatru kako silazi i BOŽJU slavu nad Hramom, naklonili su se do zemlje i slavili BOGA zahvaljujući mu: »On je dobar. Njegova ljubav traje zauvijek.«
4. Tada su kralj i cijeli narod prinosili žrtve BOGU.
5. Salomon je dao žrtvovati 22.000 goveda i 120.000 ovaca. Tako su kralj i sav narod posvetili Božji Hram.
6. Svećenici su zauzeli svoja mjesta, a također i Leviti s glazbenim instrumentima, koje je kralj David dao napraviti BOGU u čast i slavu. Koristio ih je kad je zahvaljivao BOGU i pjevao: »Njegova će ljubav trajati zauvijek.« Nasuprot Levitima, svećenici su svirali trube, dok je cijeli narod stajao.
7. Salomon je posvetio središnje dvorište ispred BOŽJEGA Hrama. Ondje je prinosio žrtve paljenice i salo žrtava slavljenica jer je brončani žrtvenik, koji je dao napraviti, bio premalen za prinos svih žrtava paljenica, žitnih žrtava i sala žrtava slavljenica.
8. Salomon i cijeli izraelski narod sedam su dana slavili Blagdan skloništa . Mnoštvo je došlo skroz od Hamatskog prolaza na sjeveru i od granice s Egiptom na jugu.
9. Osmog dana, nakon što su sedam dana slavili posvećenje žrtvenika i blagdan, održali su svečani skup.
10. Dvadeset i trećeg dana, u sedmome mjesecu, Salomon je otpustio narod. Otišli su svojim kućama, sretni i zadovoljni zbog svega dobroga što je BOG učinio za Davida i Salomona i za svoj narod Izrael.
11. Tako je Salomon završio BOŽJI Hram i kraljevsku palaču. Uspješno je dovršio sve što je planirao oko izgradnje.
12. Tada mu se u noći ukazao BOG i rekao mu: »Čuo sam tvoju molitvu. Izabrao sam za sebe ovo mjesto da bude hram za prinos žrtava.
13. Dogodit će se da zatvorim nebo i prestane padati kiša. Dogodit će se da zapovjedim skakavcima da opustoše zemlju ili da pošaljem pomor među svoj narod.
14. Ako se tada moj narod, koji meni pripada , ponizi i pomoli, tražeći mene, te odustane od zla koje su činili, čut ću ih s neba, oprostiti im njihov grijeh i iscijeliti njihovu zemlju.
15. Moje će oči i uši biti otvorene za molitvu koja se uzdiže s ovog mjesta.
16. Izabrao sam i posvetio ovaj Hram kako bi se u njemu zauvijek štovalo moje ime. Uvijek ću ga gledati i misliti na njega.
17. Moraš živjeti preda mnom kao što je živio tvoj otac David. Moraš činiti sve što ti zapovijedam, držeći se mojih zakona i pravila.
18. Tada ću učvrstiti tvoje kraljevsko prijestolje jer sam se zakleo tvome ocu: ‘Uvijek će jedan od tvojih potomaka vladati Izraelom.’
19. No, ako se okrenete od mene, ako odbacite zakone i zapovijedi koje sam vam dao pa počnete služiti drugim bogovima i štovati ih,
20. uklonit ću vas iz zemlje koju sam vam dao. Odbacit ću ovaj Hram posvećen svome imenu pa će ga izrugivati i prezirati svi narodi.
21. Svi koji budu prolazili pored ovoga, sad tako uzvišenog Hrama, pitat će se u nevjerici: ‘Zašto je BOG to učinio ovoj zemlji i ovome Hramu?’
22. Odgovarat će im: ‘Zato što su ostavili BOGA svojih predaka koji ih je izveo iz Egipta. Priklonili su se drugim bogovima, štovali ih i služili im. Zato je svalio na njih svu tu nesreću.’«

2 Ljetopisa 8:1-18
1. Salomonu je trebalo dvadeset godina za izgradnju BOŽJEGA hrama i svoje palače.
2. Nakon toga je obnovio gradove koje mu je predao Hiram te ih je naselio Izraelcima.
3. Potom je otišao u Sopski Hamat i osvojio ga.
4. Obnovio je Tadmor u pustinji, kao i sve gradove u Hamatu koji su služili kao skladišta.
5. Obnovio je Gornji i Donji Bet Horon, pretvorivši ih u tvrđave sa zidinama, teškim vratima i zasunima.
6. Obnovio je Baalat i sve druge gradove u kojima su se skladištile žitarice i držala bojna kola te konji. Izgradio je sve što je želio u Jeruzalemu, Libanonu i na cijelom području kojim je vladao.
7. U zemlji su preostali ljudi koji nisu bili Izraelci — Hetiti, Amorejci, Perižani, Hivijci i Jebusejci.
8. Bili su to potomci naroda koje nisu uništili Izraelci. Njih je Salomon prisilio na robovski rad. Tako je i danas.
9. No Izraelce Salomon nije prisiljavao na ropstvo. Oni su bili njegovi vojnici, službenici i zapovjednici bojnih kola i konjice,
10. a neki su bili visoki službenici kralja Salomona. Njih je dvjesto i pedeset upravljalo ljudima.
11. Salomon je iz Davidova grada doveo faraonovu kćer i smjestio je u palaču koju je za nju bio sagradio. Rekao je: »Moja žena neće živjeti u palači izraelskog kralja Davida jer su mjesta gdje se nalazio BOŽJI kovčeg sveta.«
12. Potom je Salomon prinosio BOGU žrtve paljenice na BOŽJEM žrtveniku koji je podigao ispred hramskog trijema.
13. Žrtvovao je prema dnevnom rasporedu, kako je bio zapovjedio Mojsije. Žrtve su se prinosile na šabate, tijekom mladog mjeseca, kao i na tri blagdana koja su se redovno svetkovala svake godine — Blagdan beskvasnog kruha, Blagdan žetve i Blagdan skloništa.
14. U skladu s uputama svog oca Davida, odredio je svećeničke redove za njihove službe, kao i Levite za službu slavljenja i pomaganje svećenicima, u skladu s dnevnim potrebama službe u Hramu. Odredio je i skupine čuvara za svaka hramska vrata. Tako je bio zapovjedio David, Božji čovjek.
15. Izraelci ni u čemu nisu odstupali od kraljevih zapovijedi za svećenike i Levite, niti od njegovih uputa za riznice.
16. Tako je završen sav Salomonov posao, od dana kad je postavljen temelj BOŽJEGA Hrama do završetka radova. BOŽJI je Hram bio dovršen.
17. Potom je Salomon otišao u Esjon Geber i Elat na obali Crvenog mora, u zemlji Edom,
18. a Hiram mu je onamo poslao brodove. Njima su upravljali njegovi iskusni mornari koji su dobro poznavali more. Zajedno sa Salomonovim slugama, otplovili su u Ofir i dopremili kralju Salomonu više od petnaest tona zlata.

Psalmi 80:1-6
1. Voditelju zbora. Po napjevu »Ljiljan svjedočanstva«. Asafova pjesma. Izraelov pastiru, poslušaj nas! Ti, što Josipov narod vodiš kao stado, što sjediš na prijestolju iznad krilatih bića . Neka se vidi tvoj sjaj
2. pred Efrajimom, Benjaminom i Manašeom. Pokaži svoju snagu, dođi i spasi nas!
3. Bože, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i spasi nas.
4. BOŽE Svevladaru, dokle ćeš se ljutiti na molitve svojeg naroda?
5. Hraniš ga kruhom plača i pojiš peharima suza.
6. Učinio si da se susjedi zbog nas prepiru i da nam se neprijatelji rugaju.

Izreka 20:15-15
15. Postoji zlato i drago kamenje, ali razborite riječi su najdragocjenije.

Djela Apostolska 13:26-52
26. Čujte me, braćo, sinovi Abrahamovog roda, i svi ostali koji štujete pravoga Boga! Nama je poslana ova poruka o spasenju!
27. Stanovnici Jeruzalema i njihovi vođe nisu u Isusu prepoznali Spasitelja. Osudili su ga i tako ispunili proročke riječi koje čitamo svakog šabata.
28. Oni nisu našli nikakvog razloga da osude Isusa na smrt, ali su ipak zatražili od Pilata da ga pogubi.
29. Kad su izvršili sve što u Svetim pismima piše o Isusu, skinuli su ga s križa i položili u grob.
30. No Bog ga je podigao iz mrtvih.
31. Isus se zatim još mnogo dana ukazivao onima koji su ga pratili iz Galileje do Jeruzalema. Oni sada svjedoče o njemu.
32. A mi vam govorimo Radosnu vijest o obećanju koje je Bog dao našim precima.
33. Mi smo njihovi potomci. Nama je Bog ispunio to obećanje time što je podigao Isusa iz mrtvih. Kao što je napisano u drugom psalmu: ‘Ti si moj Sin. Danas sam te rodio.’
34. Bog je Isusa podigao iz mrtvih da se nikada više ne vrati u grob i ne trune u njemu kao što je rekao: ‘Dat ću vam svete i sigurne blagoslove koje sam obećao Davidu.’
35. Na drugome mjestu Bog također kaže: ‘Nećeš dopustiti da tvoj Svetac istrune.’
36. David je cijeli život vršio Božju volju. Kad je umro, pokopan je pokraj svojih predaka i istrunuo je u grobu.
37. No Onaj kojeg je Bog podigao iz mrtvih, nije istrunuo u grobu.
38. Dakle, braćo, trebali biste znati da vam se po njemu daje oproštenje grijeha.
39. Po Isusu se svaki koji vjeruje opravdava od svega čega se nije mogao opravdati Mojsijevim zakonom.
40. Stoga, dobro pazite da vam se ne dogodi ono što su najavljivali proroci:
41. ‘Slušajte, vi koji se izrugujete! Čudite se, pa propadnite! Jer, djelo činim u vaše vrijeme, djelo u koje ne biste povjerovali, čak ni da vam netko objasni.’«
42. Kad su Pavao i Barnaba bili na odlasku, zamolili su ih da im o tome još govore i sljedećeg šabata.
43. Nakon što je sastanak raspušten, mnogi Židovi, kao i obraćenici na židovsku vjeru, pošli su za Pavlom i Barnabom, a oni su s njima razgovarali i poticali ih da ustrajno vjeruju u Božju milost.
44. Sljedećeg šabata okupio se gotovo čitav grad da čuje Gospodinovu poruku.
45. Kad su Židovi vidjeli mnoštvo, spopala ih je zavist i uvredama su se usprotivili onome što je govorio Pavao.
46. No Pavao i Barnaba vrlo su odvažno rekli: »Naša je dužnost bila da Božju riječ kažemo najprije vama, ali budući da je vi odbacujete i sami sebe ne smatrate dostojnima vječnog života, mi ćemo se sada okrenuti drugim narodima.
47. Evo što nam je zapovjedio Gospodin: ‘Postavio sam te za svjetlo drugim narodima, da doneseš spasenje u sve dijelove svijeta.’«
48. Kad su nežidovi to čuli, obradovali su se i počeli slaviti Gospodinovu riječ, i svi određeni za vječni život povjerovali su u nju.
49. Gospodinova poruka širila se po cijelom kraju,
50. a Židovi su nagovorili ugledne pobožne žene i muškarce na vodećim mjestima u gradu protiv Pavla i Barnabe. Oni su ih počeli progoniti i otjerali su ih iz svoga kraja.
51. Pavao i Barnaba otresli su prašinu sa svojih stopala kao znak protiv njih i otišli u Ikonij.
52. A sljedbenici su bili puni radosti i Svetog Duha.