A A A A A

2 Ljetopisa 5:1-14
1. Kad je Salomon završio sve radove u BOŽJEM Hramu, dao je da se ondje donesu svi predmeti koje je njegov otac David bio sakupio i posvetio Bogu. Srebro, zlato i svi drugi vrijedni predmeti pohranjeni su u riznicama Božjega Hrama.
2. Tada je Salomon okupio u Jeruzalemu izraelske starješine i sve poglavare izraelskih plemena i obitelji, da donesu Kovčeg BOŽJEGA saveza u Hram iz Davidova grada, to jest Siona.
3. Svi su se izraelski muškarci okupili pred kraljem za blagdan koji se svetkuje u sedmome mjesecu .
4. Nakon što su se okupili svi izraelski starješine, Leviti su podigli Kovčeg saveza
5. i ponijeli Šator sastanka. Također, svećenici i Leviti su ponijeli svu njegovu posvećenu opremu.
6. Kralj Salomon i cijela izraelska zajednica, koja se okupila pred njim, žrtvovali su pred Kovčegom toliko ovaca i goveda da ih se nije moglo prebrojati niti popisati.
7. Svećenici su donijeli Kovčeg BOŽJEGA saveza u unutrašnje svetište Hrama — Svetinju nad svetinjama. Smjestili su ga pod krilima kipova krilatih bića
8. koja su natkrivala Kovčeg i šipke za nošenje.
9. Šipke su bile toliko dugačke da su virile iz Svetinje nad svetinjama. Bile su vidljive iz unutrašnjosti svetišta, ali ne i izvana. Ondje su i danas.
10. U Kovčegu su bile samo dvije kamene ploče, koje je ondje bio stavio Mojsije na planini Horeb, gdje je BOG sklopio savez s Izraelcima nakon izlaska iz Egipta.
11. Posvetili su se svi prisutni svećenici, bez obzira na to kojem su redu pripadali. Nakon što su izašli iz svetišta, stali su svi zajedno.
12. Svi Leviti pjevači — Asaf, Heman, Jedutun, njihovi sinovi i rođaci — stajali su s istočne strane žrtvenika. Bili su odjeveni u fini lan i imali su cimbale, harfe i citre, a s njima je bilo i sto dvadeset svećenika trubača.
13. Trubači i pjevači skladno su i jednoglasno slavili BOGA i zahvaljivali mu. Pjevali su u čast BOGU, uz pratnju truba, cimbala i drugih glazbala: »Dobar je on, njegova vjerna ljubav traje zauvijek.« Tada je oblak ispunio BOŽJI Hram.
14. Svećenici nisu mogli obavljati svoju službu jer je slava BOŽJA ispunila Božji Hram.
2 Ljetopisa 6:1-42
1. Tada je Salomon rekao: »BOG je rekao da će boraviti u tamnom oblaku.
2. A ja sam ti, Bože, sagradio veličanstven Hram, da u njemu zauvijek stanuješ.«
3. Dok je sva okupljena izraelska zajednica ondje stajala, kralj se okrenuo prema njima i blagoslovio ih.
4. Rekao je: »Blagoslovljen neka je Izraelov BOG koji je svojom voljom ispunio obećanje dano mome ocu Davidu. Rekao mu je:
5. ‘Od dana kad sam svoj narod Izrael izveo iz Egipta, nisam izabrao ni jedan grad izraelskih plemena da mi se u njemu sagradi hram. I nisam izabrao čovjeka za vođu svog naroda.
6. No sada sam odabrao Jeruzalem, da ondje bude moj hram, i Davida, da vlada mojim narodom Izraelom.’
7. Moj otac David svim je srcem želio sagraditi hram u čast Izraelovom BOGU.
8. BOG mu je rekao: ‘Dobro je da mi želiš sagraditi hram.
9. Ali nećeš ga graditi ti, nego tvoj rođeni sin.’
10. BOG je sad ispunio svoje obećanje. Ja sam naslijedio svog oca Davida na izraelskom prijestolju, kao što je BOG bio obećao. I sagradio sam Hram u čast Izraelovom BOGU.
11. U Hram sam smjestio Kovčeg, s pločama saveza koji je BOG sklopio s izraelskim narodom.«
12. Tada je Salomon naočigled cijele izraelske zajednice stao pred BOŽJI žrtvenik i podigao ruke u molitvi.
13. Dao je napraviti posebno brončano postolje, dva i pol metra dugačko, dva i pol metra široko, i metar i pol visoko . Postavio ga je nasred vanjskog dvorišta Hrama. Popeo se na njega, kleknuo pred cijelom izraelskom zajednicom i podigao ruke prema nebu.
14. Molio je: »O BOŽE Izraelov, ni na nebu ni na zemlji nema boga kao što si ti. Držiš se saveza sa svojim narodom. Iskazuješ im vjernost i ljubav kad te slijede svim srcem.
15. Održao si obećanje koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu. Danas si ispunio svaku riječ tog obećanja.
16. BOŽE Izraelov, održi i drugo obećanje, koje si dao svome slugi, mome ocu Davidu, rekavši mu: ‘Ako tvoji sinovi budu pazili da žive u poslušnosti mojim zapovijedima, kao što si ti živio, uvijek će netko od tvojih nasljednika sjediti na izraelskom prijestolju.’
17. Zato, Bože Izraelov, neka se potvrdi riječ koju si dao svome slugi, mome ocu Davidu.
18. No, zar ćeš doista živjeti na zemlji, s ljudima? Ta nebo i najviša nebesa ne mogu te obuhvatiti, a kamoli Hram koji sam sagradio!
19. BOŽE moj, poslušaj molitvu svog sluge. Odgovori mi na molbe koje ti danas upućujem.
20. Danju i noću bdij nad ovim Hramom u kojem si obećao prebivati. Poslušaj molitvu koju tvoj sluga moli za ovaj Hram.
21. Čuj naše molitve kad se ja i tvoj narod Izrael okrenemo prema ovome mjestu i pomolimo. Čuj nas u svome nebeskom domu i oprosti nam.
22. Oni koji budu griješili protiv bližnjih, bit će dovedeni pred ovaj žrtvenik. Ako nisu krivi, ovdje će zakletvom izjaviti svoju nevinost.
23. Ti slušaj s neba i presudi svojim slugama. Ako su krivi, neka budu kažnjeni. Ako su nevini, neka budu opravdani. Daj im ono što zaslužuju.
24. Kad tvoj narod Izrael bude poražen od neprijatelja, jer je griješio protiv tebe, neka se vrati k tebi i štuje tvoje ime, neka se moli i traži tvoju naklonost u ovom Hramu.
25. Tada ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svome narodu. I dovedi ih ponovo u zemlju koju si bio dao njihovim precima.
26. Kad tvoj narod sagriješi protiv tebe pa se zatvori nebo i prestane padati kiša, neka uputi svoje molitve prema ovome mjestu i štuje tvoje ime. Tada će se okrenuti od grijeha zbog tvoje kazne.
27. Ti ih poslušaj s neba i oprosti grijeh svojim slugama, svome narodu Izraelu. Nauči ih da žive ispravno i pošalji kišu na zemlju koju si bio dao svom narodu u nasljedstvo.
28. Zemlju može zahvatiti glad, kuga, pomor, plijesan, skakavci ili gusjenice. Neprijatelji mogu napasti neki od tvojih gradova ili te može snaći neka druga pošast ili bolest.
29. Tada će pojedinci, ili čitav tvoj narod Izrael, iz tjeskobe svoga srca pružati ruke u molitvi prema ovome Hramu.
30. Ti ih poslušaj iz svoga nebeskog doma i oprosti im. Ti jedini znaš što je ljudima u srcu. Postupi sa svakom osobom kako zaslužuje.
31. Tako će te tvoj narod poštovati i slušati, sve dok živimo u zemlji koju si dao našim precima.
32. I drugi će narodi čuti o tvome slavnom imenu, o tvojoj velikoj snazi i velikodušnosti. Zbog tebe će stranci, koji ne pripadaju tvom narodu Izraelu, dolaziti iz dalekih zemalja i moliti se u Hramu.
33. Ti poslušaj njihovu molitvu iz svoga nebeskog doma i učini što traže. Tako će svi narodi na zemlji poznavati tebe i imati strahopoštovanja prema tebi, kao tvoj narod Izrael. Svi će znati da je ovaj Hram, koji sam sagradio, pravo mjesto za štovanje.
34. Ponekad će tvoj narod ići u rat protiv neprijatelja, kamo god ih ti pošalješ. Tada će se tvoji ljudi okrenuti prema gradu koji si odabrao, prema Hramu koji sam sagradio za tebe, i pomoliti se tebi.
35. Poslušaj tada s neba njihovu molitvu i podrži ih u njihovom pohodu.
36. Ponekad će tvoj narod sagriješiti protiv tebe jer nema tko ne griješi. Ti ćeš se na njih razljutiti i predati ih neprijateljima, koji će ih odvesti u ropstvo u stranu zemlju.
37. U zemlji svog zatočeništva oni će se pokajati i zavapiti tebi, priznajući: ‘Griješili smo, zlo smo činili, krivo smo postupali.’
38. U zemlji svoga zatočeništva obratit će se svim srcem i dušom. Pomolit će se tebi, dok su okrenuti prema zemlji koju si dao njihovim precima, prema gradu koji si odabrao i Hramu koji sam sagradio za tebe.
39. Poslušaj tada iz svoga nebeskog doma njihovu molitvu i podrži ih u njihovom nastojanju. Oprosti svom narodu koji je griješio protiv tebe.
40. A sad, Bože moj, otvori svoje oči i uši za molitve koje se uzdižu s ovog mjesta.
41. Ustani sad, BOŽE! Dođi na mjesto svog počinka, na kojem je Kovčeg saveza koji svjedoči o tvojoj moći. Neka tvoji svećenici, BOŽE, budu odjenuti u spasenje, a tvoji sveti neka se raduju tvojoj dobroti.
42. BOŽE, prihvati svog pomazanika. Sjeti se svoje ljubavi i vjernosti svome slugi Davidu.«
Psalmi 79:11-13
11. Neka hropci zatočenih dopru do tebe. Svojom snagom oslobodi na smrt osuđene.
12. Sedmerostruko vrati okolnim narodima za uvredu koju su ti nanijeli, Gospodaru.
13. Tada ćemo ti mi, tvoj narod, ovce s tvog pašnjaka, zauvijek zahvaljivati. O tvojoj ćemo slavi kroz sve naraštaje pričati.
Izreka 20:13-14
13. Ne budi spavalica, jer ćeš osiromašiti, budi se i radi, pa ćeš imati što jesti.
14. »Ne valja! Skupo je!« govori kupac, a kad ode, hvali se kupovinom.
Djela Apostolska 13:1-25
1. U Crkvi u Antiohiji bilo je nekoliko proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, koji je odrastao zajedno s vladarom Herodom , i Savao.
2. Dok su služili Gospodinu i postili, Sveti Duh im je rekao: »Dajte mi Barnabu i Savla da obave zadatak koji sam im namijenio.«
3. Nakon što su svi zajedno postili i molili, položili su ruke na Barnabu i Savla te ih otpremili na put.
4. Poslani od Svetog Duha, Barnaba i Savao stigli su do Seleucije, a odatle su otplovili do Cipra.
5. Kad su stigli u Salaminu, propovijedali su Božju riječ u židovskim sinagogama, a pomagao im je Ivan zvani Marko.
6. Obišli su čitav otok sve do Pafa, a ondje su naišli na vrača i lažnoga proroka, Židova po imenu Barjesus.
7. On je bio u društvu namjesnika Sergija Pavla, vrlo mudrog čovjeka. Sergij Pavao poslao je po Barnabu i Savla pa ih zamolio da čuje Božju poruku.
8. No suprotstavio im se vračar Elim — tako mu je bilo ime na grčkome. Pokušao je namjesnika odvratiti od vjere.
9. Tada je Savao, zvan i Pavao, pun Svetog Duha, pogledao ravno u vrača
10. i rekao mu: »Pun si svake vrste prijevara i lukavstva. Ti si đavolji sin i neprijatelj svega što je dobro. Zar nikada nećeš prestati izokretati Gospodinove ispravne putove?
11. Slušaj sad, Božja je ruka nad tobom! Oslijepit ćeš i neko vrijeme nećeš ništa vidjeti, čak ni sunce.« Istoga je trena tama prekrila Elimove oči. Počeo je tapkati uokolo i tražiti nekoga tko će ga voditi za ruku.
12. Kad je namjesnik vidio što se dogodilo, povjerovao je u Božju poruku. Bio je zadivljen učenjem o Gospodinu.
13. Pavao i njegovi suputnici otplovili su iz Pafa i stigli u grad Pergu u Pamfiliji. Tamo ih je Ivan zvani Marko napustio i vratio se u Jeruzalem.
14. Iz Perge su nastavili put i stigli u Antiohiju u Pizidiji. Na šabat su Pavao i Barnaba otišli u sinagogu i sjeli. Tamo se čitao Zakon i proročke knjige.
15. Nakon toga, voditelji sinagoge poslali su im ovu poruku: »Braćo, ako imate neku poruku ohrabrenja za narod, slobodno govorite!«
16. Pavao je ustao, podigao ruku i rekao: »Izraelci i svi ostali koji štujete pravoga Boga, poslušajte me!
17. Bog ovih ljudi, Izraelaca, izabrao je naše pretke i naš narod učinio brojnim za vrijeme boravka u Egiptu. Svojom ga je moćnom rukom izveo iz te zemlje.
18. Oko četrdeset godina Bog je Izraelce strpljivo podnosio u pustinji.
19. U Kanaanu je uništio sedam naroda, a njihovu zemlju dao u naslijeđe svome narodu. Sve se to zbilo u otprilike četiristo pedeset godina.
20. Nakon toga, Bog im je dao suce koji su ih vodili sve do vremena proroka Samuela.
21. Tada je narod zatražio kralja. Bog im je dao Šaula, Kiševog sina, čovjeka iz Benjaminovog plemena. Šaul je vladao četrdeset godina.
22. Nakon što je Bog uklonio Šaula, odredio je Izraelcima Davida za kralja, za kojeg je rekao: ‘Vidim da je David, Jišajev sin, čovjek koji čini što je meni ugodno . On će učiniti sve što je po mojoj volji.’
23. Bog je obećao poslati Izraelcima Spasitelja koji će biti Davidov potomak. To je i učinio poslavši im Isusa.
24. Prije Isusovog dolaska, Ivan je pozivao sav izraelski narod da se krsti u znak obraćenja.
25. A Ivan je, pretkraj svog života, rekao: ‘Što vi mislite, tko sam ja? Ja nisam Krist. On dolazi nakon mene, a ja nisam dostojan ni da mu razvežem obuću.’