A A A A A

1 Ljetopisa 17:1-27
1. Kad se David nastanio u svojoj palači, rekao je proroku Natanu: »Ja živim u palači od cedrovine, a Kovčeg je BOŽJEG saveza još uvijek u šatoru.«
2. Natan mu je odgovorio: »Učini što si naumio. Bog je uz tebe.«
3. No već iste noći Natan je čuo Božju riječ:
4. Idi k mojem slugi Davidu i reci mu da BOG kaže: »Ti mi nećeš sagraditi kuću u kojoj ću stanovati.
5. Nisam boravio u kući otkad sam Izraelce izveo iz Egipta pa sve do danas. Selio sam od jednog mjesta do drugoga i boravio u šatoru.
6. Svuda sam išao s Izraelcima. Zapovjedio sam sucima da se brinu za moj narod. No nikada ih nisam tražio da mi sagrade kuću od cedrovine.
7. Stoga, reci mojem slugi Davidu da mu BOG Svevladar poručuje: ‘Ja sam te doveo s pašnjaka gdje si pazio na stada, da vladaš mojim narodom Izraelom.
8. Bio sam s tobom kamo god si išao. Porazio sam sve tvoje neprijatelje pred tobom. A sad ću te učiniti slavnim poput najvećih velikana na zemlji.
9. Odredio sam mjesto za svoj narod Izrael i utemeljio ga pa imaju svoj dom gdje ih nitko neće uznemiravati. Zlikovci ih više neće ugnjetavati kao prije,
10. u vrijeme kad sam postavio suce svome narodu Izraelu. Pokorit ću sve tvoje neprijatelje. Ja, BOG, obećavam ti da ću učvrstiti tvoj dom.
11. Doći će vrijeme da umreš i pridružiš se svojim precima. Tada ću ti podići nasljednika, jednog od tvojih potomaka, i učvrstit ću njegovo kraljevstvo.
12. On će mi sagraditi kuću, a ja ću zauvijek utvrditi njegovo prijestolje.
13. Bit ću mu otac, a on će mi biti sin. Nikad mu neću uskratiti svoju ljubav i vjernost, kao što sam je uskratio tvom prethodniku.
14. Postavit ću ga da zauvijek vlada mojom kućom i kraljevstvom, a njegovo će prijestolje stajati čvrsto za sva vremena.’«
15. Natan je prenio Davidu sve te riječi i cijelo svoje viđenje.
16. Tada je kralj David ušao u Sveti šator, sjeo pred BOGA i rekao: »BOŽE, tko smo ja i moja obitelj da si toliko učinio za nas?
17. I kao da to nije dovoljno, Bože, nego još govoriš o budućnosti vladarske obitelji svoga sluge. Ophodiš se prema meni kao da sam najvažniji među ljudima, BOŽE.
18. Što bih ti još mogao reći kad si mi iskazao takvu čast? Ti poznaješ svog slugu.
19. BOŽE, radi mene si odlučio učiniti sva ta veličanstvena djela i pokazati ih meni.
20. Nema nikog kao što si ti, BOŽE. Nema drugog boga osim tebe. Sve smo to čuli vlastitim ušima.
21. I nema naroda na zemlji kao što je tvoj narod Izrael. Oslobodio si ih ropstva i izveo iz Egipta. Učinio si ih svojim narodom. Pokazao si se velikim i učinio čudesna djela. Pred svojim si narodom istjerao druge narode.
22. Učinio si Izrael zauvijek svojim narodom. Ti si, BOŽE, postao njihov Bog.
23. BOŽE, potvrdi zauvijek obećanje koje si dao meni i mojoj obitelji. Učini kao što si obećao,
24. da se tvoje ime učvrsti i veliča zauvijek. Govorit će se: ‘BOG Svevladar zaista je Izraelov Bog!’ A vladarska obitelj tvoga sluge Davida učvrstit će se pred tobom.
25. Ti si, Bože moj, otkrio meni, svome slugi, da ćeš mi podići vladarsku obitelj. Zato se i usuđujem ovako tebi moliti.
26. BOŽE, ti si pravi Bog! Ti si sva ta dobra obećao meni.
27. Svidjelo ti se blagosloviti moju obitelj, da zauvijek ostane pred tobom. Ti si je, BOŽE, blagoslovio, i bit će blagoslovljena zauvijek.«

1 Ljetopisa 18:1-17
1. Poslije je David porazio Filistejce te im preoteo Gat i okolna sela.
2. Porazio je i Moapce pa su postali njegovi podanici i plaćali mu danak.
3. David je krenuo uspostaviti vlast nad područjem uz rijeku Eufrat. Tamo je, blizu Hamata, porazio Hadadezera, kralja Sobe.
4. Pritom je zarobio tisuću njegovih bojnih kola, sedam tisuća konjanika i dvadeset tisuća pješaka. Većinu je konja osakatio, osim onih koji su vukli stotinu bojnih kola.
5. David je pobio i dvadeset dvije tisuće Aramejaca koji su iz Damaska došli u pomoć Hadadezeru, kralju Sobe.
6. Zatim je svoje vojne postrojbe postavio u Damask u Aramu. Aramejci su postali njegovi podanici i plaćali mu danak. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu.
7. David je uzeo zlatne štitove Hadadezerovih vojnika i donio ih u Jeruzalem.
8. Iz Hadadezerovih je gradova Tibhata i Kuna uzeo mnogo bronce. Nju je kasnije Salomon upotrijebio da za Hram napravi brončani bazen zvan More, stupove i druge predmete.
9. Tada je Tou, kralj Hamata, čuo da je David porazio cijelu vojsku Hadadezera, kralja Sobe.
10. Poslao je kralju Davidu svojeg sina Hadorama da ga pozdravi i čestita mu na pobjedi protiv Hadadezera. Naime, Hadadezer je često ratovao s Touom. Hadoram je sa sobom donio predmete od srebra, zlata i bronce.
11. Kralj David ih je uzeo i posvetio BOGU. Tako je činio sa srebrom i zlatom koje je uzeo od svih tih naroda: Edomaca, Moabaca, Amonaca, Filistejaca i Amalečana.
12. Abišaj, Serujin sin, pobio je u Dolini soli osamnaest tisuća Edomaca.
13. Potom je širom Edoma postavio vojne postrojbe, a svi su Edomci postali Davidovi podanici. BOG je Davidu davao pobjedu na svakome njegovom pohodu.
14. David je vladao cijelim Izraelom i prema svima je postupao pravedno.
15. Joab, Serujin sin, bio je glavni zapovjednik vojske. Jošafat, Ahiludov sin, bio je povjesničar.
16. Svećenici su bili Sadok, Ahitubov sin, i Ahimelek , Abjatarov sin. Šavša je bio državni pisar.
17. Benaja, Jojadin sin, bio je zapovjednik Kerećana i Pelećana . Davidovi su sinovi bili kraljevi savjetnici.

Psalmi 78:17-25
17. A oni su i dalje griješili protiv njega, bunili se u pustinji protiv Svevišnjega.
18. Zatim su Boga iskušavali, tražeći hranu po svojoj volji.
19. Protiv Boga su govorili i pitali: »Može li nam Bog dati hranu u pustinji?
20. Da, on je udario stijenu i potekli su nabujali potoci. A može li nam dati i kruha? Može li narodu nabaviti mesa?«
21. Kad ih je BOG čuo, razjario se. Vatra je planula protiv Jakova, gnjev se dignuo protiv Izraela
22. jer nisu vjerovali svojem Bogu niti se uzdali u njegovo spasenje.
23. Zapovjedio je oblacima na nebu i otvorio sva nebeska vrata,
24. prosuo im je manu kao kišu, narodu je dao nebesko žito.
25. Čovjek je jeo kruh anđela, Bog im je dao da se nasite.

Izreka 19:25-26
25. Udari drznika, pa će se i blesav opametiti. Ukori pametnoga, i on će odmah naučiti.
26. Tko krade od roditelja i tjera ih iz njihovog doma, sramotan je i nečastan sin.

Djela Apostolska 8:1-25
1. A Savao je odobravao Stjepanovu smrt. Toga su dana počeli veliki progoni Crkve u Jeruzalemu. Svi vjernici, osim apostola, raspršili su se po Judeji i Samariji.
2. Neki su muškarci, istinski predani Bogu, pokopali Stjepana i gorko plakali za njim.
3. A Savao se svim silama trudio uništiti Crkvu. Išao je od kuće do kuće i izvlačio iz njih muškarce i žene te ih bacao u zatvor.
4. A oni koji su se raspršili, širili su Radosnu vijest kamo god su išli.
5. Filip je otišao u samarijski grad i ondje propovijedao o Kristu.
6. Kad ga je narod čuo i vidio čudesne znakove koje je činio, svi su s pažnjom počeli slušati što govori.
7. Zli su duhovi uz glasne krike izlazili iz mnogih opsjednutih. Mnogi su oduzeti i hromi bili iscijeljeni,
8. a u gradu je nastala velika radost.
9. Bio je u tom gradu i čovjek po imenu Šimun, koji se već neko vrijeme ondje bavio vračanjem. Stanovnici Samarije su mu se divili, a on je tvrdio za sebe da je velik čovjek.
10. Svi su ga slušali — od najmanjega do najvećega — i govorili: »Ovaj je čovjek sila Božja, zvana Velika sila.«
11. Već ih je dugo opčinjavao svojom magijom i svi su ga slušali.
12. No kad su povjerovali Filipu, koji im je donio Radosnu vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krstili su se i žene i muškarci.
13. I sâm je Šimun povjerovao. Krstio se i ostao uz Filipa. Gledajući velike znakove i čuda koja su se događala, ostajao je zaprepašten.
14. Kad su apostoli u Jeruzalemu čuli da su u Samariji prihvatili Božju poruku, poslali su im Petra i Ivana.
15. Kad su njih dvojica stigla, pomolili su se za samarijske vjernike da i oni prime Svetog Duha.
16. Jer, On još nije bio sišao ni na koga od njih, samo su bili kršteni u ime Gospodina Isusa.
17. Tada su Petar i Ivan položili na njih ruke i oni su primili Svetog Duha.
18. Kad je Šimun vidio da ljudi primaju Duha čim apostoli na njih polože ruke, ponudio je apostolima novac i rekao:
19. »Dajte i meni tu moć, da svatko na koga položim ruke primi Svetog Duha.«
20. Petar mu je odgovorio: »Propao i ti i tvoj novac, jer si mislio da njime možeš kupiti Božji dar!
21. Ne možeš sudjelovati u ovoj službi jer tvoje srce nije ispravno pred Bogom.
22. Zato se pokaj i odvrati od ove bezbožnosti. Pomoli se Bogu kako bi ti oprostio što si imao takve misli.
23. Vidim da si pun gorčine i rob grijehu.«
24. A Šimun mu je odgovorio: »Molite se i vi Gospodinu za mene da me ne snađe ništa od ovoga što ste rekli.«
25. Apostoli su iznijeli svjedočanstvo o Isusu i prenijeli im Gospodinovu poruku, a zatim su se vratili u Jeruzalem. Putem su prolazili kroz mnoga samarijska sela i navješćivali Radosnu vijest.