A A A A A

2 Ljetopisa 9:1-30
1. Kad je kraljica Šebe čula o Salomonovoj slavi, došla je u Jeruzalem da bi ga iskušala teškim pitanjima. Stigla je s velikom pratnjom slugu i deva natovarenih začinima, dragim kamenjem i s puno zlata. Pitala je Salomona sve što je imala na umu.
2. Salomon je odgovorio na sva njezina pitanja. Ništa mu nije bilo nepoznato. Sve joj je objasnio.
3. Kraljica Šebe uvidjela je Salomonovu mudrost. Vidjela je palaču, koju je sagradio,
4. obilje jela na njegovom stolu, odaje njegovih službenika, poslugu i peharnike u raskošnim odorama. Vidjela je i žrtve paljenice koje je kralj prinosio BOGU u Hramu. Ostala je zadivljena, bez daha.
5. Rekla je kralju: »Istina je sve što sam u svojoj zemlji čula o tvojim djelima i tvojoj mudrosti.
6. Nisam vjerovala što se pričalo dok nisam došla i sama se uvjerila. Nisu mi rekli ni pola o tvojoj velikoj mudrosti. Ti si daleko veći nego što su mi pričali.
7. Blago ljudima i slugama koji su s tobom jer stalno slušaju tvoju mudrost!
8. Slava tvome BOGU! Pokazao je koliko si mu drag kad te postavio na prijestolje kao kralja. Zbog vječne ljubavi prema Izraelu, BOG te učinio kraljem koji sudi pošteno i vlada pravedno.«
9. Tada je kralju darovala četiri tone zlata, veliku količinu začina i drago kamenje. Nikad nije bilo takvih začina kakve je kraljica Šebe dala kralju Salomonu.
10. Hiramovi i Salomonovi sluge dopremili su iz Ofira zlato, skupocjeno drvo i drago kamenje.
11. Kralj je od toga drveta dao načiniti stepenice za BOŽJI Hram i kraljevsku palaču te harfe i lire za svirače. Ništa slično do tada nije viđeno u Judi.
12. Kralj Salomon dao je kraljici Šebe sve što je poželjela, više nego što je ona darovala njemu. Ona se potom sa svojom pratnjom vratila u svoju zemlju.
13. Salomon je svake godine dobivao gotovo dvadeset i tri tone zlata,
14. osim zlata što su donosili putujući trgovci i preprodavači. Svi su kraljevi Arabije i upravitelji pokrajina u zemlji donosili Salomonu zlato i srebro.
15. Kralj Salomon dao je da se napravi dvjesto velikih štitova od kovanog zlata. Za svaki je utrošeno šest kilograma zlata.
16. Dao je napraviti i tristo malih štitova, svaki od tri kilograma kovanog zlata. Izložio ih je u Dvorani libanonske šume .
17. Kralj je također dao napraviti veliko prijestolje ukrašeno slonovačom i obloženo čistim zlatom.
18. Šest je stepenica vodilo do prijestolja, a vrh je naslona bio zaobljen. S obje su strane sjedišta bili nasloni za ruke, a ispod njih su stajali kipovi lavova.
19. Dvanaest je lavljih kipova stajalo na prilaznom stepeništu, po jedan na krajevima svake stepenice. Ništa slično nije viđeno u drugim kraljevstvima.
20. Svi su pehari kralja Salomona i sve posuđe u Dvorani libanonske šume bili od čistog zlata. Ništa u palači nije bilo načinjeno od srebra. Zbog silnog zlata, srebro se nije cijenilo u Salomonovo vrijeme.
21. Kralj je imao trgovačke brodove čiju su posadu činili Hiramovi sluge. Svake su tri godine brodovi dopremali novu pošiljku zlata, srebra i slonovače te majmune i paunove .
22. Kralj je Salomon nadmašio bogatstvom i mudrošću sve druge kraljeve na zemlji.
23. Svi su kraljevi željeli vidjeti Salomona i čuti mudrost kojom ga je obdario Bog.
24. Iz godine u godinu svaki je posjetitelj donosio darove — predmete od srebra i zlata, odjeću, oružje, začine, konje i mazge.
25. Salomon je imao 4.000 konjušnica za konje i bojna kola, kao i 12.000 konjanika. Bili su smješteni u posebnim gradovima u kojima su se držala bojna kola. Neke je od njih smjestio i kod sebe u Jeruzalemu.
26. Vladao je svim kraljevima od rijeke Eufrat do zemlje Filistejaca, pa sve do granice Egipta.
27. Kralj je učinio Jeruzalem veoma bogatim. U gradu je bilo srebra kao kamenja, a cedrovine kao smokava u dolinama.
28. Konje su za Salomona dobavljali iz Egipta i svih drugih zemalja.
29. Ostala Salomonova djela, od prvog do zadnjega, zabilježena su u zapisima proroka Natana, u Proroštvu Ahije iz Šila te u Viđenjima vidioca Idoa. Ido je pisao o Jeroboamu, Nebatovom sinu.
30. Salomon je vladao u Jeruzalemu četrdeset godina, nad cijelim Izraelom.
2 Ljetopisa 10:1-19
1. Roboam je otišao u Šekem, gdje je došao sav izraelski narod da bi ga proglasili kraljem.
2. Kad je to čuo Jeroboam, Nebatov sin, vratio se iz Egipta gdje se bio sklonio od kralja Salomona.
3. Ljudi su pozvali Jeroboama pa je i on došao u Šekem. Tada je čitav Izrael rekao Roboamu:
4. »Tvoj nas je otac prislio na težak rad. Olakšaj nam sada teret koji je navalio na nas i služit ćemo ti.«
5. Roboam je odgovorio: »Raziđite se i vratite po moj odgovor za tri dana.« I narod se razišao.
6. Kralj Roboam tražio je savjet starijih ljudi koji su savjetovali Salomona za njegovog života. »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu?« pitao ih je.
7. Rekli su mu: »Ako budeš ljubazan prema ovom narodu, bit će zadovoljni. Ako im daš povoljan odgovor, uvijek će ti služiti.«
8. No Roboam je odbacio savjet starijih. Tražio je savjet mladića s kojima je odrastao, a koji su bili u njegovoj službi.
9. Pitao ih je: »Što mi savjetujete? Kako da odgovorim narodu? Traže da im olakšam teret koji je na njih navalio moj otac.«
10. Mladići, koji su s njim odrasli, odgovorili su: »Ljudima koji traže od tebe da im olakšaš Salomonov teret teškog rada, reci ovako: ‘Sva muškost mog oca stane u moj mali prst.
11. Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. Moj vas je otac kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.’«
12. Kao što je Roboam tražio, Jeroboam i cijeli narod okupili su se treći dan pred kraljem.
13. Kralj je odbacio savjet starijih i oštro odgovorio narodu.
14. Odgovorio im je prema savjetu mladića: »Moj vas je otac tjerao na težak rad, a ja ću vas tjerati još i više. On vas je kažnjavao bičevima, a ja ću vas kažnjavati škorpionima.«
15. Kralj, dakle, nije udovoljio narodu. Tako je BOG ispunio obećanje Nebatovom sinu Jeroboamu, a koje mu je objavio prorok Ahija iz Šila.
16. Kad su Izraelci vidjeli da ih kralj odbija poslušati, rekli su mu: »Mi nemamo udio u Davidovom kraljevstvu! Mi nismo nasljednici Jišajevog sina! Krenimo svojim kućama, Izraele! Pustimo Davidovog potomka da brine o vlastitoj obitelji.« Zatim su se svi Izraelci vratili svojim domovima.
17. Roboam je stoga vladao samo nad Izraelcima koji su živjeli u judejskim gradovima.
18. Adoram je bio nadglednik za prisilni rad. Kralj Roboam ga je poslao k Izraelcima, ali oni su ga kamenovali na smrt. Kralj je tada brzo pobjegao kočijom u Jeruzalem.
19. Izrael se pobunio protiv Davidove vladarske obitelji i tako je ostalo sve do danas.
Psalmi 80:7-13
7. Bože Svevladaru, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i spasi nas.
8. Ti si nas iz Egipta donio kao lozu, istjerao si druge narode i posadio je.
9. Za nju si iskrčio i priredio mjesto, a ona se ukorijenila i ispunila zemlju.
10. Njena sjena planine je prekrila, lišće je nadvisilo moćne cedrove.
11. Do Sredozemnog mora pružala je grane, mladice je širila sve do Eufrata.
12. Zašto si srušio ograde koje su je čuvale, da s nje beru svi koji prolaze?
13. Vepar iz šume je pustoši, proždiru je poljske zvijeri.
Izreka 20:16-18
16. Ako netko jamči za strančev dug, uzmi mu ogrtač kao zalog.
17. Prijevarom stečen kruh isprva je sladak, ali u ustima se pretvara u pijesak.
18. Savjetovanjem se ostvaruju planovi; uz dobre savjetnike rat povedi.
Djela Apostolska 14:1-28
1. Kao i u drugim mjestima, i u Ikoniju su Pavao i Barnaba otišli u židovsku sinagogu. Tako su snažno govorili narodu da je povjerovao velik broj Židova, ali i nežidova.
2. No neki Židovi nisu povjerovali. Nahuškali su nežidove protiv braće i zatrovali njihove umove.
3. Pavao i Barnaba ostali su u Ikoniju dosta dugo i odvažno govorili o Gospodinu koji je preko njih činio silna i čudesna djela i znakove te tako potvrdio svoju poruku milosti.
4. Stanovništvo je grada bilo podijeljeno: neki su stali na stranu Židova, a neki uz apostole.
5. Neki nežidovi i Židovi, zajedno sa svojim vođama, udružili su se protiv Pavla i Barnabe. Htjeli su im nanijeti zlo i kamenovati ih.
6. Kad su saznali za to, pobjegli su u Likaoniju, u gradove Listru i Derbu i njihovu okolicu.
7. Tamo su nastavili propovijedati Radosnu vijest.
8. U Listri je živio čovjek paraliziranih nogu. On je bio nepokretan od rođenja i nikada nije hodao.
9. Sjedeći ondje, čuo je Pavlov govor. Pavao je pogledao ravno u njega i vidio da čovjek vjeruje kako ga Bog može ozdraviti
10. te mu glasno rekao: »Uspravi se na noge!« I paralizirani je skočio na noge i počeo hodati.
11. Kada su ljudi vidjeli što je učinio Pavao, iz svega su glasa povikali na likaonskom jeziku: »Bogovi su uzeli lik ljudi i sišli k nama!«
12. I nazvali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je uglavnom on govorio.
13. Svećenik boga Zeusa, čiji se hram nalazio odmah izvan grada, donio je bikove i vijence pred gradska vrata. Zajedno s mnoštvom htio je prinijeti žrtve u čast Pavla i Barnabe.
14. Kad su Barnaba i Pavao to čuli, ogorčeno su razderali svoju odjeću i jurnuli među gomilu vičući:
15. »Ljudi, zašto to radite? I mi smo samo ljudi od krvi i mesa, kao i vi. Ovdje smo da vam kažemo Radosnu vijest, da se okrenete od ovih bezvrijednih stvari živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju, more i sve što je u njima.
16. U prošlim je vremenima dopustio svim narodima da idu svojim putovima.
17. Ali, ipak, nikad nije prestao dokazivati da je stvaran, čineći vam dobro, dajući vam kišu s neba i žetvu kad je za to vrijeme, dajući vam obilje hrane i ispunjavajući vaša srca radošću.«
18. Iako su ovako govorili, Pavao i Barnaba jedva su uspjeli odvratiti mnoštvo da ne prinese žrtve njima u čast.
19. Tada su stigli neki Židovi iz Antiohije i Ikonija pa okrenuli mnoštvo na svoju stranu. Narod je zasuo Pavla kamenjem i odvukao ga izvan grada, misleći da je mrtav.
20. No kad su se učenici okupili oko njega, on je ustao i vratio se u grad. Sutradan je zajedno s Barnabom otišao u Derbu.
21. U tom su gradu navješćivali Radosnu vijest i mnoge učinili Isusovim učenicima. Zatim su se vratili u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22. Tamo su osnažili učenike i ohrabrili ih da ustraju u vjeri, govoreći: »Mi moramo mnogo toga propatiti na putu u Božje kraljevstvo.«
23. U svakoj su crkvi Pavao i Barnaba imenovali starješine. Molili su i postili za njih, a onda ih predali na brigu Gospodinu, u kojeg su bili povjerovali.
24. Nakon što su Pavao i Barnaba prošli kroz Pizidiju, stigli su u Pamfiliju.
25. Zatim su navijestili Božju poruku u Pergi te se spustili do Atalije.
26. Odatle su otplovili u Antiohiju, gdje su i bili predani Gospodinu i njegovoj brizi te poslani da izvrše djelo koje je sada bilo obavljeno.
27. Kad su stigli u Antiohiju, sazvali su Crkvu i izvijestili je o svemu što je s njima učinio Bog. Obznanili su da je Bog i ostalim narodima otvorio vrata vjere.
28. Pavao i Barnaba dosta su dugo ostali ondje s učenicima.