A A A A A

2 Samuelu 23:1-38
1. Ovo su posljednje Davidove riječi: Poruka Davida, Jišajevog sina, poruka čovjeka kojeg je uzvisio Bog. On je izabranik Boga Jakovljevog , nadareni pjesnik izraelskih pjesama:
2. »Duh Božji kroz mene govori, riječ njegova na jeziku je mome.
3. Bog je Izraelov progovorio, stijena je Izraelova rekla: ‘Tko ljudima upravlja pravedno, i tko je Bogu poslušan,
4. taj je kao jutarnje svjetlo, kao izlazak sunca bez oblaka, kao svjetlost nakon kiše koja travu mami iz zemlje.’
5. Takva je moja obitelj pred Bogom, jer vječni je savez sa mnom sklopio, u svemu dobro uređen i utvrđen. Sigurno će mi pomagati i svakoj mi želji udovoljiti.
6. Bezvrijedni zlikovci su poput trnja koje bode ako ga rukama dotičeš.
7. Ako ga tko dira, ubode se, kao željeznom špicom ili vrhom koplja. Oni će biti bačeni u vatru, u potpunosti spaljeni.«
8. Ovo su imena slavnih Davidovih ratnika: Takmonac Jošeb Bašebet bio je zapovjednik kraljevih specijalaca . U jednoj je bitci kopljem pobio osam stotina vojnika.
9. Sljedeći od Trojice junaka bio je Eleazar, Dodov sin, Ahohovac. Bio je s Davidom kad su stali pred Filistejce, postrojene za bitku. Izraelci su se već bili povukli,
10. ali Eleazar nije uzmaknuo. Čvrsto je stajao i obarao Filistejce, toliko da mu se ruka ukočila i ostala kao prirasla uz mač. BOG je toga dana donio veliku pobjedu. Izraelska se vojska poslije vratila, ali samo da s mrtvih pokupi ratni plijen.
11. Treći među Trojicom bio je Šama, Ageov sin iz Harara. Kad su se jednom Filistejci okupili za bitku na polju punom leće, izraelska je vojska pobjegla pred njima.
12. No Šama je stajao usred polja i branio ga te je sam porazio Filistejce. Tako je BOG Izraelcima donio veliku pobjedu.
13. Jednom, pred samu žetvu, dok je David boravio u pećini blizu Adulama, Trojica od Tridesetorice junaka došla su k njemu. U isto vrijeme vojska Filistejaca utaborila se u Dolini divova.
14. David je boravio u skrovištu, a filistejska je postrojba ušla u Betlehem.
15. David je rekao s čežnjom: »Kad bi mi barem netko donio vode iz bunara kod betlehemskih vrata.«
16. Trojica junaka probila su se kroz filistejske redove, uzela vodu iz bunara kod betlehemskih vrata i donijela je Davidu. No David nije htio piti, nego je izlio vodu na tlo kao prinos BOGU.
17. Rekao je: »Ne dao BOG da pijem tu vodu. Bilo bi to kao da pijem krv ljudi koji su riskirali svoje živote.« I zato nije htio piti. Takve su stvari činila Trojica junaka.
18. Abišaj, Joabov brat i Serujin sin, bio je vođa Trojice junaka. Jednom je kopljem pobio tri stotine neprijateljskih vojnika pa je postao slavan poput Trojice.
19. Zapravo, iskazana mu je veća čast i postao je njihov vođa iako im se nije pridružio.
20. Benaja je bio sin moćnog ratnika Jojade iz Kabseela. Izveo je velike podvige. Ubio je dvojicu najboljih ratnika iz Moaba. Jednoga snježnog dana sišao je u jamu i ubio lava.
21. Ubio je i jednog golemoga egipatskog ratnika. Iako je Egipćanin u ruci imao koplje, Benaja je na njega krenuo samo štapom. Istrgnuo je Egipćaninu koplje iz ruke i ubio ga njime.
22. Takvi su bili podvizi Benaje, Jojadinog sina, kojima se proslavio kao i Trojica junaka.
23. Imao je veći ugled od Tridesetorice junaka, ali nije postao jedan od Trojice junaka. David ga je postavio zapovjednikom svoje tjelesne straže.
24. Sljedeći ljudi činili su Tridesetoricu: Asahel, Joabov brat; Elhanan, Dodov sin iz Betlehema;
25. Šama iz Haroda; Elika iz Haroda;
26. Heles iz Peleta; Ira, Ikešev sin iz Tekoe;
27. Abiezer iz Anatota; Mebunaj iz Hušata;
28. Salmon iz Ahoha; Mahraj iz Netofe;
29. Heleb, Baanin sin iz Netofe; Itaj, Ribajev sin iz Gibee u Benjaminu;
30. Benaja iz Piratona; Hidaj s Gaaških potoka;
31. Abi Albon iz Arbe; Azmavet iz Barhuma;
32. Eliahba iz Šaalbona; Jašenovi sinovi; Jonatan,
33. Šama iz Harara; Ahiam, Šararov sin iz Harara;
34. Elifelet, Ahasbajev sin iz Maake; Eliam, Ahitofelov sin iz Gilona;
35. Hesraj iz Karmela; Paaraj iz Arbe;
36. Igal, Natanov sin iz Sobe; Bani iz Gada;
37. Selek iz Amona; Nahraj iz Beerota, Joabov štitonoša;
38. Ira iz Jatira; Gareb iz Jatira;
2 Samuelu 24:1-25
1. BOG se opet razljutio na Izraelce pa je potaknuo Davida protiv njih. Uputio ga je: »Idi i prebroji ljude u Izraelu i Judi!«
2. Kralj je rekao Joabu, zapovjedniku vojske: »Obiđi sva izraelska plemena od Dana do Beer Šebe i prebroji narod. Želim znati koliko ih ima.«
3. No Joab će kralju: »Neka ti tvoj BOG dâ i sto puta više ljudi nego što ih sad ima, i neka to tvoje oči vide, moj gospodaru i kralju. Ali, zašto to činiš?«
4. No kraljeva je riječ bila jača od Joabove i vojni su zapovjednici krenuli u prebrojavanje izraelskog naroda.
5. Kad su prešli preko rijeke Jordan, utaborili su se južno od Aroera, grada koji se nalazi usred doline Gad, na putu prema Jazeru.
6. Odatle su prošli kroz Gilead, sve do Tahtim Hodšija. Potom su išli u Dan Jaan i okolnim putem u Sidon.
7. Zatim su krenuli prema tvrđavi Tir. Zašli su u sve gradove Hivijaca i Kanaanaca. Na kraju su otišli na jug Jude u Beer Šebu.
8. Nakon devet mjeseci i dvadeset dana prošli su cijelu zemlju i vratili se u Jeruzalem.
9. Joab je obavijestio kralja o ukupnom broju muškaraca, sposobnih za vojsku. U Izraelu je bilo osamsto tisuća vojnika sposobnih za borbu mačem, a u Judi petsto tisuća.
10. Nakon što je prebrojao cijeli narod, David se osjetio krivim. Rekao je BOGU: »Počinio sam veliki grijeh. Molim te, BOŽE, oprosti mi jer sam postupio kao budala.«
11. Prije nego što je David ujutro ustao, BOG je poručio njegovom vidiocu Gadu:
12. »Idi i reci Davidu da mu BOG kaže: ‘Tri su načina kako možeš biti kažnjen. Odaberi jedan, a ja ću izvršiti kaznu.’«
13. Gad je otišao k Davidu i rekao mu: »Odaberi jedno od troje: sedam godina gladi u svojoj zemlji, tri mjeseca bježanja pred neprijateljima ili tri dana smrtonosne bolesti u svojoj zemlji. Razmisli i donesi odluku. Tvoj odgovor moram prenijeti onome koji me poslao.«
14. David je rekao Gadu: »Na velikoj sam muci. No bolje je da me kazni BOG jer je njegova milost velika. Samo ne daj da me kazne ljudi.«
15. Tako je BOG pustio pomor na Izrael, koji je počeo tog jutra i potrajao do kraja zadanog roka. Od Dana do Beer Šebe umrlo je sedamdeset tisuća ljudi.
16. Kad je anđeo digao ruku da uništi Jeruzalem, BOG se sažalio zbog sve te nesreće. Anđelu, koji je ljudima donosio smrt, rekao je: »Dosta je! Spusti ruku!« Anđeo se tada nalazio pored gumna Jebusejca Araune.
17. Kad je vidio anđela, koji je ubijao narod, David je rekao BOGU: »Samo sam ja počinio grijeh i samo sam ja činio zlo. Ovi su me ljudi slijedili kao ovce. Radili su ono što sam im rekao. Molim te, kazni samo mene i moju obitelj.«
18. Toga je istog dana Gad došao k Davidu i rekao: »Idi i BOGU podigni žrtvenik na gumnu Jebusejca Araune.«
19. David je učinio kako mu je BOG poručio po Gadu.
20. Arauna je vidio kralja Davida i njegove ljude kako mu prilaze. Izišao je pred njih i poklonio se do zemlje.
21. Upitao je: »Zašto je moj gospodar kralj došao k svome slugi?« David mu je odgovorio: »Došao sam kupiti gumno od tebe i na njemu podići žrtvenik BOGU. Tada će prestati pomor.«
22. Arauna je rekao Davidu: »Neka moj gospodar kralj uzme što god želi od mene da bi prinio žrtvu. Evo, tu su volovi za žrtvu paljenicu, mlatilice i volovski jarmovi za drvo.
23. O kralju, sve ti to dajem.« I još je rekao kralju: »Neka tvoj BOG prihvati tebe i tvoju žrtvu.«
24. No kralj mu je odgovorio: »Ne! Moram ti platiti. Neću BOGU prinositi žrtve koje su za mene besplatne.« Tako je David kupio gumno i volove za pedeset srebrnjaka .
25. Izgradio je žrtvenik BOGU i prinio žrtve paljenice i slavljenice . BOG je tada odgovorio na njegove molitve za zemlju i zaustavio pomor u Izraelu.
Psalmi 68:7-10
7. Kad si, Bože, pred svojim narodom išao, kad si kroz pustinju koračao, Selah
8. zemlja se tresla, a nebo kišu lijevalo, pred Bogom, Bogom Sinaja i Izraela.
9. Obilje kiše si izlio, svoju iscrpljenu zemlju si okrijepio, zemlju koju si nam dao u baštinu.
10. Tvoj narod se ondje naselio, u svojoj dobroti siromašne si opskrbio.
Izreka 17:5-6
5. Tko se ruga siromašnome, vrijeđa njegovog Stvoritelja, i tko se tuđoj nesreći raduje, neće proći bez kazne.
6. Stari se ponose svojim unucima, a djeca svojim roditeljima.
Ivanu 9:1-23
1. Šećući uokolo, Isus je primijetio nekog slijepca. Čovjek je bio slijep od rođenja.
2. »Učitelju«, upitali su ga njegovi učenici, »tko je sagriješio da se rodio slijep? On ili njegovi roditelji?«
3. »Ni on ni njegovi roditelji«, odgovorio im je Isus. »Rodio se slijep da bi se na njemu pokazala Božja moćna djela.
4. Dok je dan, moram činiti djela onoga koji me poslao. Kada padne noć, nitko ne može raditi.
5. Dokle god sam na svijetu, njegovo sam svjetlo.«
6. Kad je to izgovorio, pljunuo je na zemlju, napravio od sline blato i njime premazao čovjeku oči.
7. Potom mu je rekao: »Idi do bazena Siloama i umij se!« — Siloam znači »Poslan«. Čovjek je otišao, umio se i vratio gledajući.
8. Njegovi susjedi i oni koji su ga prije često viđali kako prosi pitali su se: »Zar nije ono čovjek koji je stalno sjedio uz cestu i prosio?«
9. Neki su rekli: »Da, to je on!« Drugi pak: »Nije, samo mu je sličan.« A on sâm je rekao: »Da, ja sam taj!«
10. »Kako se to dogodilo? Kako su ti se otvorile oči?« pitali su ga.
11. Odgovorio je: »Čovjek kojeg zovu Isus napravio je blato, premazao mi njime oči i rekao: ‘Idi do Siloama i umij se!’ Otišao sam, pa kad sam se umio, progledao sam.«
12. Upitali su ga: »Gdje je on?«
13. Ljudi su tada farizejima doveli čovjeka koji je ranije bio slijep.
14. A bio je šabat, dan odmora, kad je Isus načinio blato i otvorio čovjeku oči.
15. Farizeji su ga još jednom počeli ispitivati kako je progledao.
16. Neki od farizeja počeli su govoriti: »Ovaj čovjek nije došao od Boga jer ne poštuje zakon o šabatu.« »Kako jedan grešnik«, govorili su pak drugi, »može činiti ovakve čudesne znakove?« Tako je među njima došlo do razdora.
17. Ponovo su upitali slijepca: »Što ti misliš o Isusu, sada kada ti je otvorio oči?« »On je prorok!« odgovorio im je.
18. Židovi mu nisu vjerovali da je bio slijep i da je progledao pa su pozvali njegove roditelje
19. i ispitivali ih: »Je li ovo vaš sin, za kojega kažete da je bio slijep od rođenja? Pa kako onda sada vidi?«
20. Njegovi su roditelji odgovorili: »Znamo da je on naš sin i da se rodio slijep,
21. ali ne znamo kako je progledao niti tko mu je otvorio oči. Pitajte njega! Dovoljno je odrastao da govori sâm za sebe.«
22. Tako su govorili jer su se bojali Židova. Židovi su bili odlučili da svakoga tko prizna da je Isus Mesija izopće iz sinagoge.
23. Zato su njegovi roditelji rekli: »Pitajte njega! Dovoljno je odrastao.«