A A A A A
Error:
BookNum: 23 Chapter: 9 VerseStart: 21 VerseShouldHave: 20

Biblija u jednoj godini

Rujan 9

Izaija 9:1-21
1. Narod koji hodi u tami gleda veliku svjetlost. Nad onima koji stanuju u tamnoj zemlji sja svjetlost.
2. Ti daruješ bogato veselje, umnožavaš radost. Ljudi se raduju pred tobom kao što se raduju žetvi, kao što se vesele kad se dijeli plijen.
3. Jer lomiš teret njegova jarma, štapove njegovih leđa, palicu njegova goniča kao nekoć u dan Midjana.
4. Jer svaka obuća ratnikâ i plašt napojen krvlju izgorjet će i bit će plijen plamena.
5. Jer nam se rodi dijete, sin nam se dade. Vlast počiva na njegovim plećima. “čudo od savjetnika” glasi njegovo ime, “Jaki Bog”, “Otac vječni”, “Knez mira”.
6. Njegova je punina vlasti, mir nema nikada kraja. Vladat će na Davidovu prijestolju i nad njegovim kraljevstvom. Učvrstit će ga i poduprijeti pravicom i pravednošću od sada dovijeka. Revnost Gospodina nad vojskama to će učiniti.
7. Svemogući posla riječ protiv Jakova. Ona će pasti u Izrćlu.
8. Objavit će se svemu narodu, Efrajimu i stanovnicima Samarije, koji oholo i ponosito govore:
9. ”Opeke se srušiše, ali mi sada gradimo od tesana kamena. Dudovi su bili posječeni, ali mi sadimo cedrove na njihovo mjesto.”
10. Ali Gospodin dade Rasonovim protivnicima prevlast nad njima i podbode njihove neprijatelje:
11. Aram na istoku, Filistejce na zapadu. Na sva usta proždriješe Izrćla. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
12. Ipak se narod ne obrati k onomu koji ga je udarao. Za Gospodina nad vojskama nisu pitali ništa.
13. Zato Gospodin odsijeca Izrćlu oboje: glavu i rep, palmovu granu i rogoz u jedan dan.
14. Starješine i ugledni su glava: i proroci koji uče laž su rep.
15. Vođe toga naroda su zavodnici, a koji se daju voditi od njih, osuđeni su na propast.
16. Zato Svemogući nije štedio njihovih mladića i nije se smilovao njihovim sirotama i udovicama, jer su svi oni bezbožni i zli, i svaka usta govore ludost. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
17. Jer je bezbožnost gorjela kao oganj koji sažeže trnje i drač i upali guštik šume, tako da uzavre u stupove dima.
18. Od gnjeva Gospodina nad vojskama bila je spaljena zemlja, i narod je bio plijen plamena. Nitko nije štedio drugoga.
19. Proždirali su s desne strane i ostali ipak gladni; žderali su s lijeve strane i nisu se opet nasitili. \
20. Svaki je jeo meso svoga bližnjega: Manaše Efrajima, Efrajim Manašea. A obojica se složiše na Judu. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
21. Teško onima koji izdaju zakone pune zla, i onima koji pišu naputke što tlače,

Izaija 10:1-34
1. da odbiju od suda uboge, da siromasima mojega naroda ugrabe pravicu, da im plijen budu udovice i da mogu opljačkati sirote!
2. Što ćete činiti u dan pohođenja i zla vremena, što dolazi izdaleka? Komu ćete se uteći za pomoć? I gdje ćete ostaviti svoje bogatstvo?
3. Ne preostaje ništa nego da se prignete među roblje, da padnete među pobijene. Kod svega toga ne popusti njegov gnjev, i ostade još uvijek ispružena njegova ruka.
4. Teško Asuru: šibi moga gnjeva, palici moje jarosti u mojoj ruci!
5. Šaljem ga protiv bezbožnoga naroda; protiv naroda na koji se gnjevim; zapovijedam mu da plijeni i otima si i da ga izgazi kao blato na ulicama. \
6. Ali on ne shvaća tako; njegovo srce ne misli tako. Ne, samo ima uništenje u srcu, da istrijebi mnoge narode. \
7. Jer on veli: “Nisu li svi kraljevi moji knezovi?
8. Nije li Kalno kao Karkemiš? Nije li Hamat kao Arpad? Nije li Samarija kao Damask?
9. Kako je moja ruka pogodila kraljevstva bogova, čiji su likovi bili moćniji od onih u Jeruzalemu i Samariji,
10. ne ću li učiniti i Jeruzalemu i njegovim bogovima onako kako sam učinio Samariji i njezinim bogovima?”
11. Ali kad završi Svemogući sve svoje djelo na gori Sionu i u Jeruzalemu, tada ću kazniti oholo djelovanje asirskoga kralja i ponosito sijevanje njegovih očiju.
12. Jer reče: “Snagom svojih ruku i mudrošću sam te izveo, jer sam tako razuman. Uklonio sam granice narodima, zaplijenio sam njihovo blago, u prah sam pretvorio njihove ohole vladaoce.
13. Ruka je moja uhvatila kao gnijezdo bogatstvo narodâ. Kako se nagrabe ostavljena jaja, tako sam uzeo svu zemlju, i nitko nije mahnuo krilima, ni kljuna otvorio ili se usudio cvrknuti.”
14. Hvasta li se sjekira protiv onoga koji njom siječe? Veliča li se pila protiv onoga koji je vuče? Kao da bi prut mahao onim koji ga digne! Kao da bi štap podizao onoga koji nije od drveta!
15. Zato će svemogući Gospodin nad vojskama poslati među njegove junake sušicu, i pod slavom će njegovom planuti požar kao oganj.
16. I Izrćlova svjetlost postat će oganj i njegov Svetac živi plamen koji njegovo trnje i drač spaljuje i u jedan dan uništava.
17. I njegove krasne šume i vrtove uništit će od duše do mesa. I bit će, kao kad bolesnik iznemogne.
18. Lako se može izbrojiti ostatak drveća šume, napisati ga može jedan dječak.
19. A u onaj dan ostatak Izrćlov, i tko je umaknuo od Jakovljeve kuće, ne će se više oslanjati na onoga koji ih udara, nego će se vjerno oslanjati na Gospodina, Izrćlova Sveca.
20. Obratit će se ostatak, ostatak Jakovljev, k jakome Bogu.
21. I kad bi tvojega naroda, Izrćle, bilo kao morskoga pijeska: samo će se njegov ostatak obratiti. Određeno je uništenje. Pravednost ga dovodi.
22. Jer određeno uništenje izvršit će svemogući Gospodin nad vojskama po svemu svijetu.
23. Zato ovako govori svemogući Gospodin nad vojskama: “Ne boj se, narode moj, koji stanuješ na Sionu, Asira koji te udara štapom i svoju šibu diže na te kao nekoć Egipat.
24. Jer samo još kratko vrijeme, još malo, i moj gnjev i jarost prestaje, da ih uništi.”
25. Tada će Gospodin nad vojskama podići na njih bič kao onda kad je na gavranovoj stijeni pobio Midjance. On će svoj štap podići nad morem kao što ga je podigao protiv Egipta.
26. U onaj će se dan skinuti Asirovo breme s tvojih leđa i jaram će njegov pasti s tvojega vrata.
27. On uzlazi od Rimona, ide prema Ajatu, prolazi kroz Migron, ostavlja svoju prtljagu u Mikmasu.
28. Prolaze klancem, ostaju noću u Gebi. Rama se prepada. Šaulov Gibea bježi.
29. Viči iza glasa, kćeri Galimova! Slušaj, Lajšo! Jadni Anatot!
30. Madmena luta naokolo. Stanovnici Gebima bježe.
31. Još danas posjeduje Nob. Već svojom rukom zamahuje protiv gore sionske kćeri, protiv huma Jeruzalema.
32. Ali gle, tada svemogući Gospodin nad vojskama kreše strahovitom silom grane. Visoki padaju, uzdignuti se snizuju.
33. Gusta šuma pada pod željezom, Libanon se sjekirom ruši.
34. Aleluja! Hvalite Gospoda jer je dobar, jer je vječno milosrđe njegovo.

Psalmi 106:1-5
1. Tko može izreći velika djela Gospodnja i iskazati svu njegovu slavu?
2. Blago onima koji se drže prava i čine pravdu u svako vrijeme!
3. Spomeni me se, Gospode, zbog ljubavi prema svome puku, pohodi me svojim spasenjem!
4. Da vidim sreću tvojih izabranika, da se veselim radosti tvoga naroda i da se mogu ponositi tvojom baštinom.
5. I ovo su Salomonove izreke, koje su skupili ljudi Ezekije, Judina kralja.

Izreka 25:1-2
1. Slava je Božja sakrivati stvar; slava je kraljeva istraživati stvar. \
2. Pavao, apostol Krista Isusa po volji Božjoj, i brat Timotej Božjoj Crkvi u Korintu sa svima svetima koji su u svoj Ahaji.

2 Korinæanima 1:1-24
1. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista.
2. Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog sve utjehe
3. koji nas tješi u svakoj nevolji, da bismo utjehom kojom nas same tješi Bog, mi mogli utješiti one koji su u svakoj nevolji.
4. Doista, kao što obiluju Kristove patnje u nama, tako po Kristu obiluje i naša utjeha.
5. Ako li smo u nevolji, za vašu je utjehu i spasenje, ili ako nas Bog tješi, za vašu je utjehu koja djeluje da podnosite postojano iste patnje što ih i mi podnosimo.
6. A naša je nada čvrsta jer znamo: kao što ste dionici u našim patnjama, tako ćete biti i u utjesi.
7. Doista, braćo, nećemo vam zatajiti našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da smo već očajavali za život.
8. Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve.
9. On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati,
10. jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas.
11. Naš je ponos uistinu ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo živjeli u svijetu, posebno u odnosu na vas, jednostavno i čisto pred Bogom, ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti.
12. Doista, ne pišemo drugo, nego ono što čitate i razumijevate. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti,
13. kao što nas dijelom i upoznaste: mi smo vaš ponos, kao što ćete i vi biti naš za dan Gospodina našega Isusa.
14. I osvjedočen u tome, htjedoh vam doći prije, da zadobijete drugu milost.
15. Zatim bih od vas pošao u Makedoniju te se opet iz Makedonije vratio k vama da me opskrbite svime što je potrebno za putovanje u Judeju.
16. Kad sam dakle to htio, zar sam što lakomisleno činio? Ili to što namjeravam, namjeravam li po čisto ljudskom mjerilu, tako da kod mene postoji zajedno “da, da”, i “ne, ne”?
17. Bog mi je svjedok da naša riječ s obzirom na vas nije istodobno “da” i “ne”.
18. Doista, Sin Božji, Isus Krist kojega mi? ja, Silvan i Timotej? vama propovijedasmo, nije bio istodobno “da” i “ne”, nego je bio samo “da”.
19. Jer koliko god ima Božjih obećanja, našla su u njemu svoje “da”. Stoga po njemu govorimo i svoje “Amen” Bogu na slavu.
20. Bog nas utvrđuje s vama za Krista; on nas i pomaza.\
21. On nas i opečati i dade Duha u naša srca kao zalog.
22. A ja za svjedoka prizivam Boga na svoj život: nisam došao u Korint da bih vas poštedio.
23. Mi naime nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti, jer u vjeri stojite čvrsto.