A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 7

Izaija 5:1-30
1. Zapjevat ću o svom prijatelju, pjesmu prijatelja o njegovu vinogradu! Vinograd je imao moj prijatelj na plodnoj visini.
2. On ga je ogradio i uklonio iz njega kamenje i zasadio u njemu plemenitu lozu. Sagradio je u njemu kulu, iskopao tijesak i nadao se da će roditi grožđem, a on rodi vinjagom.
3. I sada, stanovnici Jeruzalema, ljudi iz Jude, sudite između mene i mojega vinograda!
4. Što je još trebalo učiniti mome vinogradu a da mu nisam učinio? Nisam li se smio nadati da će roditi grožđem?? A on rodi vinjagom.
5. Pa da vam sada javim što ću učiniti svojemu vinogradu: Oborit ću njegovu ogradu, neka postane pašnjak! Razvalit ću njegov zid, neka se gazi!
6. Učinit ću ga pustarom, ne će se obrezivati ni okopavati. Niknut će u njemu drač i trnje. I zapovjedit ću oblacima da ne puštaju više na nj dažda.
7. Jer je Izrćlova kuća vinograd Gospodina nad vojskama i ljudi su Judini sad njemu mili. On se nadao dobru djelu, a eto zlo djelo; nadao se pravednosti, a eto zloća! \
8. A joj, koji sastavljate kuću s kućom, koji njivu na njivu nastavljate, dok više ne bude prostora, a vi sami ostanete vlastela u zemlji!
9. U mojim ušima zvuči riječ Gospodina nad vojskama: “Zaista, mnoge će kuće opustjeti! Bile i tako velike i tako lijepe: ostat će bez ljudi!
10. Jer će deset rala vinograda dati jedan bat, jedan homer sjemena dat će efu.”
11. A joj, koji se rano ujutro opijate i do kasno u noć sjedite i gorite od vina!
12. Citara i harfa, bubanj i frula i vino na vašim su gozbama. A ne pazite na Gospodnje upravljanje i ne vidite djela njegovih ruku.
13. Zato moj narod mora putovati u sužanjstvo, jer nije imao razboritosti. Istrošeni su od gladi njegovi plemeniti, i njegovo mnoštvo gine od žeđi.
14. Zato širom otvara carstvo mrtvih svoje požudno ždrijelo i silno razjapljuje čeljust: i silazi u nj sjaj Jeruzalema, njegovo bučno mnoštvo, i tko se veseli u njemu.
15. Tako se prigiblje čovjek, poništava se muž. Oči se oholica obaraju.
16. A uzvisit će se na sudu Gospodin nad vojskama, i Bog, Sveti, pokazat će se svet u pravednosti.
17. Tada će tamo pâsti janjci kao da je to njihova paša, i ovnovi će pâsti travu na razvalinama plemenitih.
18. A joj, koji dovlačite kaznu konopcima ludosti, odmazdu kao kolskim užetom!
19. Koji govorite: “Neka pohiti, neka brzo dođe njegovo djelo da ga vidimo! Neka se približi, neka dođe što je naumio Izrćlov Svetac, da ga upoznamo!”
20. A joj, koji zlo zovete dobrim, a dobro zlim! Koji od tmine pravite svjetlost, a od svjetlosti tminu, koji od gorkoga pravite slatko, a od slatkoga gorko!
21. A joj, koji ste mudri u vlastitim očima i razumni pred samima sobom!
22. A joj, koji ste junaci u pijenju vina i hrabri u miješanju silovita pića!
23. Koji oslobađate krivca za poklone, a onome koji ima pravo oduzimate pravdu!
24. Zato kao što jezik ognja proždire strnjiku, i slame nestaje u plamenu, tako će njihov korijen postati kao trulež, njihov cvijet će se razletjeti kao prah. Jer odbaciše zakon Gospodina nad vojskama i pogrdiše riječ Izrćlova Sveca.
25. Zato se raspalio Gospodnji gnjev na njegov narod. On je zamahnuo svojom rukom na nj, udario ga, da su se uzdrmale gore i da su njihova mrtva tjelesa ležala po ulicama kao smeće. Kod svega toga nije popustio njegov gnjev, i još je uvijek ostala ispružena njegova ruka.
26. Podignut će zastavu narodu u daljini i primamiti ga s krajeva zemlje. I gle, dolazi brzo i hitro.
27. Nema u njemu umorna ni sustala. Nitko ne drijema i nitko ne spava. Nikomu se ne raspojasava pojas oko bedara. Nikomu se ne raskida remen na obući.
28. Strijele su njegove oštre, i svi su njegovi lukovi zapeti. Kao kremen su kopita njegovih konja. Kotači su njegovi kao vihor.
29. Rika je njegova kao u lavice. Riče kao mladi lavovi. Reži, zgrabi plijen i drži ga čvrsto. I nitko mu ga ne ote.
30. U onaj dan buči nad Judom kao što buči more. I pogleda li se na zemlju: gle, ondje je tjeskobna tmina i svjetlost je pomračena tamnim oblakom!

Izaija 6:1-13
1. U godini smrti kralja Uzije vidjeh Svemogućega gdje sjedi na visoku i uzvišenu prijestolju. Skut je njegov ispunjavao Hram.
2. Serafi su stajali pred njim. Svaki je imao šest krila. Dvjama je zaklanjao svoje lice, dvjama noge, a dvjama se lebdeći držao.
3. Jedan je vikao drugome: “Svet, svet, svet je Gospodin nad vojskama! Puna je sva zemlja njegove slave.”
4. I uzdrmaše se pragovi na vratima od glasa kojim su vikali, i kuća se napuni dimom.
5. Tada ja povikah: “Jao meni! Ja sam izgubljen, jer sam čovjek nečistih usana i živim s narodom nečistih usana. I ugledam kralja, Gospodina nad vojskama, vlastitim očima!”
6. Tada jedan od serafa doletje k meni, u ruci mu živ ugljen što ga je bio uzeo sa žrtvenika kliještima.
7. Dotače se njim mojih usta i reče: “Gle, ovo se dotače tvojih usana: tvoja krivnja iščeznu, tvoj se grijeh uništi!”
8. I začuh glas Svemogućega koji reče: “Koga da pošaljem? Tko će ići po mojemu nalogu?” Ja odgovorih: “Evo mene, pošalji me!?”
9. On reče: “Idi, reci tome narodu: Slušajte samo, slušajte, ali ne ćete razumjeti! Gledajte samo, gledajte, ali ne ćete spoznati!
10. Učini da otvrdne srce tome narodu! Učini gluhima uši! Učini slijepima oči! Da ne vidi svojim očima, da ne čuje svojim ušima, da njegovo srce ne dobije spoznaje, da se ne obrati i ne ozdravi!”
11. Ja upitah: “Dokle, Svemogući?” On odgovori: “Dok ne opuste gradovi, da budu bez stanovnika, da budu kuće bez ljudi, i zemlja dok ne opusti,
12. dok Gospodin ne protjera u daljinu ljude i ne bude velika pustoš u zemlji.
13. Jest, živi još u njoj desetina, pa će i ona biti zatrta! Ali kao što kod brijesta, kao što kod hrasta ostane izdanak, i kad se posijeku; tako je njihov izdanak sveto sjeme.” \

Psalmi 105:23-26
23. Tada Izrćl u Egipat dođe, Jakov življaše kao stranac u Kamovoj zemlji.
24. Vrlo rodnim učini svoj narod, jačim od njegovih tlačitelja.
25. Okrenu im srce te zamrziše njegov narod, zlostavljahu sluge svoje.
26. Mojsija posla, svoga slugu, i Arona, svoga izabranika.

Izreka 24:28-29
28. Ne budi lažan svjedok svojega bližnjega; jer što ćeš varati svojim usnama? \
29. Nemoj reći: “Kako je on meni učinio, tako ću i ja njemu učiniti! Platit ću svakome po njegovu djelu.”

1 Korinæanima 15:29-58
29. Inače, što čine oni koji se krste za mrtve? Ako mrtvi uopće ne uskrsavaju, zašto se krste za njih?
30. Zašto i mi podnosimo pogibelji svaki čas?
31. Braćo, svaki dan umirem, tako mi ponosa koji imam u Kristu Isusu, Gospodinu našemu!
32. Doista, ako sam se po čovjeku borio sa zvijerima u Efezu, kakva mi je korist? Ako mrtvi ne uskrsavaju, “sjedimo i pijmo jer ćemo sutra umrijeti.”
33. Ne varajte se: loše društvo kvari dobro ćudoređe.
34. Otrijeznite se kako treba, i ne griješite jer neki ne znaju za Boga; na sramotu vam kažem. \
35. Ali će netko reći: kako mrtvi uskrsavaju? U kakvu tijelu dolaze?
36. Bezumniče, ono što ti siješ, ne će oživjeti, ako ne umre.
37. I što siješ ne siješ tijelo koje će biti, nego golo zrno, bilo pšenično ili bilo koje drugo.
38. A Bog mu daje tijelo kakvo hoće, i svakom sjemenu njegovo tijelo.
39. Nije svako tijelo isto tijelo, nego je drugo čovječje, a drugo je stoke, drugo ptičje, a drugo riblje.
40. Postoje nebeska tjelesa i zemaljska tjelesa; ali drugačiji sjaj pripada nebeskima, a drugačiji zemaljskima.\
41. Drugačiji je sjaj sunca, a drugačiji sjaj mjeseca, i drugačiji sjaj zvijezda jer se zvijezda od zvijezde razlikuje po sjaju.
42. Tako je i s uskrsnućem mrtvih. Sije se u raspadljivosti, uskrsava u neraspadljivosti.
43. Sije se u sramoti, uskrsava u slavi; sije se u slabosti, uskrsava u sili;\
44. sije se tjelesno tijelo, uskrsava duhovno tijelo. Ako postoji tjelesno, postoji i duhovno.
45. Tako je i pisano: “Prvi čovjek Adam postade živo biće”, posljednji Adam je duhovno biće koje oživljava.
46. Ali nije prvo duhovno, nego je prvo naravno, pa onda duhovno.
47. Prvi je čovjek od zemlje, zemljan, drugi je čovjek s neba.
48. Kakav je zemljani takvi su i zemljani; i kakav je nebeski takvi su i nebeski.\
49. I kako smo nosili sliku zemljanoga, nosit ćemo i sliku nebeskoga.
50. A ovo tvrdim, braćo: tijelo i krv ne mogu baštiniti Božjega kraljevstva, niti može raspadljivost baštiniti neraspadljivost.
51. Evo vam kazujem otajstvo: svi ne ćemo usnuti, ali svi ćemo se promijeniti;\
52. iznenada, u tren oka, o posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, a mi ćemo se promijeniti.\
53. Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
54. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ što je napisana: “Pobjeda proguta smrt.
55. Gdje je, smrti, tvoja pobjeda? Gdje je, smrti, tvoj žalac?”
56. Žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha Zakon.
57. Hvala Bogu koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.
58. Zato, braćo moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u Gospodnjem djelu svagda, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu!