A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 24

Izaija 39:1-8
1. U ono vrijeme babilonski kralj Merodak Baladan, Baladanov sin, posla Ezekiji pismo s darovima. On je naime bio čuo da je bio bolestan i opet ozdravio.
2. Ezekija se tome obradova i pokaza im svoje skladište: srebro i zlato, mirise i skupocjeno ulje, svu svoju oružarnicu i sve što se nalazilo u riznicama. Ne ostade ništa u palači i u svemu području njegova gospodstva da im Ezekija ne pokaza.
3. I dođe prorok Izaija kralju Ezekiji i upita ga: “Što su htjeli ti ljudi i odakle su došli k tebi?” Ezekija odgovori: “Iz daleke su zemlje došli k meni, iz Babilona.”
4. Onaj upita dalje: “Što su vidjeli u tvojoj palači?” Ezekija odvrati: “Vidjeli su sve što ima u mojoj palači. Nije ostalo ništa u mojim riznicama da im nisam pokazao.”
5. Tada reče Izaija Ezekiji: “čuj riječ Gospodina nad vojskama:
6. Doći će vrijeme kad će se odvući u Babilon sve što se nalazi u tvojoj palači, što su sabirali tvoji oci do dana današnjega. Ništa ne će preostati, veli Gospodin.
7. I od tvojih vlastitih sinova, što će ti se još roditi, uzet će neke da obavljaju sobarske službe u palači babilonskoga kralja.”
8. Ezekija odgovori Izaiji: “Gospodnja riječ koju si mi navijestio prava je.” Mislio je, naime: “Dok živim, vladat će mir i sigurnost.”

Izaija 40:1-31
1. ”Tješite, tješite moj narod? govori vaš Bog.
2. Govorite Jeruzalemu ljubazno, javljajte mu da je prestalo njegovo ropstvo, da je dovoljno ispaštana njegova krivnja, jer je primio iz Gospodnje ruke dvojaku kaznu za sve svoje grijehe.”
3. čuj, ori se glas u pustinji: “Pripravite put Gospodinu! Poravnajte u pustoši stazu našemu Bogu!
4. Svaka dolina neka se podigne, svaka gora i brežuljak neka se slegnu! Što je krivo neka bude pravo, bregovito zemljište neka bude dno doline!
5. Jer će se javiti Gospodnji sjaj. Svako će ga tijelo gledati. Jer su to Gospodnja usta obećala.”
6. čuj, ori se glas: “Navješćuj!” I on će pitati: “Što da navješćujem? Svako je meso trava. Sva je njegova milina kao poljski cvijet.
7. Trava se osuši, cvijet uvene kad Gospodnji dah puhne na njih. Jest, trava je narod.
8. Trava se osuši, cvijet uvene. Ali riječ našega Boga ostaje dovijeka.”
9. Uziđi na visoku goru, Sione, kao glasnik radosti! Podigni svoj moćni glas kao glasnik radosti, Jeruzaleme! Podigni ga! Ne boj se! Objavi Judinim gradovima: “Evo, tu je vaš Bog!
10. Evo, svemogući Gospodin dolazi kao pobjeditelj! Njegova mu je mišica dala pobjedu. Evo, njegova plaća s njim dolazi! Bojna njegova nagrada ide pred njim.
11. Kao pastir, tako on pase svoje stado. Janjad uzima u svoje naručje. Nosi ih na svojim prsima; polako vodi ovcu dojilicu.” \
12. Tko je izmjerio mora šakom i mjeru neba odredio pedljem? Tko je u korito nasuo zemaljski prah, izmjerio mjeru gorama i bregovima?
13. Tko je upravljao Gospodnji duh, tko ga je upućivao kao savjetnik?
14. S kim je vijećao, da mu je dao razboritost, da ga je naučio putu pravice, doveo ga do spoznaje i pokazao mu put razbora?
15. Eto, narodi su kao kap iz vedra, broje se kao prašak na mjerilima! Eto, otoci su mu kao zrno pijeska što ga podigne.
16. Libanon nije dosta kao drvo za oganj, njegove zvijeri nisu dosta kao žrtve za njega.
17. Svi su narodi kao ništa pred njim. On ih smatra ništavnim.
18. S kim ćete izjednačiti Boga, što ćete uz njega staviti kao priliku?
19. Idolski kip, što ga je salio umjetnik, zlatar ga prevukao zlatom i kovač srebrnim verižicama?
20. Tko je previše siromašan za takav trošak, bira drvo što ne trune, traži sebi vješta umjetnika da izradi lik koji se ne prevaljuje.
21. Ne znate li? Ne čujete li? Nije li vam bilo javljano od početka? Ne vidite li iz temeljâ zemlje?
22. On je onaj koji sjedi nad zemaljskim krugom, čiji su stanovnici sićušni kao skakavci. On razastire nebo kao prekrivalo, razapinje ga kao šator za stan.
23. On je onaj koji obraća knezove u ništa, koji uništava zemaljske vladare.
24. Jedva su posađeni, jedva su posijani, jedva im se stablo ukorijenilo u zemlji, tada ih pogodi njegov dah: oni usahnu, i vihor ih raznese kao pljevu.
25. ”S kim ćete me, dakle, izjednačiti, da bih bio kao on?”, veli Svetac.
26. Podignite svoje oči prema nebu i gledajte: tko je to stvorio? On je onaj koji izvodi vojsku svega toga na broj, koji zove sve po imenu, i zbog njegove velike sile i jake moći ne izostaje ni jedan jedini.
27. Što govoriš, dakle, Jakove, kažeš, Izrćle: “Skrivena je moja sudbina Gospodinu, pravica se moja izmiče mojemu Bogu.”
28. Ne znaš li, ne čuješ li? Vječni Bog jest Gospodin, stvoritelj zemaljskih krajeva. On se ne umara, on ne malakše, nedohvatna je njegova razboritost.
29. On daje snagu umornome, daje jakost slabome.
30. I mladići se umaraju i malakšu, mladi ljudi padaju.
31. Ali koji se uzdaju u Gospodina, crpe novu snagu, krila im rastu kao orlovima. Trče, i ne umaraju se. Hode, i ne malakšu.

Psalmi 109:21-25
21. A ti, Gospode, Gospodine moj, priteci mi u pomoći zbog svoga imena! Spasi me jer puna je dobrote ljubav tvoja!
22. Jer nevoljan sam i siromah; srce je moje ranjeno u meni. \
23. Kao sjena koja se naginje ja nestajem; kao skakavca progone me. \
24. Koljena mi klecaju od posta, tijelo se moje grči od mršavosti.
25. Postadoh im podsmijeh; koji me vide, mašu glavom. \

Izreka 26:2-2
2. Kao vrabac kad prhne, kao lastavica kad odleti, takva je kletva bezrazložna: ona ne stigne.

Galaæanima 2:1-21
1. Zatim, nakon četrnćst godina, opet uziđoh u Jeruzalem s Barnabom, uzevši sa sobom i Tita.
2. A uziđoh potaknut jednom objavom i izložih im evanđelje, koje propovijedam među poganima, osobito onima koji su bili ugledni, da nisam uzalud trčao ili da ne bih trčao.
3. Ali ni Tit, koji je bio sa mnom, premda je bio Grk, nije bio prisiljen dati se obrezati.
4. A to zbog lažne braće, koja se nametnuše i ušuljaše da uhode našu slobodu koju imamo u Kristu Isusu, da nas zarobe.
5. Tima ne popustimo nimalo, ni začas. Nismo se podložili da istina evanđelja ostane kod vas.
6. Oni, nasuprot, koji su ugledni? tko su inače oni ne marim ništa, jer Bog ne gleda tko je tko? ti uglednici nisu dodali ništa mome naučavanju.
7. Nasuprot, vidješe da je meni povjereno evanđelje među neobrezanima, kao Petru među obrezanima;\
8. jer onaj koji pomože Petru u apostolstvu među obrezanima, pomože i meni među poganima;\
9. i upoznavši milost koja je meni dana, pružiše Jakov i Kefa i Ivan, koji su smatrani stupovima, meni i Barnabi desnicu u znak zajedništva, da mi odlazimo među pogane, a oni među obrezane.
10. Odlučeno je samo da se spominjemo siromaha, što sam doista i nastojao revno činiti.
11. A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor.
12. Jer prije, dok ne dođoše neki od Jakova, jeo je s poganima; a kad oni dođoše, povukao se i odvajao bojeći se onih koji su bili iz obrezanja.\
13. I njegovu pretvaranju priključili su se ostali Židovi, tako da je i Barnaba bio od njih zaveden u isto pretvaranje.
14. A kad vidjeh da ne idu pravo prema istini evanđelja, rekoh Kefi pred svima: “Kad ti koji si Židov živiš poganski, a ne židovski, zašto siliš pogane da drže židovske običaje?”
15. Mi smo po rođenju Židovi, a ne grješnici od pogana.
16. A ipak znamo da se čovjek ne opravdava djelima Zakona, nego samo vjerom u Isusa Krista. Zato smo povjerovali u Krista Isusa, da se opravdamo vjerom u Krista, a ne djelima Zakona, jer se djelima Zakona ne će opravdati nijedan čovjek.
17. Ako li se mi koji tražimo da se opravdamo u Kristu nađosmo i sami grješnici, je li tad Krist sluga grijehu? Bože sačuvaj!
18. Jer ako opet gradim ono što sam porušio, dokazujem da sam prijestupnik.
19. Jer ja sam po Zakonu umro Zakonu da živim Bogu. S Kristom sam pribijen na križ.
20. A ja živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist. A što sad živim u tijelu, živim u vjeri u Sina Božjega koji me je ljubio i predao samoga sebe za mene.
21. Ne odbacujem Božje milosti. Jer ako pravda po zakonu dolazi, to je Krist uzalud umro.