A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 23

Izaija 37:1-38
1. Kad je to čuo kralj Ezekija, razdre haljine, obuče pokorničku odjeću i ode u Gospodnji hram.
2. Predstojnika palače Elijakima, državnog pisara Šibnu i starješine svećenstva posla isto tako obučene u pokorničku odjeću k proroku Izaiji, Amosovu sinu.
3. Oni su mu morali reći: “Ovako veli Ezekija: Današnji je dan dan nevolje, kazne i pogrde jer prispješe djeca do poroda, a nema snage da se rode.
4. Možda čuje Gospodin, tvoj Bog, riječ vrhovnoga peharnika kojega je njegov gospodar, asirski kralj, poslao ovamo, da se naruga Bogu živomu te ga kazni zbog riječi što ih je čuo Gospodin, tvoj Bog. Pomoli se stoga za ostatak koji je još ovdje!”
5. I kad poslanici kralja Ezekije dođoše k Izaiji,
6. odgovori im Izaija: “Javite ovo svojemu gospodaru: Ovako veli Gospodin: Ne plaši se riječi što si ih čuo kad su mi se narugale sluge asirskoga kralja!
7. Evo, ja ću mu udahnuti misao da se vrati u svoju zemlju kad čuje jednu vijest. A u njegovoj ću zemlji učiniti da pogine od mača.”
8. Na povratku nađe vrhovni peharnik asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu. On je naime bio čuo da je ovaj otišao od Lakiša
9. jer mu je bilo došlo do ušiju da je Tirhaka, etiopski kralj, izišao u boj protiv njega. Na tu vijest posla glasnika Ezekiji s nalogom:
10. ”Odnesite ovu vijest Ezekiji, Judinu kralju: Nemoj da te zavara tvoj Bog u kojega se uzdaš misleći da ne će Jeruzalem pasti u ruke asirskomu kralju.
11. Sam si čuo što su učinili asirski kraljevi svim zemljama sasvim ih satrvši. A ti da se izbaviš?
12. Jesu li možda bogovi naroda koje satrše moji oci njih izbavili: Gozance, Harance, Resefce i Edence u Tel Basaru?
13. Gdje je hamatski kralj, arpadski kralj, kralj grada Sefarvajima, pa onaj od Hene i Ive?”
14. Ezekija primi pismo od glasnika. Kad ga je bio pročitao, ode u Gospodnji hram. Tamo ga Ezekija razvi pred Gospodinom.
15. Tada se Ezekija pomoli pred Gospodinom ovako:
16. ”Gospodine nad vojskama, Bože Izrćlov, koji imaš prijestolje nad kerubima! Ti si jedino Bog nad svim kraljevstvima na zemlji. Ti si stvorio nebo i zemlju.
17. Prigni, Gospodine, svoje uho i čuj! Otvori, Gospodine, svoje oči i vidi! Pripazi na sve Sanheribove riječi koje posla kako bi se narugao živomu Bogu.
18. Istina je, Gospodine, asirski su kraljevi opustošili sve narode i njihovu zemlju
19. i pobacali su njihove bogove u oganj. Ali to nisu bili bogovi, nego djelo čovječje ruke, drvo i kamen. Zato ih se moglo uništiti.
20. A sad, Gospodine, Bože naš, izbavi nas iz njegove ruke da spoznaju sva kraljevstva na zemlji da si ti jedino Gospodin!”
21. Tada posla Izaija, Amosov sin, Ezekiji ovu vijest: “Ovako veli Gospodin, Izrćlov Bog, kojemu si se molio zbog Sanheriba, asirskoga kralja.
22. Ovu riječ za njega izreče Gospodin: Smije ti se, ruga ti se djevojka, kći Siona. Za tobom maše glavom kći Jeruzalema.
23. Koga si pogrdio i pohulio, protiv koga si podigao glas i uvis bacio oholi pogled? Protiv Izrćlova Sveca!
24. Pogrdio si preko svojih slugu Gospodina. Ovako si mislio: Silom svojih kola popeo sam se na visoke gore, na vrhunac Libanona. Oborio sam visoke cedrove, najljepše čemprese. Prodro sam do najvišeg vrhunca, u njegove najbogatije šume.
25. Iskopao sam zdence i mogao sam piti tuđu vodu; isušio sam svojim stopama sve egipatske rijeke. \
26. Zar još nisi čuo? Odavno sam to spremio, od iskona sam to zamislio,? sad puštam da se to dogodi: Tvrdi gradovi bili su pretvoreni u puste ruševine.
27. Njihovi stanovnici zadrhtaše. Zadrhtaše i smetoše se, postadoše kao trava u polju i kao zelena travica, kao trava na krovu, kao zrno što se osuši prije nego dozri.
28. Znam tvoje počivanje, tvoje hodanje i tvoje dolaženje, i kako sada bjesniš na me.
29. Budući da sada na me bjesniš, i tvoja obijest dođe do mojih ušiju, stavit ću svoju brnjicu na tvoje nozdrve i uzdu u tvoju gubicu, pa te potjerati natrag putem kojim si došao.
30. A tebi neka ovo bude znak: Ove će se godine jesti što samo od sebe naraste, i druge godine što opet samo od sebe naraste, a treće godine sijte i žanjite, sadite vinograde i uživajte njihove plodove!
31. Što god tad preostane od Judine kuće, potjerat će opet žile odozdo i donijeti plod odozgo.
32. Jer će iz Jeruzalema izići ostatak, četa što se spasila, iz gore Siona. Revnost Gospodina nad vojskama to će proizvesti.”
33. Zato ovako veli Gospodin za asirskoga kralja: “Ne će provaliti u ovaj grad i ne će ubaciti ovamo strijelu. Ne će se primaći k njemu sa štitom, niti će iskopati opkop oko njega.
34. Vratit će se putem kojim je došao. Ne će provaliti u ovaj grad! Tako glasi Gospodnja riječ.
35. Branit ću ovaj grad i spasit ću ga zbog sebe i zbog svojega sluge Davida.”
36. Tada iziđe Gospodnji anđeo i pobije u asirskom taboru sto i osamdeset i pet tisuća ljudi. Kad ustadoše ujutro, nađoše ih sve kao leševe.
37. Odmah se podiže Sanherib, asirski kralj, i ode kući. Ostade u Ninivi.
38. Kad se jednom klanjao u hramu svojega boga Nimroka, ubiše ga mačem njegovi sinovi Adramelek i Sareser. Tada pobjegoše u zemlju Ararat. Njegov sin Asar-Hadon postade kralj umjesto njega.

Izaija 38:1-22
1. U ono vrijeme Ezekija se smrtno razbolje. Prorok Izaija, Amosov sin, dođe k njemu i reče mu: “Ovako veli Gospodin: Uredi svoju kuću jer ćeš umrijeti i ne ćeš više ozdraviti!”
2. Tada okrenu Ezekija svoje lice k zidu i upravi Gospodinu ovu molitvu:
3. ”Ah, Gospodine, spomeni se da sam hodio pred tobom u vjernosti i s nepodijeljenim srcem i da sam činio što je tebi ugodno!” I udari Ezekija u glasan plač.
4. Tada dođe Gospodnja riječ Izaiji:
5. ”Idi, reci Ezekiji: Ovako veli Gospodin, Bog Davida, tvoga djeda: čuo sam tvoju molitvu, vidio tvoje suze. I evo, dodat ću ti vijeku petnćst godina.
6. I izbavit ću tebe i ovaj grad iz ruku asirskoga kralja, i branit ću ovaj grad.
7. Ovo neka ti bude znak od Gospodina, da će Gospodin ispuniti svoje obećanje što ga je dao!
8. Evo, ja ću vratiti sjenu po stupnjevima, po kojima je sišla na Ahazovu sunčaniku, za deset stupnjeva.” Tada se vrati sunce za deset stupnjeva po stupnjevima po kojima je bilo sišlo.
9. Pjesma Ezekije, kralja Judina, kad je bio bolestan i opet ozdravio od svoje bolesti.
10. ”Ja sam mislio: usred svoga života moram stupiti na vrata svijeta mrtvih, da mi se uzme ostatak mojih godina.
11. Mislio sam: Ne smijem više gledati Gospodina, Gospodina u zemlji živih. Ne ću više vidjeti čovjeka kod stanovnikâ na svijetu.
12. Stan se moj razvaljuje, odnosi se od mene kao pastirski šator. Kao tkalac savio sam svoj život: on me odsijeca od osnutka. Prije nego još dan bude noć, činiš mi kraj.
13. Mirno sam izdržao do jutra. Kao lav satire on sve moje kosti. Prije nego još dan bude noć, činiš mi kraj.
14. Kao lastavica, kao ždral tugovao sam, gukao sam kao golubica. Mutno su gledale moje oči prema gore.
15. U tjeskobi sam, Svemogući! Olakšaj mi! Što da još govorim? On mi je to navijestio. On je to i izveo: Trebam mirno proživjeti sve svoje godine unatoč gorkosti svoje duše.
16. U tom se živi, Svemogući, u tom je svemu život mojega duha. Ti ćeš me opet ojačati i sačuvati u životu.
17. Eto, na spasenje postao mi je gorki jad. Sačuvao si moj život od uništenja i propasti. Jer si bacio iza svojih leđa sve moje grijehe.
18. Jer te ne slavi carstvo mrtvih. Ne hvali te smrt. Koji silaze u jamu, ne nadaju se tvojoj vjernosti.
19. Ne, samo živi, živi te slavi kao ja danas. Otac javlja djeci tvoju vjernost.
20. Gospodin me bio spreman spasiti. Zato udarajmo u žice svekolike dane svojega života u Gospodnjem hramu!”
21. Onda zapovjedi Izaija neka uzmu grudu suhih smokava i neka je stave na otok, da opet ozdravi.
22. Ezekija upita: “Koji je znak za to da ću opet moći otići u Gospodnju kuću?”

Psalmi 109:14-20
14. Grijeha njegovih otaca neka se spomene Gospod, i grijeh njegove majke nek se ne izbriše!
15. Neka budu svagda pred Gospodnjim očima! Njihov spomen neka on uništi na zemlji!”
16. Jer nije se sjetio činiti milosrđe, progonio je patnika i siromaha i u smrt je gonio čovjeka slomljena srca.
17. Volio je prokletstvo i ono je palo na njega; prezirao je blagoslov pa neka je daleko od njega! \
18. Oblačio je prokletstvo kao ogrtač; ono mu je kao voda obuzelo njegovu nutrinu, kao ulje u kostima njegovim! \
19. Neka mu ono bude kao odijelo koje ga zaodijeva, kao pojas kojim se svagda opasuje!
20. To nek bude od Gospoda plaća mojim tužiteljima, koji zlo govore protiv duše moje!

Izreka 26:1-1
1. Kao snijeg u ljeto, kao dažd o žetvi, tako malo pristaje čast luđaku.

Galaæanima 1:1-24
1. Pavao, apostol, ne od ljudi, ni po čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu, koji ga uskrisi od mrtvih,
2. i sva braća, koja su sa mnom Crkvama Galacije:
3. Milost vam i mir od Boga Oca i Gospodina našega Isusa Krista.
4. On dade sebe za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjega zla svijeta, po volji našega Boga i Oca;\
5. njemu slava u vijeke vjekova! Amen.
6. čudim se da se tako brzo odvraćate od onoga koji vas pozva Kristovom milošću na drugo evanđelje;\
7. a drugoga ipak nema; samo što su neki koji vas zbunjuju i hoće izvrnuti Kristovo evanđelje.\
8. Ali ako vam i mi ili anđeo s neba navijesti evanđelje drukčije nego što vam navijestismo, neka bude proklet!
9. Kao što prije rekosmo, i sad opet velim: Ako vam tko navijesti evanđelje drukčije nego ga primiste, neka bude proklet!
10. Jer zar ja sad gledam da dobijem naklonost kod ljudi ili mi je do toga da se svidim Bogu? Ili zar nastojim da ugađam ljudima? Kad bih još ljudima ugađao, ne bih bio Kristov sluga.
11. Ali vam dajem na znanje, braćo, da evanđelje koje sam ja propovijedao nije po čovjeku.
12. Jer ga ne primih od čovjeka, niti naučih, nego objavom Isusa Krista.
13. Zacijelo ste čuli moje življenje nekad u židovstvu: odviše sam progonio Božju Crkvu i zatirao sam je.
14. Napredovao sam u židovstvu većma od mnogih svojih vršnjaka u svome narodu, i više sam revnovao za predaje svojih otaca.
15. A kad se svidjelo Bogu, koji me izabra od krila moje majke i pozva svojom milošću,
16. da objavi svojega Sina u meni, da ga propovijedam među poganima, ni začas se ne obratih tijelu i krvi,
17. niti pođoh u Jeruzalem k onima koji su bili apostoli prije mene, nego otiđoh u Arabiju i opet se vratih u Damask.
18. Zatim, nakon tri godine, pođoh u Jeruzalem, da upoznam Kefu, i ostadoh kod njega petnćst dana.
19. Druge od apostola ne vidjeh, osim Jakova, Gospodnjega brata.
20. Što vam pišem, evo, pred Bogom izjavljujem: ne lažem.
21. Onda dođoh u krajeve Sirije i Cilicije.
22. A bio sam licem nepoznat Kristovim općinama u Judeji.
23. Samo su bili čuli da onaj koji nas je nekad progonio, sad propovijeda vjeru koju je nekoć zatirao.
24. I slavili su Boga zbog mene.