A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 2

Pjesma nad Pjesmama 3:1-11
1. Tražila sam noću na svojoj postelji dragoga moje duše, tražila sam ga, ali ga nisam našla.
2. Ustah, pretrčah sav grad i tražih po ulicama i trgovima dragoga moje duše. Tražila sam ga, ali ga nisam našla.
3. Susretoše me stražari koji su obilazili gradom: Niste li vidjeli dragoga moje duše?
4. Netom sam ih mimoišla, nađoh dragoga moje duše. Uhvatila sam ga čvrsto i ne ću ga pustiti sve dok ga ne dovedem u kuću svoje majke u sobu gdje me je ona rodila. Zaručnik:
5. Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i poljskim košutama, nemojte buditi i uznemirivati moju dragu, dok ona sama to ne bude htjela! Zbor:
6. Što je ono što uzlazi tamo iz pustinje kao stup dima, kao dim smirne i tamjana i svakojakih skupih mirodija?
7. Gle, to je Salomonova nosiljka. Oko nje je šezdeset junaka između najhrabrijih iz Izrćla.
8. Svi su oni teško naoružani i prokušani u boju. Svi su oni opasani mačem, da odole noćnim opasnostima.
9. Kralj Salomon je sazidao sebi palaču od libanonskog drveta.
10. Podigao je stupove od srebra, pokrov od zlata. Njegovo je sjedište od izvezenoga grimiza, djelo jeruzalemskih kćeri.
11. Iziđite, sionske kćeri, da vidite kralja Salomona s krunom kojom ga je okrunila njegova majka na dan njegove svadbe, na dan veselja njegova srca!

Pjesma nad Pjesmama 4:1-16
1. Kako si lijepa, ljubljena moja, kako si lijepa! Tvoje su oči ispod koprene kao golubice.
2. Kosa ti je kao stado koza koje u valovitom trku silazi s gileadske gore. Zubi su ti kao stado ovaca što upravo dolaze s kupanja, kad se strigu, sve sa svojim blizancima, a da nijedna među njima nije bez janjeta.
3. Usne su ti kao vrpca grimiza i tvoj govor je mek. Kao kriška šipka su tvoji obrazi ispod koprene.
4. Vrat ti je kao Davidov toranj okružen zidnim vijencima, s kojega vise tisuće štitova, štitova samih junaka.
5. Tvoje su grudi dva laneta blizanca, što pasu među ljiljanima.
6. Prije nego rashladi dan i rašire se sjene, htio bih poći k smirnovoj gori, k tamjanovu brijegu.
7. Sva si lijepa, ljubljena moja, nema na tebi ljage.
8. Dođi s Libanona, zaručnice, k meni! Dođi s Libanona, dođi k meni! Siđi s amanskoga brijega, sa senirskoga i hermonskoga vrhunca, iz lavovskih pećina i risovskih gora!
9. Ranjavaš mi srce, sestro, zaručnice moja; očaravaš mi srce svakim pogledom svojih očiju, svakim biserom na svome vratu! \
10. Kako je slatko tvoje milovanje, sestro, zaručnice moja; Tvoja je ljubav slađa od vina i miris tvojih ulja nadvisuje svaku mirodiju. \
11. S tvojih usana, zaručnice moja, kaplje djevičanski med. Tvoj jezik kupa med i mlijeko, i miris je tvojih haljina kao miris tamjana.
12. Vrt si dobro ograđen, sestro moja, zaručnice, zatvoren studenac, izvor zapečaćen.
13. Tvoj je nasad voćnjak šipka, pun prekrasnih plodova, cipra i narda,
14. narda i šafrana, iđirota i cimeta, i svakojakog raslinja za kâd, smirne i aloja, sa svakojakim najskupljim balzamima.
15. Ti si izvor mojega vrta, studenac žive vode, što teče s Libanona. Zaručnica:
16. Ustani sad, sjevernjače, dođi također, ti južnjače! Zapušite po mome vrtu, da se rašire njegovi mirisi! O, kad bi u moju bašču došao moj ljubljeni, da uživa njezine najljepše plodove!

Psalmi 104:10-23
10. Po dolinama si sveo izvore u potoke, da teku među gorama,
11. da poje sve poljske zvijeri i divlji magarci da ugase u njima svoju žeđ.
12. Uz njih se gnijezde ptice nebeske, među granama se razliježe njihovo cvrkutanje.
13. Napajaš gore iz svojih visokih dvorova, plodom se tvojih djela siti zemlja.
14. Daješ da raste trava stoci i bilje na korist čovjeku, da izvede kruh iz zemlje,
15. i vino koje veseli srce čovjeku, ulje da osvježi svoje lice i kruh da okrijepi srce čovjeku.
16. Stabla Gospodnja hrane se sočnošću, cedrovi libanonski koje on zasadi.
17. Na njima ptice viju svoja gnijezda, na čempresu dom je rodin.
18. Gore visoke pripadaju divokozama, pećine su zaklon jazavcima.
19. Stvorio si mjesec da označava vremena i sunce koje zna vrijeme zalaza.
20. Kada razastreš tamu i dođe noć, u njoj tad vrvi sva šumska zvjerad.
21. Lavići viču za plijenom i od Boga traže hranu.
22. Kada sunce iziđe, povlače se i liježu u svoje jazbine.
23. Tad čovjek izlazi na svoj posao i na rad do večeri.

Izreka 24:17-18
17. Kad padne tvoj neprijatelj, ne raduj se, i kad posrne, ne udaraj u klicanje!
18. Inače, vidi to Gospodin, i to mu se ne sviđa, i on obrati svoj gnjev od njega.

1 Korinæanima 12:1-31
1. Ne ću, braćo, da vi ne znate za duhovne darove.
2. Znate, dok ste bili pogani, prepuštali ste se slijepo vodstvu nijemih idola.
3. Zato vam dajem na znanje: nitko koji govori u Božjem Duhu, ne kaže: “Proklet Isus”; i nitko ne može reći: “Gospodin Isus”, osim u Duhu Svetom.\
4. Milosni su darovi različiti, ali je Duh isti.
5. I različite su službe, ali je Gospodin isti.
6. I različita su djelovanja, ali je isti Bog koji čini sve u svima.
7. A svakomu se daje objava Duha na korist.
8. Doista, jednomu se daje po Duhu riječ mudrosti, drugomu riječ znanja po istom Duhu;\
9. drugomu vjera u istom Duhu, drugomu milosni dar liječenja u jednom Duhu;\
10. drugomu da čini čudesa, drugomu proroštvo, drugomu da razlikuje duhove, drugomu različiti jezici, drugomu da tumači jezike.
11. A sve to čini jedan i isti Duh koji dijeli svakome kako hoće.
12. Doista, kao što je jedno tijelo, ali ima mnogo udova, a svi udovi tijela, premda su mnogi, jedno su tijelo, tako i Krist.
13. Jer jednim Duhom mi smo svi kršteni u jedno tijelo, bili Židovi bili Grci, robovi ili slobodni; i svi smo jednim Duhom napojeni.\
14. Jer ni tijelo nije jedan ud, nego mnogi.
15. Ako reče noga: “Zato što nisam ruka, nisam od tijela”, zar zato nije od tijela?
16. I ako reče uho: “Zato što nisam oko, nisam od tijela”, zar zato nije od tijela?
17. Kad bi sve tijelo bilo oko, gdje bi bio sluh? Kad bi sve bilo sluh, gdje bi bio miris?
18. Ali eto Bog postavi udove, svaki od njih u tijelu, kako je htio.
19. A kad bi svi bili jedan ud, gdje bi bilo tijelo?
20. A sad su mnogi udovi, ali jedno tijelo.
21. A oko ne može reći ruci: “Ne trebam te”; ili opet glava nogama: “Ne trebate mi.”\
22. Nasuprot, mnogo su potrebniji udovi tijela koji izgledaju slabiji.
23. I s većim poštovanjem pazimo na one udove tijela koje smatramo manje uglednima. I svoje nepristojne udove pokrivamo s osobitom pristojnošću.
24. A naši pristojni udovi toga ne trebaju. Ali Bog je složio tijelo i slabijemu udu dao više časti,
25. da ne bude razdora u tijelu, da se udovi jednako brinu jedan za drugoga.
26. Ako pati jedan ud, s njim pate svi udovi; ili ako se slavi jedan ud, s njim se raduju svi udovi.\
27. A vi ste tijelo Kristovo, i pojedinačno udovi.
28. I jedne postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje, onda udijeli moć za čudesne sile, zatim darove liječenja, pomaganja, upravljanja, različite jezike.
29. Zar su svi apostoli? Zar su svi proroci? Zar su svi učitelji? Zar su svi čudotvorci?
30. Zar svi imaju darove liječenja? Zar svi govore jezike? Zar svi tumače?
31. A trsite se oko najvećih darova! Osim toga, pokazat ću vam još izvrsniji put.