A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 18

Izaija 27:1-13
1. U onaj će dan pohoditi Gospodin svojim ljutim i velikim, i jakim mačem Levijatana, hitru zmiju, i Levijatana, krivuljastu zmiju. I ubit će zmaja u moru.
2. U onaj će se dan reći: Pjevajte o krasnom vinogradu.
3. ”Ja, Gospodin, njegov sam čuvar. Bez prestanka mu dajem plodnost. čuvam ga dan i noć, da ga nitko ne opustoši.
4. Nema nikada u meni gnjeva. Kad bih samo našao u njemu trnja i drača, ustao bih u boj protiv toga i sve bih spalio.
5. Ili bi se morala tražiti kod mene zaštita, sklopiti mir sa mnom, jest, sklopiti mir sa mnom.”
6. U budućim danima ukorijenit će se Jakov, procvjetat će i uzrasti Izrćl, i napunit će cijeli svijet plodovima.
7. Je li ih možda udario kako je udario one koji su njega udarali? Je li možda davio kako je davio one koji su njega davili?
8. Ne, on im se osvetio tako da ih je odbacio i protjerao. On ih je protjerao svojom žestokom burom u dan istočnoga vjetra.
9. Zato će se tako okajati Jakovljeva krivnja, i u tome je potpun plod njegova oproštenja od grijeha; da sve kamenje žrtvenika razbije kao krečno kamenje, da viša ne bude gajeva ni sunčanih stupova. \
10. Jer osamljen leži tada tvrdi grad, raseljeno mjesto i kao pustinja zanemareno. Tamo pase, tamo leži govedo i ždere njegovo grmlje.
11. Kad mu se osuše grane, slomit će se. Žene dolaze i lože ih u ognju. Jer je to narod bez razboritosti. Zato mu se ne smiluje njegov Stvoritelj, ne pomiluje ga njegov tvorac.
12. I dogodit će se u onaj dan da Gospodin ovija klasje, klasje od Eufrata do egipatskog potoka. Tada će vas se sabrati, djeco Izrćlova, jednog po jednog.
13. I dogodit će se u onaj dan, da će se zatrubiti u veliku trubu. Tada dolaze koji su se izgubili u Asiriji i koji su izagnani u Egipat, da se poklone Gospodinu u Jeruzalemu, na Svetoj gori.

Izaija 28:1-29
1. Teško gizdavome vijencu Efrajimovih pijanica i uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline pijanih od vina!
2. Gle, već šalje Svemogući jednoga jakoga i moćnoga! Kao tuča, kao bura što pustoši, kao prolom oblaka sa silnom provalom vode obara ih on silom na zemlju.
3. Nogama će ih izgaziti, gizdavi vijenac Efrajimovih pijanica.
4. I uvelome cvijetu krasnoga nakita na vrhu iznad plodne doline biva kao ranoj smokvi prije žetve: ugleda li je tko, već je pojede, jedva je došla u njegovu ruku.
5. U onaj će dan Gospodin nad vojskama ostatku svojega naroda biti kićena kruna i sjajan vijenac na čelu.
6. Duh pravice onome koji sjedi da bi sudio, i junačka snaga onima koji odbijaju navalu kod vrata.
7. I oni se tamo kolebaju od vina i proroci se kolebaju od silovita pića; osvojilo ih vino. Posrću od silovita pića. Kolebaju se u prorokovanju. Spotiču se u suđenju. \
8. Jest, svi su stolovi puni bljuvotine, puni gadosti do posljednjeg mjesta.
9. ”Koga će još učiti mudrosti i koga će još uputiti u objave? One koji su odviknuti od mlijeka? One koji su odbijeni od prsiju?
10. Jer zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje.”
11. Dakako, tepavim će usnama i tuđim jezikom govoriti tome narodu
12. on koji im je rekao: “Ovo je počivalište? dajte počinak umornima!? i ovo je danište.” Ali ne htjedoše poslušati.
13. I bit će im Gospodnja riječ: “zapovijed po zapovijed, zapovijed po zapovijed, pravilo po pravilo, pravilo po pravilo, malo ovdje, malo ondje.” Da idu i padaju nauznak, da se razbiju, da se zapletu i uhvate.
14. Zato čujte, vi podrugljivci, Gospodnju riječ, vi kolovođe toga naroda u Jeruzalemu!
15. Vi velite: “Mi smo sklopili savez sa smrću, učinili smo ugovor s carstvom mrtvih. Potop kad bukne ne će nas dohvatiti, jer smo se utekli lukavosti i sakrili smo se u prijevaru.”
16. Zato ovako veli svemogući Gospodin: “Evo, ja stavljam temeljni kamen u Sionu, prokušan kamen, skupocjen ugaoni kamen, što drži najčvršće. Tko vjeruje, ne će uzmaknuti.
17. Učinit ću pravicu pravilom, pravednost mjerilom. Tuča satre utočište lukavosti, voda odnese zaklon.”
18. Tada će se razvezati vaš savez sa smrću, i vaš će ugovor sa svijetom mrtvih pasti. Kad bukne potop, satrt će vas.
19. Kada god bukne, odnijet će vas. Jer će buknuti svako jutro, danju i noću. Kad se čuje glas, bit će sam strah.
20. Jer će postelja biti prekratka da se čovjek ispruži; pokrivač preuzak da se umota. \
21. Jer će kao na gori Perasimu ustati Gospodin, kao u dolini kod Gebeona razgnjevit će se, da izvrši svoje djelo? čudesno djelo, da učini svoj posao? neobičan svoj posao.
22. Zato se okanite svojega podsmjehivanja, da vaši okovi ne postanu još jači! Jer sam čuo određeno uništenje od svemogućega Gospodina nad vojskama protiv svoje zemlje.
23. Pazite i čujte moj glas! Slušajte i čujte moj govor!
24. Ore svaki dan orač, da posije. Brazdi i povlači jednako svoju njivu.
25. Zar ne? Kad je poravnao odozgo, tad sije grahor i kim; stavlja pšenicu u redovima i ječam kao osobit dio i krupnik na najbolje mjesto. \
26. Tako ga je upućivao i učio njegov Bog kako će raditi.
27. Jer se grahor ne mlati branom, niti se kolski kotač obrće po kimu; nego se grahor mlati štapom, a kim prutom. \
28. Satire li se pšenica? Ne, po njoj se ne mlati; nego se po njoj obrće kolski kotač ili se tjeraju konji, ali se ne satire. \
29. I to dolazi od Gospodina nad vojskama. Divan je njegov naum, velika je njegova mudrost.

Psalmi 107:33-43
33. ”On pretvara rijeke u pustinju, i izvore vode u suhu zemlju; \
34. plodna polja u slanu pustaru zbog zloće stanovnika njihovih.
35. On pretvara pustinju u jezero, suhu zemlju u tlo bogato izvorima.
36. Ondje naseli izgladnjele i oni podigoše sebi grad za stanovanje,
37. zasijaše polja, posadiše vinograde koji im doniješe obilne plodove.
38. I on ih blagoslovi te se veoma namnožiše i ne dade da im se umanji stoka njihova.
39. A kad opadahu, postadoše posramljeni pod teretom nesreće i boli.
40. On koji preokreće prezir na knezove, pusti ih da lutaju po pustinji bez puta.
41. Iz bijede podiže siromaha i obitelji umnoži kao stada.
42. Videć' to čestiti nek se raduju, a zloća nek zatvori svoja usta.
43. Tko je mudar, neka zapamti ovo i nek razmišlja o dobroti Gospodnjoj!”

Izreka 25:20-20
20. Kao onaj koji skida haljinu na zimi, kao onaj koji lijeva ocat na salitru, takav je onaj koji pjeva pjesme žalosnomu srcu.

2 Korinæanima 10:1-18
1. Ja, Pavao osobno vas molim radi Kristove krotkosti i blagosti, ja koji sam, kad sam nazočan, doduše “neznatan” među vama, a odsutan “odvažan” prema vama.
2. Ali molim se da mi ne ustreba, kad budem kod vas, biti odvažan onom smjelošću kojom namjeravam postupiti protiv nekih koji misle da mi živimo po tijelu.
3. Doista, ako živimo u tijelu, ne borimo se po tijelu.
4. Jer oružje naše borbe nije tjelesno, nego silno po Bogu za rušenje utvrda, da obaramo mudrovanje
5. i svaku umišljenost koja se podiže protiv spoznaje Boga, i upravljamo svaku misao na poslušnost Kristu.
6. Pripravni smo kazniti svaki neposluh, kad vaš posluh postane savršen.
7. Gledajte ono što vam je pred očima! Ako se tko uzda u sebe, da je Kristov, neka opet razmisli u sebi: kako je on Kristov, tako smo i mi.
8. Jer kad bih se i nešto više pohvalio našom vlašću, koju nam dade Gospodin za vaše izgrađivanje, a ne za rušenje, ne bih se postidio.
9. Ali ne mislite da vas htjedoh plašiti poslanicama,
10. ”jer su poslanice”, kažu, “stroge i žestoke, a kad je tijelom pred nama, slab je i njegova riječ ne valja ništa.”
11. Takav neka ima ovo na umu: kakvi smo odsutni u riječima po poslanicama, takvi ćemo biti i prisutni u djelu.
12. Jer se ne usuđujemo sebe svrstati ili usporediti s nekima koji sami sebe preporučuju; ali nerazumni su kad po sebi mjere i uspoređuju sebe sa sobom.\
13. A mi se ne ćemo hvaliti preko mjere, nego po mjeri pravila koje nam je Bog odmjerio omogućivši nam da dopremo i do vas.
14. Doista, mi ne idemo iznad svojih granica, kao da nismo stigli do vas, jer smo uistinu prvi do vas doprli s Kristovim evanđeljem.
15. Niti se hvalimo preko mjere tuđim poslovima, nego se nadamo da ćemo, kad uzraste vaša vjera, u vama rasti sve više prema našem mjerilu,
16. tako da i preko vaših granica propovijedamo evanđelje, i da se ne hvalimo onim što je učinjeno po tuđemu mjerilu.
17. ”Tko se hvali, neka se u Gospodinu hvali!”
18. Jer nije prokušan onaj koji sam sebe preporučuje, nego onaj kojega Gospodin preporučuje.