A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 17

Izaija 25:1-12
1. Ti si moj Bog, Gospodine! Tebe slavim. Tvojemu imenu pjevam hvalu. Jer si učinio čudesna djela, odluke iz davnoga doba u vjernosti i istini.
2. Jer si grad pretvorio u ruševinu, utvrđeno mjesto u razvaline, palače oholih u izgubljeni grad. Nikad se više neće sagraditi.
3. Zato te štuju jaki narodi, boje te se gradovi silnih plemena.
4. Jest, bio si branik malenomu, branik siromahu u nevolji, krov od oluje, sjena od sunčane žege. Jer je gnjev nasilnika kao zimski pljusak koji udara o zid,
5. kao sunčana žega nad suhom zemljom. Jer si ponizio buku oholih. Kao sjenom oblakâ sunčanu žegu, tako si ublažio pjevanje nasilnikâ.
6. Pripravit će Gospodin nad vojskama svim narodima na ovoj gori gozbu od najljepših jela, gozbu od najplemenitijih vina, najboljih, najljepših jela, najčistijih, najplemenitijih vina.
7. Uništit će na ovoj gori zastirač, što zastire sve narode, pokrivač kojim su pokriveni svi narodi.
8. Uništava smrt zauvijek. Svemogući Gospodin briše suze sa svakoga lica. Sramotu svojega naroda ukida za sve zemlje, jer je rekao Gospodin.
9. Reći će se u onaj dan: “Gle, ovo je Bog naš, u kojega se ufamo da će nas spasiti; ovo je Gospodin u kojega se ufamo! Veselimo se i radujmo se zbog njegove pomoći!” \
10. Jer će Gospodnja ruka počivati na ovoj gori. Na njezinu mjestu pogazit će se Moab kao što se slama gazi na gumnu.
11. I makar on pritom razmahuje svoje ruke, kao što razmahuje plivač kad pliva: Gospodin će oboriti njegovo penjanje unatoč vještim kretnjama njegovih ruku.
12. On će tvoje tvrde, strme zidove razvaliti, oboriti, baciti ih na zemlju u prah.

Izaija 26:1-21
1. U onaj će se dan u Judinoj zemlji pjevati ova pjesma: “Imamo tvrd grad: on nam je postavio spasenje na zidove i nasipe.
2. Otvorite vrata da uđe pravedni narod, koji čuva vjernost!
3. čvrsta je njegova svijest. Dat ćeš mu trajno spasenje jer se uzda u tebe.
4. Uzdajte se u Gospodina dovijeka! Jer je Gospodin, Svemogući, vječna stijena.
5. Jer je ponizio stanovnike na visini, visoki grad. Ponizio ga je, do zemlje ga je ponizio, oborio ga je u prah.
6. Sad ga gazi noga, noga bijednika, korak nevoljnih.
7. Staza je pravednikova prava. Poravnao si put pravedniku.
8. I na stazi tvojih sudova čekali smo te, Gospodine! Za tvojim imenom, za tvojom hvalom čezne naša duša.
9. Moja duša čezne za tobom u noći. Moj te duh traži u mojoj nutrini. Kada tvoji sudovi pogađaju zemlju, tada se uče pravednosti stanovnici svijeta.
10. Ako li se pomiluje bezbožnik, ne nauči se nikada pravednosti. U zemlji pravednosti ostaje on zlikovac i ne vidi ništa od Gospodnjega veličanstva.
11. Gospodine, ruka je tvoja visoko podignuta: oni to ne vide. Vidjet će i posramit će se zbog tvoje revnosti za tvoj narod. Oganj gnjeva, što je pripravljen tvojim protivnicima, proždrijet će ih.
12. Gospodine, nama ćeš dati mir. Jer što se dogodilo na nama, ti si učinio.
13. Gospodine, Bože naš! Vladali su nad nama drugi gospodari osim tebe, ali mi slavimo samo tvoje ime.
14. Mrtvi ne će više živjeti, sjene ne će opet ustati. Zato si ih ti pohodio i uništio, i zatro svaki njihov spomen.
15. Umnožio si narod, Gospodine, umnožio si narod, sebe si proslavio, sve si granice zemlje proširio.
16. Gospodine, u nevolji su te tražili. Pokorno su molili kada ih je zadesila tvoja kazna.
17. Kao što se previja mati pred porodom i viče od svojih bolova, tako smo bili mi pred tobom, Gospodine:
18. Išli smo trudni, ležali smo u bolovima, a kad smo rodili, bio je to? vjetar. Nismo dali spasenja zemlji. Nije bio rođen zemaljski stanovnik.
19. Ali žive tvoji mrtvi. Moji mrtvaci opet ustaju. Probudite se i pjevajte, koji počivate u prahu, jer je rosa svjetlosti tvoja rosa. Zemlja povraća sjene.”
20. Ustani, narode moj! Uđi u svoje odaje i zaključaj vrata za sobom! Sakrij se za čas, dok prođe gnjev!
21. Jer gle, Gospodin izlazi iz svoga stana, da kazni krivnju zemaljskih stanovnika. Zemlja otkriva krvno svoje djelo i ne pokriva više svoje pobijene.

Psalmi 107:23-32
23. Koji otploviše morem na lađama, trgovali su na velikim vodama.
24. Gledali su djela Gospodnja, njegova čudesa na pučini.
25. On reče i diže olujni vihor koji uzburka valove.
26. Do neba se dizahu i spuštahu u bezdan. Od nevolje duša im obnemogla.
27. Posrtali su i ljuljali se kao pijani; sve im je umijeće njihovo bilo uzaludno. \
28. Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
29. On obrati buru u tišinu i morski valovi umuknuše.
30. I razveseliše se jer nastade tišina. U žuđenu luku on ih povede.
31. Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
32. Neka ga hvale u zboru naroda, neka ga slave u vijeću staraca!

Izreka 25:18-19
18. Kao malj i mač, i oštra strijela jest čovjek koji se protiv bližnjega iskaže kao lažan svjedok.
19. Zub lomljiv, noga klimava, takvo je uzdanje u nevjernika u vrijeme nevolje.

2 Korinæanima 1:9-15
9. Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve.
10. On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati,
11. jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas.
12. Naš je ponos uistinu ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo živjeli u svijetu, posebno u odnosu na vas, jednostavno i čisto pred Bogom, ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti.
13. Doista, ne pišemo drugo, nego ono što čitate i razumijevate. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti,
14. kao što nas dijelom i upoznaste: mi smo vaš ponos, kao što ćete i vi biti naš za dan Gospodina našega Isusa.
15. I osvjedočen u tome, htjedoh vam doći prije, da zadobijete drugu milost.