A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 16

Izaija 23:1-18
1. Osuda nad Tirom. Jaučite, taršiške lađe! Jer vlada opustošenje. Nema kuće, nema više povratka kući! Iz zemlje Kitimâ došla im je vijest.
2. Umuknite, stanovnici primorja! Dosad su te punili sidonski trgovci, pomorci.
3. Po velikim vodama dolazilo mu sjeme Sihora, žetva Nila. Tako je postao tržnica narodima.
4. Stidi se, Sidone! Jer govori more, sila mora: “Ne mučim se porodom, ne rađam. Ne odvajam momaka, ne podižem djevojaka.”
5. Kad prodre vijest u Egipat, zadrhtat će na vijest o Tiru.
6. Idite tamo u Taršiš! Jaučite, stanovnici primorja!
7. Je li to vaš veliki grad, kojega je starina od davnina? Kojega su noge nosile u daljinu, da se tamo naseli?
8. Tko je to smislio za Tir, koji je razdavao krune, čiji su trgovci bili knezovi, čiji su prekupci bili slavni na zemlji?
9. Gospodin nad vojskama je to smislio, da osramoti svaki oholi sjaj, da poništi sve slavne na zemlji.
10. Poplavi svoju zemlju kao Nil, tarsiška kćeri; nema tu više pojasa! \
11. Gospodin je svoju ruku pružio protiv mora, zadrmao je kraljevstva. Gospodin je izdao zapovijed protiv Kanaana, da se razore njegova tvrda mjesta.
12. On reče: “Ne ćeš se više veseliti, osramoćena djevojko, sidonska kćeri! Ustani, idi ka Kitimima! Ali ni tamo ne ćeš naći pokoja.
13. Gle, zemlja Kaldejaca! Ovo je narod, nije to bio Asir. Za pustinjske životinje on ga je pripravio. Podiže svoje kule, razara njihove palače, pretvara ih u ruševine.
14. Jaučite, taršiške lađe! Jer je opustošen vaš grad.”
15. U onaj će se dan dogoditi i bit će Tir zaboravljen sedamdeset godina, za vijek jednoga kralja. Poslije sedamdeset godina bit će Tiru onako kako glasi u pjesmi o bludnici:
16. ”Uzmi citaru, idi po gradu, zaboravljena bludnice! Udaraj lijepo! Pjevaj milo, da te se spomenu!”
17. Poslije sedamdeset godina Gospodin će pohoditi Tir. Tada će opet doći na svoju trgovačku plaću i trgovati sa svim kraljevstvima svijeta na zemlji.
18. Ali će njegova dobit i njegova trgovačka plaća biti posvećena Gospodinu. Ne će se sabirati i zgrtati, nego će onima koji stanuju pred licem Gospodina njegova dobit služiti za obilatu hranu, za pristalu odjeću.

Izaija 24:1-23
1. Gle, Gospodin ispražnjava zemlju, pustoši je, nagrđuje njezino lice, raspršuje njezine stanovnike.
2. Svećeniku je kao narodu, gospodaru kao njegovu sluzi, gospodarici kao njezinoj sluškinji, prodavaču kao kupcu, zajmodavcu kao zajmoprimcu, vjerovniku kao dužniku.
3. Zemlja će se sasvim isprazniti i potpuno oplijeniti. Jer je Gospodin rekao ovu prijetnju.
4. Zemlja tuguje, vene. Cijeli svijet gine, vene. Nebo i zemlja ginu.
5. Oskvrnjena je zemlja po svojim stanovnicima; jer su prekršili zapovijedi, prekoračili zakon, zavjet staroga doba raskinuli. \
6. Zato prokletstvo proždire na zemlji i njezini stanovnici ispaštaju. Zato izgaraju stanovnici zemlje. Ostaje ih samo malo od smrtnika.
7. Tuguje vino. Vinova loza izumire. Uzdišu svi koji su bili veseli.
8. Prestalo je veselje uz bubnjeve. Nestalo je graje onih koji se vesele. Umuknula je vesela citara.
9. Ne pije se više vino uz pjevanje. Jako piće gorko je pijancima.
10. U ruševinama leži pusti grad, sve su kuće pozatvarane.
11. Glasna potraga po ulicama za vinom, nestalo je svako veselje, iščezla radost u zemlji.
12. Ostala je u gradu samo pustoš. Vrata su mu razrušena.
13. Jer je tako u zemlji i među narodima, kao kad se otuku masline sa stabla, kao kad se paljetkuje poslije berbe.
14. Oni provaljuju u glasno veselje. Pjevaju na zapadu o veličanstvu Gospodnjem:
15. Zato slavite Gospoda, stanovnici istoka, na otocima morskim veličajte ime Gospoda, Boga Izrćlova.
16. čujemo pjesme s kraja zemlje: “Slava Pravednome!” A ja povikah: “Gotov sam! Gotov sam! Teško meni! Izdajice izdaju! Izdaja! Izdajice su izdali!”
17. Strahota! Jama i mreža vrebaju na te, stanovniče zemlje!
18. Tko uteče od strahote, past će u jamu; tko izađe iz jame, bit će uhvaćen u mrežu. Jer su bedemi nebeski otvoreni, tresu se temelji zemlje. \
19. Zemlja se razbija, zemlja se raspada, ona se žestoko trese!
20. Kao pijan čovjek ljulja se zemlja, trese se kao straćara. Teško je tišti bezakonje njezino, pada i više se ne diže.
21. U onaj će dan pohoditi Gospodin vojsku gore na visini i zemaljske kraljeve na zemlji.
22. Bit će zatvoreni u tamnicu kao sužnji. Iza ključanice i prijevornice moraju dugo ispaštati.
23. Zacrvenjet će se mjesec i zastidjet će se sunce. Jer će zakraljevati Gospodin nad vojskama na gori Sionu i u Jeruzalemu. Pred svojim starješinama on sja u veličanstvu.

Psalmi 107:10-22
10. Sjedili su u tami i u smrtnoj sjeni, ležali su okovani u bijedi i željezu,
11. jer su prkosili Božjim riječima i prezirali volju Svevišnjega.
12. Zato im srce ponizi patnjama! Posrtahu, a ne bijaše nikog da im pomogne.
13. Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
14. Izvede ih iz tame i smrtne sjene i rastrga njihove okove.
15. Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
16. Jer razbi mjedena vrata i slomi željezne prijevornice.
17. Ispaštahu bezumnici zbog svojih grješnih putova, morali su se mučiti za svoje grijehe.
18. Gadilo se svako jelo duši njihovoj i već su stajali pred smrtnim vratima.
19. Zavapiše u svojoj tjeskobi Gospodu i on ih oslobodi od njihove nevolje.
20. Posla svoju riječ i iscijeli ih, izbavi ih iz groba njihova.
21. Neka hvale Gospoda za dobrotu njegovu, za njegova čudesa sinovima ljudskim!
22. Nek prinesu žrtve zahvalne, nek navješćuju djela njegova s radošću!

Izreka 25:17-17
17. Stavi svoju nogu samo rijetko kad u kuću svojega bližnjega, inače će se tebe nasititi i zamrziti te.

2 Korinæanima 1:8-24
8. Doista, braćo, nećemo vam zatajiti našu nevolju koja nas je zadesila u Aziji, kad smo bili preko mjere i preko snage opterećeni, tako da smo već očajavali za život.
9. Da, sami u sebi spremili smo se na smrtnu osudu, kako se ne bismo uzdali u sebe, nego u Boga koji uskrisava mrtve.
10. On nas je izbavio od strahovite smrtne opasnosti i izbavljat će nas. U njega se uzdamo da će nas i dalje izbavljati,
11. jer nam i vi pomažete molitvom da mnogi zahvale Bogu za milost koja nam je udijeljena po mnogima, zbog vas.
12. Naš je ponos uistinu ovo: svjedočanstvo naše savjesti da smo živjeli u svijetu, posebno u odnosu na vas, jednostavno i čisto pred Bogom, ne u tjelesnoj mudrosti, nego u Božjoj milosti.
13. Doista, ne pišemo drugo, nego ono što čitate i razumijevate. A nadam se da ćete i do kraja razumjeti,
14. kao što nas dijelom i upoznaste: mi smo vaš ponos, kao što ćete i vi biti naš za dan Gospodina našega Isusa.
15. I osvjedočen u tome, htjedoh vam doći prije, da zadobijete drugu milost.
16. Zatim bih od vas pošao u Makedoniju te se opet iz Makedonije vratio k vama da me opskrbite svime što je potrebno za putovanje u Judeju.
17. Kad sam dakle to htio, zar sam što lakomisleno činio? Ili to što namjeravam, namjeravam li po čisto ljudskom mjerilu, tako da kod mene postoji zajedno “da, da”, i “ne, ne”?
18. Bog mi je svjedok da naša riječ s obzirom na vas nije istodobno “da” i “ne”.
19. Doista, Sin Božji, Isus Krist kojega mi? ja, Silvan i Timotej? vama propovijedasmo, nije bio istodobno “da” i “ne”, nego je bio samo “da”.
20. Jer koliko god ima Božjih obećanja, našla su u njemu svoje “da”. Stoga po njemu govorimo i svoje “Amen” Bogu na slavu.
21. Bog nas utvrđuje s vama za Krista; on nas i pomaza.\
22. On nas i opečati i dade Duha u naša srca kao zalog.
23. A ja za svjedoka prizivam Boga na svoj život: nisam došao u Korint da bih vas poštedio.
24. Mi naime nismo gospodari vaše vjere, nego suradnici vaše radosti, jer u vjeri stojite čvrsto.