A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 11

Izaija 13:1-22
1. Osuda nad Babilonom koju je Izaija, Amosov sin, primio u viđenju.
2. Podignite zastavu na goletnoj gori! Vičite im iza glasa! Mašite rukom, neka uđu na vrata silnika!
3. ”Ja sam sam zapovjedio svojim posvećenima, pozvao sam na sud svojega gnjeva također svoje junake, koji se ponosno raduju.”
4. čuj viku na gorama kao od mnogoga naroda! čuj buku od kraljevstavâ, od skupljenih naroda! Gospodin nad vojskama pregledava vojsku.
5. Dolaze iz daleke zemlje, s kraja neba: Gospodin i oruđa njegove srdžbe, da pohara svu zemlju.
6. Jaučite, jer je blizu Gospodnji dan! Dolazi kao munja od Svemogućega.
7. Zato malakšu sve ruke, očajava svako čovječje srce.
8. Oni su smeteni. Grčevi ih i bolovi napadaju. Svijaju se kao žena rodilja. Jedan se koči na drugoga. Od plamenoga rumenila žare se njihova lica.
9. Evo, Gospodnji dan dolazi, bez milosrđa, pun jarosti i gnjeva, da obrati zemlju u pustoš, da grješnike na njoj uništi.
10. Zvijezde nebeske i zvjezdane prilike zaustavljaju svjetlost. Sunce se mrači kad izlazi, i mjesec ne blista više u svom sjaju.
11. ”Pohađam na svijetu zloću, na bezbožnicima njihovo bezakonje. Ukidam razmetanje oholih, obaram ponos silnih.
12. činim rjeđima ljude nego zlato, rjeđima smrtnike nego ofirsko zlato.
13. Zato puštam da se nebo potrese. Zemlja se pokreće sa svoga mjesta od jarosti Gospodina nad vojskama, u dan kad se raspali njegov gnjev.
14. Kao preplašene srne, kao ovce koje nitko ne sabire, tako hrle dalje, svaki k svojemu narodu. Svaki bježi k svojoj kući.
15. Koga se god stigne, biva usmrćen. Tko se god uhvati, pada od mača.
16. Djeca bivaju razmrskana na njihove oči, kuće oplijenjene, žene osramoćene.
17. Evo, ja podižem na njih Medijce, koji ne mare za srebro, koji se ne obraduju zlatu.
18. Njihovi lukovi obaraju mladiće. S plodom u utrobi nemaju milosrđa. Njihovo oko nema smilovanja prema djeci.
19. Babilonu, uresu kraljevstava, ponosnome sjaju Kaldejaca, dogodit će se kao Sodomi i Gomori kad ih je Bog razrušio iz temelja.
20. Ne će više biti naseljen dovijeka, niti nastanjen od koljena do koljena. Ne će Arapin razapeti šator i tamo sjedati.
21. Tamo prebivaju pustinjske životinje. Sove napunjaju kuće. Stanuju nojevi. Aveti sad tamo plešu.
22. Hijene zavijaju u palačama, čagljevi u dvorima veselja. Blizu je njegov kraj. Ne protežu se njegovi dani.”

Izaija 14:1-32
1. Gospodin će se smilovati Jakovu. Opet će izabrati Izrćla i povesti ih u njihovu zemlju. Stranci im se priključuju, pridružuju se Jakovljevoj kući.
2. Narodi ih prate u njihovu zemlju. I Izrćlova kuća u Gospodnjoj zemlji učinit će ih sebi slugama i sluškinjama, tako da zarobe one koji su njih zarobili i odveli, i da budu gospoda i svojim nasilnicima.
3. čim te onda smiri Gospodin od tvoje nevolje i muke, i od tvoga ljutog ropstva kojim si bio pritisnut,
4. zapjevaj ovu pjesmu rugalicu za babilonskog kralja, i reci: “Kako je ipak dokrajčen silnik, dokrajčena muka!
5. Slomi Gospodin šibu bezbožnicima, štap silnicima,
6. koji je ljuto udarao narode beskrajnim udarcima, i gnjevno ih gazio, progonio ne štedeći ih.
7. Sada se odmara i počiva sav svijet, pjeva iza glasa.
8. I čempresi se raduju zbog tebe i libanonski cedrovi: otkako si pao, ne ulazi nitko ovamo da nas siječe.
9. Zbog tebe buči svijet mrtvih dolje, očekujući tvoj dolazak. Zbog tebe probudi on sjene, sve zemaljske knezove, diže s njihovih prijestolja sve kraljeve narodâ.
10. Oni ti svekoliki progovaraju i dovikuju: I ti si postao kao mi, s nama si se izjednačio.
11. U podzemni svijet spustio se tvoj sjaj, tvoj žamor i tvoja harfa. Prostrt je pod tobom trulež, crvi su ti pokrivač.
12. Kako pade s neba, sjajna zvijezdo Danice! Kako si razmrskan na zemlji, pobjeditelju naroda!
13. Mislio si u sebi: Penjem se na nebo, iznad Božjih zvijezda podižem svoje prijestolje; na gori skupštine bogova naseljavam se na krajnjem sjeveru. \
14. Uzlazim u visine nad oblake, hoću biti jednak Višnjemu!
15. Ali si oboren u podzemni svijet, u najdonji jaz.
16. Koji te vide, gledaju te, gledaju te i misle: To li je onaj koji je tresao svijet, koji je drmao kraljevstva?
17. Koji je zemlju pretvarao u pustinju i razarao gradove. Koji nije zarobljenika otpuštao kući?
18. Svi kraljevi naroda počivaju u časti, svaki u svojoj kući.
19. A ti si ubačen bez groba, kao prezren ogranak. Pokriven si pobijenima, probodenima mačem, koji su pobacani u kamenu jamu kao pogažena strvina.
20. Ne ćeš se združiti s njima u grobu, jer si opustošio svoju zemlju, ubijao svoj narod. Tako neka se više dovijeka ne spominje rod zlikovaca!
21. Za njegove sinove postavite klaonicu zbog bezakonja njihovih otaca, da se ne podignu više kako bi osvajali svijet, i da ne napune cijeli svijet gradovima!”
22. ”Ustat ću na njih”? govori Gospodin nad vojskama? “i zatrt ću Babilonu ime i ostatak, izdanak i mladicu”? govori Gospodin.
23. ”Napravit ću od njega stan ježevima, baruštinu, izmest ću ga metlom uništenja”? govori Gospodin nad vojskama.
24. Gospodin nad vojskama zakleo se ovako: “Zaista, kako sam smislio tako se zbiva; kako sam naumio tako završava: \
25. Satrt ću Asur u svojoj zemlji, izgazit ću ga na svojim gorama. Jaram će se njegov skinuti s njih, njegovo breme s njihovih pleća.”
26. To je odluka što je donesena za svu zemlju, i to je ruka pružena na sve narode.
27. Gospodin nad vojskama to je zaključio? tko će to razbiti? Ruka je njegova pružena? tko će je odvratiti?
28. U godini smrti kralja Ahaza izišla je ova riječ:
29. Ne raduj se, svekolika filistejska zemljo, što se slomio štap koji te udarao! Jer iz korijena zmije proizlazi guja ljutica, a plod je njezin krilati zmaj.
30. Najoskudniji bit će opskrbljeni; u sigurnosti počivaju siromasi. Ali ću tvoje leglo umoriti glađu; pobit će se tvoj ostatak. \
31. Jaučite, vrata! Viči, grade! Očajavaj, svekolika filistejska zemljo! Jer sa sjevera dolazi dim; od četa se njegovih ne odvaja nitko. \
32. Što će se odgovoriti neznabožačkim glasnicima? “Tvrdo je utemeljio Gospodin Sion. Tamo su zaklonjeni siromasi njegova naroda.”

Psalmi 106:19-23
19. Načiniše sebi tele na Horebu i klanjahu se livenom kipu.
20. Zamijeniše Slavu svoju likom bika koji travu jede.
21. Zaboraviše Boga koji ih je izbavio i učinio velika djela u Egiptu,
22. čudesa u Kamovoj zemlji i strahote na Crvenome moru.
23. Već pomisli da ih uništi, al Mojsije, izabranik njegov, stupi na hrid pred njega da odvrati njegovu srdžbu te ih ne uništi.

Izreka 25:6-7
6. Ne veličaj se pred kraljem i ne sjedaj na mjesto velikaša.
7. Jer je bolje da ti se kaže: “Pomakni se gore, ovamo!”, nego da ti reknu da se pomakneš dolje ispred odličnijeg.

2 Korinæanima 3:1-18
1. Počinjemo li opet sami sebe preporučivati? Ili zar trebamo kao neki poslanice preporuke za vas ili od vas?
2. Vi ste naša poslanica napisana u našim srcima koju poznaju i čitaju svi ljudi.
3. Pokazali ste da ste Kristova poslanica što smo je mi načinili, napisana ne crnilom, nego Duhom Boga živoga; ne na kamenim pločama, nego na tjelesnim pločama srca.\
4. A takvo pouzdanje u Boga imamo po Kristu.
5. Ne zbog vlastite sposobnosti koju bismo mogli sebi pripisati, nego je naša sposobnost od Boga,
6. koji nas osposobi za služitelje Novoga saveza; ne slova, nego Duha. Doista, slovo ubija, a Duh oživljuje.\
7. Ako li je služba smrti, koja je slovima urezana u kamenje, bila tako slavna da Izrćlovi sinovi nisu mogli gledati Mojsijevo lice zbog prolaznog sjaja njegova lica,
8. kako li ne će biti još slavnija služba Duha?
9. Doista, ako je slavna služba osude, mnogo je slavnija služba pravde.
10. Uistinu, s obzirom na to, nije sjajno ono što je nekoć bilo sjajno zbog sjaja koji je jači.
11. Jer ako je slavno ono što prestaje, mnogo je slavnije ono što ostaje.
12. Imajući dakle takvu nadu, nastupamo s velikom smjelošću.
13. Ne kao što je Mojsije stavljao pokrivalo na svoje lice da ne bi Izrćlovi sinovi gledali svršetak onoga što prestaje.
14. Ali oni otvrdnuše u svojim mislima. Naime, do dana današnjega stoji isto pokrivalo neotkriveno kod čitanja Staroga saveza, jer on u Kristu prestaje obvezivati.
15. Sve do danas, kad se čita Mojsije, pokrivalo stoji na njihovu srcu.
16. A kad god se Izrćl obrati Gospodinu, skida se pokrivalo.
17. Gospodin je Duh; a gdje je Gospodnji Duh, ondje je i sloboda.\
18. Svi mi koji otkrivenim licem odražavamo Gospodnju slavu, preobražavamo se u istu sliku, iz slave u slavu, kao od Gospodnjega Duha.