A A A A A

Biblija u jednoj godini

Rujan 1

Pjesma nad Pjesmama 1:1-17
1. Salomonova pjesma nad pjesmama. Zaručnica:
2. Oh, kad bih se mogla nasladiti na cjelovu tvojih usta! Tvoje je milovanje slađe od vina.
3. Miris tvojih pomasti je pun miline. Tvoje je ime kao razliveno ulje. Zato te ljube djevojke. Zbor:
4. Privuci nas k sebi. Požurimo! Uvedi nas, kralju, u svoje odaje! Radovat ćemo se i veseliti s tobom. Pjevat ćemo o tvojoj ljubavi, nježnije od vina. Dostojan si svake ljubavi. Zaručnica:
5. Potamnila sam, ali sam lijepa, o jeruzalemske kćeri, kao cedarski šatori, kao Salomonove šatorske zavjese.
6. Ne gledajte na to što sam crnomanjasta, jer me sunce opalilo! Sinovi moje majke, ljutiti na mene, postaviše me da čuvam vinograde i nisam mogla paziti na vlastiti vinograd.
7. Kaži mi ti, kojemu pripada moje srce, gdje čuvaš svoje stado, gdje planduješ o podne? Ne bih htjela lutati među stadima tvojih drugova. Zaručnik:
8. Ako ne znaš, o najljepša među ženama, slijedi trag stada i tjeraj svoje jariće na pašu pokraj pastirskih šatora.
9. Uspoređujem te, ljubljena moja, s plemenitim konjima u faraonovim kolima.
10. Kako lijepo pristaje tvojim obrazima niz bisera i tvojemu vratu koraljna vrpca.
11. Načinit ćemo ti zlatne grivne sa srebrnim šarama. Zaručnica:
12. Dok kralj počiva na svom ležaju, moj nard odiše ugodnim mirisom.
13. Moj je dragi kao kutijica smirne, što počiva među mojim grudima.
14. Moj je dragi kao ciprov grozd u engedskim vinogradima. Zaručnik:
15. Kako si lijepa, ljubljena moja, kako si lijepa! Tvoje su oči kao golubice. Zaručnica:
16. O, ti si lijep, ljubljeni moj, ti si odista preljubazan! Naša je postelja svježa zelen,
17. kućne su nam grede cedrovi, a naši stolovi čempresi.

Pjesma nad Pjesmama 2:1-17
1. Ja sam cvijet na šaronskoj poljani, ljiljan u dolini. Zaručnik:
2. Kao ljiljan među trnjem, tako je moja ljubljena među djevojkama.
3. Kao jabuka među divljim drvećem, moj je dragi među momcima. Sjedim rado u njegovoj sjeni. Njegov je plod sladak mojemu grlu.
4. On me vodi u dvoranu za svečanosti i bojni barjak, koji mi je podigao, barjak je ljubavi.
5. Krijepi me grožđem, razblažuje me jabukama, jer sam izvan sebe od ljubavi.
6. Njegova ljevica počiva pod mojom glavom, a desnicom me grli u ljubavi.
7. Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, srnama i košutama, nemojte buditi ljubljenu dok ona sama to ne bude htjela! Zaručnica:
8. Glas moga dragoga! Evo, dolazi skačući preko gora i poskakujući preko bregova.
9. Moj je dragi kao srna ili kao jelenče. Gledaj samo, već stoji iza našega zida i gleda kroz prozor i viri kroz rešetku.
10. čujte što mi veli: Zaručnik: Ustani, ljubljena moja, krasotice moja, i dođi:
11. Gle, već je prošla zima i prestalo je kišiti.
12. Niču cvjetići na polju. Došlo je vrijeme rezanja loze i već se čuje u našoj zemlji grgutanje grlice.
13. Već smokva pušta svoj plod i vinova loza u cvatu širi svoj miris. Ustani, ljubljena moja, krasotice moja, i dođi!
14. Dođi, golubice moja, što se gnijezdiš u klisurama, u vrletnom zaklonu! Daj da vidim tvoje lice, daj da slušam tvoj glas, jer je tvoj glas mekan i tvoje lice blago. Zaručnica:
15. O, ulovite nam lisice, male lisice, što pustoše vinograd, naš vinograd u cvatu.
16. Moj je dragi moj, a ja sam njegova! On je pastir na poljima ljiljana.
17. Prije nego rashladi dan i rašire se sjene, dođi, ljubljeni moj, sličan srni ili jelenu na gorama Betera.

Psalmi 104:1-9
1. Blagoslivljaj, dušo moja, Gospoda! Velik si veoma, Gospode, Bože moj! Sjajem i veličanstvom si se odjenuo!
2. Zaogrnuo si se svjetlošću kao plaštem, razapeo si nebo kao šator.
3. Nosače dvorova svojih na vodama si sagradio, od oblaka kola svoja, putuješ na krilima vihora.
4. Vjetrove pretvaraš u svoje glasnike i plamene ognjeve u svoje službenike.
5. Postavio si zemlju na njezine stupove, ne će se poljuljati za vijeke vjekova.
6. Pokrio si je oceanom kao haljinom! Nad gorama stajahu vode.
7. A na prijetnju se tvoju povukoše, od gromovnoga glasa tvojega uzmakoše.
8. Uzdigoše se gore, spustiše se doline na mjesto koje si im odredio.
9. Postavio si im granice neprijelazne; da se ne vrate i opet ne prekriju zemlju. \

Izreka 24:15-16
15. Ne vrebaj, bezbožniče, oko pravednikova stana, ne ruši mu postelje!
16. Jer sedam puta padne pravednik i opet ustane; a bezbožnici propadaju u nesreći. \

1 Korinæanima 11:17-34
17. A kad ovo određujem, ne mogu vas pohvaliti da se sastajete na bolje, nego na gore.
18. Najprije, naime, kad se okupljate na sastanak, čujem da ima razdora među vama; i nešto vjerujem od toga.\
19. Jer trebaju nastati među vama podjele, da se pokažu oni koji su prokušani među vama.
20. Kad se dakle sastajete zajedno, to nije blagovanje Gospodnje večere.
21. Svatko naime najprije uzme svoju večeru kako bi jeo pa jedan gladuje, a drugi se opija.
22. Zar nemate kuća da jedete i pijete? Ili prezirete Božju Crkvu i sramotite one koji nemaju? Što ću vam reći? Da vas pohvalim? U tome vas ne hvalim.
23. Jer ja primih od Gospodina ono što vam predadoh: Gospodin Isus one noći u kojoj je bio predan uze kruh
24. i zahvalivši, razlomi i reče: “ Ovo je tijelo moje za vas; ovo činite na moj spomen!”\
25. Tako i čašu po večeri, govoreći: “Ova je čaša novi savez u mojoj krvi; ovo činite kada god pijete na moj spomen!”\
26. Doista, kada god jedete ovaj kruh i pijete čašu, Gospodnju smrt navješćujete, dok on ne dođe.
27. Tko dakle nedostojno jede ovaj kruh ili pije Gospodnju čašu, kriv je u odnosu na Gospodnje tijelo i krv.
28. Zato neka čovjek ispituje sama sebe i onda neka jede kruh i pije iz čaše!
29. Jer tko jede i pije, sud sebi jede i pije, ako ne razlikuje tijela (Gospodnjeg od obične hrane).
30. Zato su među vama mnogi slabi i bolesni, i preminuše mnogi.
31. Jer kad bismo sami sebi sudili, ne bismo bili suđeni.
32. Ali kad nam sudi Gospodin, kazni nas da ne budemo osuđeni sa svijetom.
33. Zato, braćo moja, kad se sastajete kako biste jeli, pričekajte jedni druge!
34. Ako li je tko gladan, neka jede kod kuće da se ne sastajete na osudu. A ostalo ću urediti kad dođem.