A A A A A

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 9

Jobu 9:1-35
1. Nato odvrati Job:
2. Zaista, znam da je tako; jer kako bi mogao čovjek biti pravedan pred Bogom?! \
3. Ako bi se tko htio pravdati s njim, ne bi mu mogao odvratiti ni tisuće na jedno.
4. Mudar je srcem i silan snagom. Tko se njemu opro i bio sretan?
5. On premješta gore: one to ni ne opaze; prevrće ih u svom gnjevu. \
6. On pokreće zemlju s njezina mjesta da joj se svi temelji drmaju.
7. On zapovjedi suncu: ono ne izlazi; on stavlja svoj pečat na zvijezde; \
8. on sam razapinje nebo i korača po morskim valovima; \
9. on je stvorio zvijezde: medvjeda, štape, vlašiće i zvijezde juga; \
10. on čini djela velika i nedokučiva, i divna, kojima nema broja.
11. Ide li pokraj mene, ja to ne opazim; prođe li mimo mene, ja to ne primijetim. \
12. Ugrabi li, tko će mu to zabraniti? Tko će mu reći: Što to radiš?
13. Nitko ne može Božju srdžbu odagnati; pod njim se zgrbe Rahabovi pomoćnici. \
14. Pa kako bih mu ja odgovarao i birao riječi protiv njega?
15. Da sam i pravedan, ne bih mu ipak mogao ništa odvratiti; trebam se moliti svojemu sucu, \
16. zovnuti ga da mi se odazove. Još ne mogu vjerovati da je čuo moj glas.
17. U vihoru me napao i zadao mi mnoge rane ni zbog čega.
18. Nije mi dao da odahnem jer me je zasitio gorčinama.
19. Pita li se za jakost, on je najjači; pita li se za pravdu, tko će mi svjedočiti? \
20. Da se opravdavam, osudit će me moja usta; da sam nedužan, pokazat će da sam kriv. \
21. Ako sam nedužan, ne ću znati za to, omrznuo mi je život.
22. Svejedno, zato kažem slobodno: pravoga i krivoga on potire.
23. Kada on iznenada usmrti bičem, tada se nasmije očajanju nedužnih.
24. Zemlja se dala u ruke zlikovcu; njezinim gospodarima zatvara rukom oči; ako ne on, tko onda?! \
25. Brže od teklića hrle moji dani; bježe, a ne vide sreće. \
26. Otiskuju se kao brze lađe, kao orao kad pada na plijen.
27. Reknem li: Zaboravit ću svoj jad, promijenit ću svoj izgled i biti vedar,
28. uhvati me opet moja muka; znam da me ne ćeš opravdati. \
29. Moram napokon biti kriv, zašto bih se mučio uzalud?
30. I da se operem snijegom i da ruke oribam lužinom,
31. ti bi me ipak zamočio u jamu, te bi mi se gadila sama moja haljina.
32. Jer on nije čovjek kao ja, da mu odgovaram, da idem s njim na sud.
33. O, kad bi bio koji sudac među nama koji bi svoju ruku stavio na nas obojicu,
34. koji bi odmaknuo od mene njegov prut, da me više ne plaši strah od njega!
35. Tada bih govorio i ne bih ga se bojao; a ovako ne znam sobom vladati. \

Jobu 10:1-22
1. Dodijao mi je život; zato ću pustiti od sebe svoju tužbu; govorit ću u gorkosti svoje duše. \
2. Velim Bogu: Nemoj me osuditi; kaži mi zašto se ljutiš na me? \
3. Ili, je li ti od koristi da činiš silom, da zabacuješ djelo svojih ruku, a zao um bezbožnika da zakriljuješ?
4. Jesu li u tebe tjelesne oči ili vidiš kao što ljudi vide?
5. Jesu li tvoji dani kao dani čovječji, jesu li tvoje godine kao vijek smrtnikâ
6. te istražuješ moju krivnju i ispituješ moj grijeh.
7. A ipak znaš da sam nedužan, i nema nikoga tko bi izbavio iz tvoje ruke.
8. Tvoje su me ruke napravile i načinile. Zar da me sada ideš uništiti?
9. Spomeni se da si me kao od kala napravio, pa zar ćeš me opet u prah stjerati?
10. Nisi li me kao mlijeko slio i dao da se kao sir zgusnem.
11. Onda me zaodjenuo mesom i kožom i spleo me kostima i žilama?
12. I dao si mi život pun milosti, i briga je tvoja zaštitila moj duh.
13. A sakrio si to u svome srcu, ali znam da je u tebi.
14. Ako sam zgriješio, opazio si me i nisi mi oprostio krivnje.
15. Ako sam skrivio, teško meni! Ako li sam pravedan, ne smijem podići svoje glave, nasićen sramotom, napojen nevoljom.
16. I ako se podignem, goniš me kao lava i opet strahote činiš na meni.
17. Pozivaš nove svjedoke protiv mene i puštaš još više svoj gnjev na me; jednako nove čete izlaze u boj protiv mene. \
18. Što si me izvadio iz majčina krila? O, da sam umro prije nego me ugledalo oko!
19. Bio bih tada kao da nikada nisam bio: iz majčina krila u grob odnesen!
20. Kako je stisnuto vrijeme mojega života, pa odstupi od mene! Htio bih još malo biti veseo,
21. prije nego odem bez povratka u zemlju tamne smrtne sjene,
22. u zemlju kao ponoć mračnu, punu smrtne sjene i pomutnje, gdje je svjetlo kao najdublja tmina.

Psalmi 93:1-5
1. Gospod kraljuje, odjeven veličanstvom; Gospod odjeven i opasan snagom. čvrsto je utemeljio svijet, ne može se poljuljati. \
2. čvrsto je utvrdio tvoje prijestolje od iskona. Ti si od vječnosti.
3. Podižu rijeke, Gospode, podižu rijeke svoj huk, podižu rijeke svoj šum:
4. Jači od tutnjave silnih voda, snažniji od bučnoga mora, jest silni Gospod u visinama.
5. Svjedočanstva tvoja su sasvim pouzdana. Svetost je ures Doma tvojega, Gospode, za sva vremena!

Izreka 22:22-23
22. Ne otimaj siromahu, jer on je siromašan! Ne pritišći pred sudom siromaha,
23. jer će Gospodin braniti njegovu stvar, i otet će život onima koji njemu otimaju.

Rimljanima 9:16-33
16. Tako dakle niti stoji do onoga koji hoće ili se trudi, nego do Boga koji iskazuje milosrđe.
17. Pismo, nadalje, govori faraonu: “Zato sam te upravo podigao da na tebi pokažem svoju moć, da se naviješta moje ime po svoj zemlji.”
18. Tako dakle: iskazuje milosrđe onome kome hoće, a čini tvrdokornim onoga koga hoće.
19. Reći ćeš mi dakle: “Zašto onda prigovara? Tko se može protiviti njegovoj volji?”
20. čovječe, tko si ti da prigovaraš Bogu? Zar da rukotvorina govori svome tvorcu: “Zašto si me tako načinio?”
21. Ili zar lončar nema vlasti nad glinom da od istog blata načini jednu posudu za dragocjene stvari, a drugu za običnu uporabu?
22. A (Bogu ne smiješ prigovarati) ako je s velikom strpljivošću podnosio posude gnjeva, određene za propast, htijući pokazati svoju srdžbu i objaviti svoju moć,
23. i htijući objaviti bogatstvo svoje slave na posudama milosrđa, što ih je predodredio za slavu.
24. Njih je i pozvao? a to smo mi pozvani ne samo između Židova nego i između pogana.
25. Kao što i kaže u Hošejinoj knjizi: “One koji nisu moj narod, nazvat ću svojim narodom; i onu koja nije bila ljubljena, nazvat ću ljubljenom. \
26. Upravo na mjestu gdje im je rečeno Ne-narod-moj bit će nazvani sinovima Boga živoga.”
27. A Izaija viče s obzirom na Izrćl: “Makar bio broj Izrćlovih sinova poput morskoga pijeska, samo će se ostatak spasiti.
28. Gospodin će, naime, provesti naum na zemlji izvršavanjem i ograničavanjem.”
29. I kako je prorekao Izaija: “Da nam Gospodin nad vojskama nije sačuvao sjemena, postali bismo kao Sodoma i bili bismo slični Gomori.”
30. Što ćemo dakle reći? Da su pogani koji nisu išli za pravdom postigli pravdu, i to pravdu koja dolazi od vjere.
31. A Izrćl koji je išao za Zakonom pravde, nije dohvatio Zakon.
32. Zašto? Jer nije tražio pravdu iz vjere, nego iz djela. Zato se spotakoše o kamen spoticanja,
33. kao što je pisano: “Evo stavljam na Sionu kamen spoticanja i stijenu posrtanja; ali tko vjeruje u njega, ne će se postidjeti.” \