A A A A A

Jobu 5:1-27
1. Zovi dakle ako ti se tko odazove, i kojemu ćeš se od anđela obratiti.
2. Bezumnika ubija samo njegova zla volja. Luđaka usmrćuje njegov inat.
3. Vidje li luđaka: bio se tvrdo ukorijenio. Ali se najednom sruši njegova kuća.
4. Bez pomoći ostadoše njegova djeca; satrše ih na vratima bez branitelja. \
5. Gladni pojedoše što je on žeo; usred trnja to sebi uzimaju. Žedni čeznu za njegovim posjedom. \
6. Jer nesreća ne niče iz zemlje, i nezgoda ne izlazi iz praha.
7. Ne, čovjek se rađa za patnju, kao što ognjene iskre vrcaju uvis.
8. Ali ja bih pošao k Bogu, pred Boga bih iznio svoju stvar.
9. Njegovo je upravljanje veliko i neshvatljivo, puno čudesa što ih nitko ne izbroji.
10. Spušta dažd na zemlju, izlijeva vodu na polja.
11. Ponižene podiže uvis, žalosne uzvisuje k sreći.
12. Planove lukavih uništava, njihove ruke ništa potpuno ne završe.
13. Mudre hvata u njihovu lukavstvu, sruši se plan lukavih.
14. Po bijelom danu nailaze na mrak i u podne pipaju kao po noći.
15. Iz njihovih ralja on trga porobljenoga, spašava siromaha čovjeka iz ruku silnika.
16. Slabomu procvate nova nada, a zloća mora zatisnuti svoja usta.
17. Eto, sretan čovjek koga Bog upućuje! I zato ne odbacuj opomene Svemogućega!
18. Kad on rani, on i zavija; kad udara, njegova ruka i iscjeljuje. \
19. U šesterostrukoj potrebi izbavit će te, u sedmoj te se ne će zlo dotaći.
20. U gladi će te otkupiti od smrti, u ratu od mača.
21. Od biča jezika bit ćeš sakriven; dođe li i pustoš, ne ćeš znati za strah. \
22. Smijat ćeš se pustoši i gladi, ne ćeš se bojati zemaljske zvjeradi.
23. Jer ćeš s poljskim kamenjem biti u savezu, i zvjerad će biti s tobom u miru.
24. Tada ćeš vidjeti da je mir u tvojemu šatoru, uredit ćeš svoju kuću, i ne će ti ništa nedostajati.
25. Vidjet ćeš kako ti se množi broj djece, tvoj će porod rasti kao trava na njivi.
26. U sitoj starosti sići ćeš u grob, kao što se snopovi žita kupe u vrijeme zrelosti.
27. Eto, pretražismo to; tako je; a ti poslušaj i razumij! Job se tuži da trpi više nego što je zaslužio. \

Jobu 6:1-30
1. Nato Job odgovori:
2. O, da bi se samo izmjerila moja zla volja, i zajedno se stavila na vagu moja patnja!
3. Teža bi ona bila od morskoga pijeska; zato su zbunjujuće moje riječi. \
4. Jer su strijele Svemogućega u meni, njihov otrov ispija mi duh, strahote Božje udaraju na me.
5. Riče li divlji magarac na paši, muče li vol uz svoju kuću?
6. Može li se bljutavo jesti bez soli, ima li slasti u bjelanjku jajeta?
7. Gadi mi se to samo dotaknuti, gadi mi se moj nečisti kruh.
8. O, da bi se ispunilo za čim težim; da bi mi Bog dao za čim uzdišem! \
9. Da bi me Bog htio uništiti; da bi mahnuo svojom rukom i istrijebio me! \
10. To bi mi bila utjeha; poskočio bih od radosti, ako i gorim od boli; ipak se ne protivim riječima Svetoga. \
11. Gdje da nađem snagu da još dulje izdržim? Kad će doći kraj da još mogu čekati?
12. Je li moja snaga kao snaga kamenja i je li moje meso od mjedi?
13. Nije li me ostavila sva pomoć, nije li mi oduzeta svaka potpora?
14. Nesretnomu treba sućut prijatelja, iako je odbacio strah Svevišnjega!
15. Moja nevjerna braća su kao zimski potok, prolaze kao nabujali potoci
16. koji su mutni od leda u kojima se krije snijeg.
17. U vrijeme žege presuše, iščeznu iz svojega korita kad ugrije.
18. Tragovi njihova toka izgube se, dignu se kao para i nestanu.
19. Karavane iz Teme gledale su ih, i trgovačke povorke iz Sabe oslanjale se na njih; \
20. ali se prevariše u svojemu uzdanju: dođoše tamo i pogledaše se prevareni.
21. Tako ste sad i vi meni: gledate tu strahotu i bojite se.
22. Jesam li vam rekao: dajte mi štogod, poklonite mi od svojega imanja!
23. Ili, izbavite me iz neprijateljeve ruke, iskupite me iz ruku nasilnikâ?
24. Poučite me, i ja ću šutjeti; obavijestite me u čemu sam pogriješio! \
25. Zašto se rugati otvorenim riječima, i što dokazuje kad vi korite?
26. Vama su dokaz puste riječi, a očajnikov je govor vjetar.
27. Na sirotog napadate i kopate jamu svojemu prijatelju.
28. Zato imajte dobrotu, poslušajte me; ne ću vam sigurno lagati u oči. \
29. Promislite, da ne bude nepravde; promislite, ja sam još u pravu. \
30. Ima li nepravde na mom jeziku, ne razabiru li moja usta zlo?

Psalmi 92:1-7
1. Psalam. Pjesma. Za dan subotnji.
2. Dobro je hvaliti Gospoda i pjevati tvojemu imenu, Svevišnji,
3. navješćivati jutrom tvoju dobrotu, a noću vjernost tvoju
4. uz harfu s deset žica i uz liru, s pjesmom na citri.
5. Jer razveselio si me, Gospode, svojim djelima! Kličem zbog djela tvojih ruku.
6. Kako su velika tvoja djela, Gospode, i vrlo duboki naumi tvoji!
7. Nerazuman čovjek to ne zna i luđak to ne shvaća:

Izreka 22:16-16
16. Tko pritišće siromaha, neka mu pruži mogućnost prednosti!

Rimljanima 8:22-39
22. Jer znamo da sve stvorenje zajedno uzdiše i muči se sve do sada.
23. A ne samo ono, nego i mi sami koji imamo prvine Duha, i mi sami u sebi uzdišemo čekajući posinjenje, otkupljenje svojega tijela.
24. U nadi se naime spasismo. A nada koja se vidi, nije nada; jer što tko vidi, kako će se tome nadati?\
25. Ako li se nadamo onome što ne vidimo, čekamo sa strpljivošću.
26. A tako nam i Duh pomaže u našoj slabosti; jer ne znamo za što ćemo se moliti kako treba, nego sam Duh posreduje za nas neiskazanim uzdisanjem.\
27. A onaj koji ispituje srca, zna što je želja Duha, jer po Božjoj volji posreduje za svete.
28. Znamo doista da se onima koji ljube Boga sve okreće na dobro, onima koji su pozvani po njegovu naumu.
29. Jer one koje unaprijed zna, njih je i predodredio da budu slični obličju njegova Sina, da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
30. Koje predodredi, njih i pozva; a koje pozva, njih i opravda; a koje opravda, njih i proslavi. \
31. Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas?
32. On koji dakle svojega vlastitog Sina nije poštedio, nego ga je predao za sve nas, kako da nam s njim ne daruje sve?
33. Tko će optužiti izabrane Božje? Bog je onaj koji ih opravdava.
34. Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara.
35. Tko će nas rastaviti od Božje ljubavi u Kristu Isusu? Nevolja? Ili tjeskoba? Ili progonstvo? Ili glad? Ili golotinja? Ili pogibao? Ili mač?
36. Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju povazdan; drže nas kao ovce koje su za klanje.” \
37. Ali u svemu tome pobjeđujemo zbog onoga koji nas ljubi.
38. Doista sam uvjeren da nas ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila,
39. ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.