A A A A A

Jobu 3:1-26
1. Potom otvori Job svoja usta i prokle dan svojega rođenja.
2. I progovori Job i reče:
3. Ne bilo dana u koji se rodih, i noći u kojoj rekoše: Rodi se dječak!
4. Pretvorio se taj dan u tamu, ne gledao ga Bog odozgo, i ne obasjavala ga svjetlost!
5. Obuzeo ga mrak i smrtna sjena, oblak ga mutan zastro, uplašile ga dnevne pomrčine!
6. Noć onu osvojila tama, ne vezala se s danima godine, ne brojila se u mjesece!
7. Noć ona ostala neplodna, ne odjeknulo u njoj pjevanje!
8. Prokleli je koji kunu dane, koji su spremni probuditi Levijatana!
9. Potamnjele zvijezde u njezino sumračje, čekala svjetlo i ne dočekala ga, ne vidjela nikada zori trepavica!
10. Što mi ne zatvori vrata majčina krila, što ne sakri muku mojim očima?
11. Što ne umrijeh u majčinu krilu, što ne izdahnuh izlazeći iz majčine utrobe?
12. Što me koljena prihvatiše, što prsa da ih sišem?
13. Jer bih sad ležao u grobu i počivao, spavao bih i bio bih miran,
14. sa zemaljskim kraljevima i savjetnicima što sagradiše sebi grobnice,
15. ili s knezovima koji imadoše zlata i svoje kuće napuniše srebrom.
16. Ili zašto ne bih bio kao nedonošče sakriveno, kao dijete što ne ugleda svjetla?
17. Ondje bezbožnici prestaju bjesnjeti, ondje počivaju kojima su iscrpli snagu.
18. Ondje se odmaraju sužnji i više ne čuju nadstojnikove vike.
19. Mali i veliki ondje su jednaki, i rob je slobodan od svoga gospodara.
20. Zašto se daje svjetlost nevoljniku i život onima koji su tužna srca?
21. Oni čeznu za smrću, a ona ne dolazi; traže je više nego zakopano blago. \
22. Klicali bi od veselja, radovali bi se kad bi našli grob.
23. Tako je čovjeku kojemu je put sakriven, kojega je Bog odasvud sapeo.
24. A meni je moj uzdah svagdanji kruh, kao voda razlijeva se moj jauk.
25. Koga sam se bojao, Strahoviti, pade na me; koga sam se strašio svali se na me. \
26. Ne nalazim mira, ne nalazim odmora, ne nalazim pokoja, jer dođe zlo.

Jobu 4:1-21
1. Tada odgovori Elifaz iz Temana:
2. Ako ti progovorimo, možda će ti biti mučno; ali tko bi se suzdržao da ne govori? \
3. Eto, učio si mnoge, i ruke si iznemogle krijepio; \
4. riječi su tvoje podizale onoga koji je padao, i utvrđivao si koljena što su klecala.
5. A sad dođe na te nevolja i ti klonu; dotače se tebe i te se zbuni. \
6. Nije li tvoja pobožnost bila tvoje ufanje i dobrota tvojih putova tvoje nadanje?
7. Promisli, tko je pravedan poginuo i gdje su pravedni uništeni?
8. Vidio sam: tko je orao nesreću i sijao opačinu, taj je to i žeo.
9. Od Božjega daha ginu, od disanja njegove srdžbe nestaje ih.
10. Rika lava i urlikanje lavice, i zubi lavicâ satiru se.
11. Lav gine kad nema plijena, i lavići se razaspu.
12. Dođe do mene tajna riječ, i uho je moje doču samo malo.
13. U igri mislî, u noćnome snu, kada tvrd san pada na ljude,
14. strah me obuze i drhtanje od kojega ustreptaše sve moje kosti.
15. Duh prođe ispred mene, i dlake se na mojemu tijelu nakostriješiše.
16. Stade, ali mu ne prepoznah lica; prikaza je bila pred mojim očima; i začuh glas što je šaptao: \
17. ”Je li čovjek pravedan pred Bogom, je li smrtnik čist pred onim koji ga je stvorio?
18. Eto, u svoje sluge se on ne pouzdaje, ni u svoje anđele, koje je stvorio sjajne:
19. a kamoli u one koji stoje u zemljanim kućama, kojima su temelji u prahu, i satiru se kao moljac!
20. Od jutra do večeri satiru se, i nestane ih zauvijek da nitko ne opazi.
21. Ne rastrgnu li oni sami konop svojemu šatoru? Ne umiru li od nedostatka na mudrosti?”

Psalmi 91:14-16
14. ”Spasit ću ga jer se uhvatio za me! Štitit ću ga jer poznaje ime moje.
15. Zazvat će me i ja ću ga uslišiti, uz njega ću biti u nevolji, izbavit ću ga i proslaviti.
16. Zasitit ću ga danima mnogim, pokazat ću mu svoje spasenje.”

Izreka 22:15-15
15. Ludost hvata korijen u srcu djeteta; a šiba je od njega ukloni. \

Rimljanima 8:1-21
1. Stoga nema sada nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.
2. Jer zakon Duha, koji daje život u Kristu Isusu, oslobodio te je od zakona grijeha i smrti.
3. Doista, ono što je bilo Zakonu nemoguće, jer je bio oslabljen zbog tijela, učini Bog poslavši svojega Sina u obličju grješnoga tijela, i zbog grijeha osudi grijeh u tijelu,
4. da se pravda Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu.
5. Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu, duhovno misle.
6. Naime, mudrost tijela je smrt, a mudrost Duha život i mir.
7. Jer je umovanje tjelesno neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može.
8. A oni koji su u tijelu ne mogu ugoditi Bogu.
9. Vi, međutim, niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, on nije njegov.
10. A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh živi zbog pravde.
11. Ako li pak u vama prebiva Duh onoga koji je uskrisio Isusa, onaj koji je uskrisio Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tjelesa svojim Duhom koji prebiva u vama.
12. Tako dakle, braćo, nismo dužnici tijelu da po tijelu živimo.
13. Jer ako živite po tijelu, umrijet ćete; ako li Duhom mrtvite tjelesna djela, živjet ćete.\
14. Jer koji god se vladaju po Duhu Božjemu, oni su sinovi Božji.
15. Niste naime primili duha ropstva da biste se opet bojali, nego ste primili Duha posinstva u kojem vapimo: “Aba, Oče!”
16. Taj Duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božja.
17. A kad smo djeca, i baštinici smo: baštinici Božji i subaštinici Kristovi, jer ako s njime trpimo, bit ćemo s njime i proslavljeni.
18. Smatram stoga da trpljenja sadašnjega vremena nisu ništa prema slavi koja će se očitovati na nama.
19. Stvorenja naime željno očekuju objavljenje sinova Božjih.
20. Jer je stvorenje podvrgnuto raspadljivosti, ne od svoje volje, nego zbog onoga koji ga podvrgnu, i zato se
21. i samo stvorenje nada slobodi od robovanja raspadljivosti te dioništvu na slobodi i slavi djece Božje.