A A A A A

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 3

Esteri 7:1-10
1. Kad kralj dođe s Hamanom na gozbu kraljici Esteri,
2. reče kralj Esteri opet drugi dan kod vina: “Koja je tvoja molba, kraljice Estero? Neka ti se usliši! Koja je tvoja želja? Kad bi bila i polovina mojega kraljevstva, bit će ispunjena!”
3. Tada odgovori kraljica Estera: “Ako sam našla u tvojim očima milost, kralju, i ako je ugodno kralju, neka mi pokloni moj život, za koji molim, i moj narod, za koji prosim!
4. Jer smo prodani, ja i moj narod, da nas istrijebe, pobiju i posmicaju. Kad bismo trebali biti prodani samo kao robovi i ropkinje, bila bih šutjela; ali sada neprijatelj ne može nadoknaditi štetu koja se nanosi kralju.” \
5. Kralj Ahasver upita kraljicu Esteru: “Tko je taj? Gdje je taj koji snuje takvo djelo.”
6. Estera odgovori: “Neprijatelj i protivnik jest ovaj ovdje zlikovac Haman.” Haman se uplaši kralja i kraljice.
7. Pun gnjeva ustane kralj od vina i ode u dvorski vrt. Haman ostane i zamoli kraljicu Esteru za svoj život, jer vidje da je kralj naumio zlo po njega.
8. Kad se kralj vrati iz dvorskoga vrta u dvoranu na vino, Haman se bio bacio pred jastuk na kojemu je sjedila Estera. Kralj povika: “Zar će i kraljicu još silovati u mojoj vlastitoj kući?” Jedva je bila ta riječ izišla iz kraljevih usta, pokriše Hamanu lice.
9. Harbona, jedan od dvorjana, koji su bili u kraljevoj službi, reče: “Kod Hamanove su kuće postavljena vješala, visoka pedeset lakata. Haman ih je dao napraviti za Mordokaja, koji je govorio dobro za kralja.” Kralj zapovjedi: “Objesite ga na njih!”
10. Tako objesiše Hamana na vješala što ih je on bio dao napraviti za Mordokaja. Tada se utiša kraljev gnjev.

Esteri 8:1-17
1. Onoga dana pokloni kralj Ahasver kraljici Esteri kuću Hamana, protivnika Judejaca, i Mordokaj dobi pristup kralju. Jer je Estera bila kazala kralju, tko joj je on.
2. Kralj skine pečatni prsten, što ga je bio dao oduzeti Hamanu, i dade ga Mordokaju. A Estera postavi Mordokaja nad Hamanovim domom.
3. Estera je opet govorila s kraljem, bacila mu se pred noge i molila ga sa suzama, da ukine zloglasni naum, Hamana iz Agaga protiv Judejaca.
4. Kralj pruži prema Esteri zlatno žezlo. Estera ustade, pristupi kralju i reče:
5. ”Ako je ugodno kralju, ako sam našla milost pred njim, ako se moja molba čini kralju opravdanom, i ako sam mu mila, onda neka jednom pismenom zapovijedi povuče natrag pisma s naumom Hamana, Hamdatina sina iz Agage, kojima se zapovijeda istrebljenje Judejaca po svim kraljevskim pokrajinama!
6. Jer kako bih mogla gledati zlo koje bi zadesilo moj narod? Kako bih mogla mirno gledati propast svojega plemena?”
7. Tada odgovori kralj Ahasver kraljici Esteri i Judejcu Mordokaju: “Eto, poklonio sam Hamanovu kuću Esteri, a njega sam samoga dao objesiti na vješala, jer je digao svoju ruku na Judejce.
8. Sad vi možete pisati za Judejce kako vam je drago, u kraljevo ime, i zapečatiti kraljevim prstenom. Jer što se piše u kraljevo ime i zapečati kraljevim prstenom, ne smije se povući.”
9. Dvadeset i trećega dana trećega mjeseca, to jest mjeseca sivana, bili su dakle pozvani kraljevski pisari, i sastavi se točno po Mordokajevu naputku pismena zapovijed Judejcima, satrapima, namjesnicima i knezovima sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije, za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom, i Judejcima njihovim pismom i jezikom.
10. Pismene zapovijedi bile su napisane u ime kralja Ahasvera, zapečaćene kraljevim prstenom, i onda su pisma bila razaslana po glasnicima, koji su jahali na konjima za trku.
11. Po njima je kralj dopustio kralj Judejcima u svim gradovima da se okupe i brane svoj život, da svu momčad narodâ i pokrajinâ, koji bi udarili na njih, sa ženama i djecom istrijebe, pobiju i unište, i njihovo imanje da zaplijene.
12. To se mora dogoditi u svim pokrajinama kralja Ahasvera u jedan dan, trinćstoga dana dvanćstoga mjeseca, to jest mjeseca adara.
13. Prijepis zapovijedi trebalo je oglasiti kao zakon po svim pokrajinama, i to javno svim plemenima. Judejci su za onaj dan trebali biti spremni, za osvetu svojim neprijateljima.
14. Tada brže odjahaše glasnici na konjima za trku s kraljevom zapovijedi, čim je zakon bio izdan u prijestolnici Suzi.
15. Mordokaj iziđe iz kraljeve palače u ljubičastom i bijelom kraljevskom odijelu, s velikom zlatnom krunom na glavi i u plaštu od tankoga platna i skrleta. Grad Suza radovao se i veselio se.
16. Judejcima je sad bila došla sreća, radost, slast i čast.
17. U svim pokrajinama i u svim gradovima, kamo god stiže kraljeva zapovijed i naredba, bila je radost i veselje među Judejcima, bile su gozbe i svečanosti. Mnogi od poganskih pučana postajali su Judejci, jer su se bojali Judejaca.

Psalmi 90:7-17
7. Doista, nestaje nas od tvojega gnjeva, i prestrašeni smo od srdžbe tvoje.
8. Stavio si naše krivnje pred sebe, naše tajne krivnje na svjetlost svojega lica.
9. Da, svi naši dani nestaju u tvom gnjevu, naše godine iščezavaju kao uzdah.
10. Vrijeme našega života traje sedamdeset, a ako smo snažni i osamdeset godina, a većina od njih muka je i žalost jer brzo prolaze i mi odlijećemo odavde.
11. Tko poznaje silu tvojega gnjeva i tvoju srdžbu da bi te se bojao?
12. Nauči nas dane naše brojiti da dobijemo mudro srce!
13. Vrati se, Gospode! Dokle ćeš tako? Smiluj se svojim slugama!
14. Okrijepi nas ujutro svojom dobrotom da se radujemo i veselimo u sve svoje dane!
15. Obraduj nas za one dane kad si nas ponizio, za godine kad smo gledali nesreću!
16. Neka se pokaže na tvojim slugama tvoje djelo, tvoja slava na njihovoj djeci!
17. Neka bude nad nama dobrota Gospodina, Boga našega! Nek nam uspije djelo naših ruku! Djelo naših ruku nek nam uspije!

Izreka 22:10-11
10. Otjeraj podsmjehivača, onda s njim odi i raspravljaj, i prestat će svađa i pogrda.
11. Tko ljubi čistoću srca, i čije usne ljubazno govore, njemu je kralj prijatelj.

Rimljanima 5:1-21
1. Opravdani dakle vjerom imamo mir s Bogom po Gospodinu našemu Isusu Kristu.
2. Po njemu smo zadobili vjerom i pristup k ovoj milosti u kojoj stojimo, i hvalimo se nadom Božje slave.
3. A ne samo to, nego se hvalimo i nevoljama znajući da nevolja vodi strpljivosti;\
4. a strpljivost pouzdanosti, a pouzdanost nadi;\
5. nada se pak ne sramoti jer se Božja ljubav izli u naša srca Duhom Svetim, koji nam je dan.
6. Jer Krist, dok smo još bili slabi, umre u pravo vrijeme za bezbožnike.
7. Jer jedva tko umre za pravednika; za dobroga možda bi se tko usudio umrijeti.\
8. A Bog pokazuje svoju ljubav prema nama tako što Krist, kad smo bili još grješnici, umre za nas.
9. Mnogo ćemo dakle više biti po njemu spašeni od gnjeva, kad smo sad opravdani njegovom krvlju.
10. Ako smo doista pomireni s Bogom, smrću njegova Sina, dok smo još bili neprijatelji, mnogo ćemo se više kao pomireni spasiti po njegovu životu.
11. A ne samo to, nego se hvalimo u Bogu po svojemu Gospodinu Isusu Kristu, po kojemu sad primismo pomirenje.
12. Zato kao što po jednome čovjeku uđe u svijet grijeh, i po grijehu smrt, i tako smrt prijeđe na sve ljude time što svi sagriješiše;\
13. grijeh je naime bio u svijetu do Zakona, ali se grijeh ne računa kad nema zakona.
14. Nego je vladala smrt od Adama sve do Mojsija i nad onima koji ne sagriješiše prijestupom sličnim kao Adam koji je bio prilika onoga što je trebao doći.
15. Ali dar nije tako kao prijestup; jer ako prijestupom jednoga pomriješe mnogi, mnogo se veća Božja milost i dar izli obilno na mnoge milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista.\
16. I dar nije kao grijeh jednoga: doista, grijeh jednoga doveo je sud osude, a dar je preko mnogih prijestupa doveo do opravdanja.
17. Jer ako je zbog prijestupa jednoga zavladala smrt po jednome, mnogo će više oni koji primaju izobilje milosti i dar pravde u životu vladati po jednome, Isusu Kristu.
18. Zato dakle kao što po grijehu jednoga dođe osuda na sve ljude, tako i po pravdi jednoga dođe na sve ljude opravdanje života.
19. Jer kao što nepokornošću samo jednoga čovjeka mnogi postadoše grješnici, tako će i pokornošću jednoga mnogi postati pravednici.
20. A Zakon dođe uz to da se umnoži prijestup; jer gdje se umnožio grijeh, ondje se još više umnožila milost;\
21. kao što je vladao grijeh za smrt, da tako i milost vlada pravdom za vječni život, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu.