A A A A A
Error:
BookNum: 21 Chapter: 5 VerseStart: 20 VerseShouldHave: 19

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 28

Propovjednik 4:1-16
1. I opet vidjeh sve nasilje što se čini pod suncem. Gle: suze potlačenih kojima nema utješitelja! Nasilje izlazi iz rake njihovih tlačitelja. A nikoga nema da ih utješi.
2. Tada sam smatrao mrtve, koji davno pomriješe, sretnijima nego žive, koji još žive,
3. i sretnijim od jednih i drugih onoga koji se još nije rodio, koji nije vidio zla što pod suncem biva.
4. Vidjeh da je svaki trud i svaka marljivost u radu samo zavist jednoga protiv drugog. I to je taština i trka za vjetrom.
5. Luđak stavlja svoje ruke u krilo i hrani se svojim vlastitim mesom.
6. Bolji je jedan pregršt mira, nego obje šake pune muke i trke za vjetrom.
7. Opet vidjeh jednu taštinu pod suncem:
8. Jedan jedini, nijedan drugi uz njega, nijedan sin, nijedan brat. Nema kraja svemu njegovu trudu. Njegove se oči ne mogu nasititi bogatstva. “Ali za koga se mučim i oduziman sebi svako uživanje?” I to je taština i loš posao!
9. Bolje je dvojici nego jednome; jer za svoj trud dobiju dobru plaću.\
10. Jer padne li jedan, digne ga opet njegov drug. A teško onome koji padne! Nema drugoga koji bi mu pomogao da se podigne.
11. Spavaju li dvojica jedan uz drugoga, jedan ugrije drugoga. A kako će se jedan sam ugrijati?
12. Ako tko i može nadjačati jednoga, dvojica će mu odoljeti. A ni trostruki se konac ne kida tako brzo.
13. Bolji je dječak, siromašan a mudar, nego kralj, star a lud, koji više ne prima pouke.
14. Onaj dođe iz tamnice na prijestolje, a bio se siromašan rodio pod tim kraljem.
15. Vidjeh sve žive, koji hode pod suncem, na strani dječaka, drugoga, koji je stupio na njegovo mjesto.
16. Nije bilo kraja mnoštvu naroda pred kojim je on išao. Pa tako je i to bila taština i trka za vjetrom!

Propovjednik 5:1-20
1. Nemoj nagliti svojim ustima! Tvoje srce neka prebrzo ne govori pred Bogom! Jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji. Zato neka tvojih riječi bude samo malo!
2. Jer kako san dolazi od mnogih poslova, tako ludo brbljanje od mnogih riječi.
3. Jesi li učinio zavjet Bogu, ne oklijevaj ga ispuniti! Jer mu nisu mili luđaci. Što si zavjetovao, ispuni!
4. Bolje je ništa ne zavjetovati nego zavjetovati pa ne ispuniti.
5. Ne daj da te tvoja usta navode na grijeh! Ne govori pred poslanikom Božjim: “Bila je nepažnja!” Zašto da se Bog ljuti zbog tvojega govora i da uništi djelo tvojih ruku?
6. Jer gdje je mnogo snova, tamo je mnogo ništavnih riječi. Boj se Boga!
7. Vidiš li zarobljena siromaha, i da se pravo i pravednost u zemlji krše, ne čudi se tome; jer viši pazi nad visokim i još viši nad obojicom. \
8. Korist za zemlju unatoč svemu tome je ova: kralj, koji služi zemlji.
9. Tko ljubi novce, nema nikada dosta novaca. Tko ljubi bogatstvo, nema nikada dosta dobitka. I to je taština.
10. Množi li se dobro, množe se i njegovi uništavatelji. Što ima posjednik od toga osim da to gleda?
11. Sladak je san radniku, pa jeo malo ili mnogo; a bogatašu ne da presitost doći do sna.\
12. Postoji ljuto zlo što ga vidjeh pod suncem: bogatstvo njegov posjednik čuva na vlastitu nesreću.
13. To bogatstvo propadne kojom zlom nezgodom. Ima li sina, ne ostane ništa u njegovoj ruci.
14. Kao što je došao gol iz majčina krila, tako mora opet otići. Za svoj trud ne nosi od svega toga ni onoliko koliko bi mogao ponijeti sa sobom u svojoj ruci.
15. I u tome je ljuto zlo: kako je došao, tako mora otići. Što ima čovjek od toga da se trudi za vjetar?
16. Uz to jede svega svoga vijeka u mraku, u mnogom jadu, u žalosti i ljutnji.
17. Eto, to pronađoh kao dobro, kao lijepo: da čovjek jede i pije, i bude dobre volje uza sav svoj trud, kojim se muči pod suncem tolike dane života koliko mu ih je Bog dao. Jer to je njegov dio.
18. Za svakoga čovjeka, kojemu je Bog dao bogatstvo i posjed i kojemu je dopustio da od toga uživa, da svoj dio uzima i da se veseli uz svoj trud, to je dar Božji.
19. Onda ne mozga više mnogo o danima svojega života; jer ga Bog drži zaposlenim radošću njegova srca.\
20. Ima još drugo zlo što ga vidjeh pod suncem. Ono teško tišti čovjeka:

Propovjednik 6:1-12
1. Nekom čovjeku daje Bog bogatstvo, blago i slavu. Ništa što zaželi njegovo srce, ne nedostaje mu. Ali mu Bog ne dopušta da u tome uživa. U tome uživa stranac: to je taština i ljuto zlo.
2. Ako bi tko imao stotinu djece i živio mnogo godina i broj se dana njegova života veoma namnožio, a on ne bi mogao uživati dobra, te ni pokopa ne bi imao, kažem: Bolje je nedonošče od njega.
3. Jer ono dođe uzalud i ide odavle u tamu. Ime mu je noću pokriveno.
4. Ne vidi sunca i ništa o njemu ne zna. Ali počiva bolje nego onaj.
5. Kad bi živjelo i dvije tisuće godina, ne bi okušalo dobra: ne ide li sve na jedno mjesto?
6. Sav je trud čovjeka za njegova usta, ali se nikad ne utiša njegova čežnja.
7. Koju prednost ovdje ima mudrac pred luđakom, pred siromahom koji razumije živjeti?
8. Bolje je vidjeti očima nego lutati čežnjom. I to je taština i trka za vjetrom.
9. Što se događa, određeno je davno unaprijed. Što biva od čovjeka, to stoji tvrdo. Nitko ne može pozvati na odgovor onoga koji je jači od njega.
10. Što veća hrpa riječi, to veća taština. Što to koristi čovjeku?
11. Jer tko zna što je dobro čovjeku u životu malo ništavnih dana njegova života? Oni mu prolaze kao sjena. Jer tko može kazati čovjeku što će poslije njega biti pod suncem?
12. uslišit će vapaj siromaha i ne će prezreti njihove molitve.

Psalmi 102:18-28
18. Nek se napiše ovo za budući naraštaj, nanovo stvoren narod nek hvali Gospoda:
19. ”Jer Gospod je pogledao sa svoga uzvišenog Svetišta, s neba na zemlju gleda,
20. da čuje jecanje zasužnjenih, da oslobodi sinove smrti; \
21. da se navješćuje na Sionu ime Gospodnje i njegova slava u Jeruzalemu,
22. kad se zajedno skupe narodi i kraljevstva da služe Gospodu.”
23. On putem slomi snagu moju, skratio je moje dane.
24. Rekoh: “Bože moj, ne uzimaj me u polovini mojih dana! Tvoje godine traju za sva pokoljenja.”
25. U početku utemeljio si zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.
26. Oni će proći, a ti ostaješ. Svi će ostarjeti kao haljina; kao odjeću ti ih promijeniš i oni se raspadnu. \
27. A ti ostaješ isti i godine tvoje nemaju kraja.
28. Mudri može više nego jaki; razboriti više nego vrlo krepki. \

Izreka 24:5-6
5. Jer mudrim mjerama ratovat ćeš uspješno, i pobjeda je ondje gdje je radio velik broj savjetnika.
6. Nisam li ja slobodan? Nisam li ja apostol? Nisam li ja vidio Gospodina našega Isusa? Niste li vi moje djelo u Gospodinu?

1 Korinæanima 9:1-27
1. Ako drugima nisam apostol, ali vama doista jesam jer ste vi pečat mojega apostolstva u Gospodinu.
2. Ovo je moja obrana pred onima koji me optužuju:
3. Zar nemamo prava jesti i piti?
4. Zar nemamo prava ženu vjernicu voditi sa sobom, kao ostali apostoli, Gospodnja braća, i Kefa?
5. Ili jedini ja i Barnaba nemamo prava to činiti?
6. Tko vojuje kad o svome trošku? Tko sadi vinograd, a od njegova roda ne jede? Tko pase stado, a od mlijeka stada ne jede?
7. Govorim li to ja po ljudsku? Ne govori li to i Zakon?
8. Doista, u Mojsijevu je zakonu napisano: “Ne veži usta volu koji vrše!” Zar se Bog brine za volove?
9. Ili govori zasigurno za nas? Da, za nas je to napisano: jer onaj koji ore, treba orati u nadi i onaj koji vrše, treba se nadati udjelu u urodu.
10. Ako smo mi vama sijali duhovna dobra, je li što veliko ako mi vaša tjelesna požanjemo?
11. Ako drugi imaju pravo na vas, zašto da nemamo mi više? Ali se ne poslužismo tim pravom, nego sve podnosimo da ne postavimo kakve zapreke Kristovu evanđelju.
12. Ne znate li da se oni koji obavljaju svetu službu suzdržavaju od hramske službe i koji služe za žrtvenikom dobivaju udio od onoga što se prinosi na žrtveniku?
13. Tako je i Gospodin zapovjedio da oni koji propovijedaju evanđelje, od evanđelja žive.
14. A ja nisam ništa od toga iskoristio. Ali ovo ne napisah da tako bude meni; jer bih više volio umrijeti, nego? Nitko mi neće oduzeti taj ponos!\
15. Ako naime propovijedam evanđelje, nema mi ponosa, jer mi je to unutarnja potreba. Teško meni ako ne propovijedam evanđelja!
16. Jer ako to činim svojom voljom, pripada mi plaća; a činim li na poziv, povjerena mi je služba upravljanja.\
17. Kakva mi je dakle plaća? Da propovijedajući evanđelje bez plaće propovijedam, tako da ne iskoristim svojega prava u evanđelju.
18. Doista, premda sam slobodan od sviju, svima sam sebe učinio slugom da ih više pridobijem.
19. Židovima sam bio kao Židov da pridobijem Židove; onima koji su pod Zakonom bio sam kao pod Zakonom, premda sam nisam pod Zakonom, da pridobijem one koji su pod Zakonom.\
20. Onima koji su bez Zakona kao da sam bez Zakona, premda nisam bez Božjega zakona, nego sam u Kristovu zakonu, da pridobijem one koji su bez Zakona.
21. Slabima sam bio slab da slabe pridobijem; svima sam bio sve da svakako neke spasim.\
22. A sve činim zbog evanđelja, da bih imao udio u njemu.
23. Ne znate li da u trkalištu svi trče, ali jedan dobiva nagradu? Tako trčite da dobijete!
24. A svaki koji se bori, od svega se odriče: oni dakle da dobiju raspadljiv vijenac, a mi neraspadljiv.
25. Ja dakle tako trčim, ne kao na nesigurno; tako se borim, ne kao onaj koji udara u vjetar.\
26. Nego trapim svoje tijelo i zarobljavam ga da tako, nakon što sam drugima propovijedao, sam ne budem isključen.