A A A A A

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 27

Propovjednik 3:1-22
1. Sve ima svoje vrijeme. Svaka stvar ima svoje vrijeme pod nebom.
2. Ima vrijeme kad se rađa, i vrijeme kad se umire; vrijeme kad se sadi, i vrijeme kad se čupa posađeno;\
3. vrijeme kad se ubija, i vrijeme kad se iscjeljuje; vrijeme kad se obara, i vrijeme kad se gradi;\
4. vrijeme plača i vrijeme smijeha; vrijeme tugovanja i vrijeme igranja;\
5. vrijeme kad se baca kamenje, i vrijeme kad se skuplja kamenje; vrijeme kad se grli, i vrijeme kad se rastaje;\
6. vrijeme kad se traži, i vrijeme kad se gubi; vrijeme kad se čuva, i vrijeme kad se razbacuje;\
7. vrijeme kad se dere, i vrijeme kad se šiva; vrijeme kad se šuti, i vrijeme kad se govori;\
8. vrijeme kad se ljubi, i vrijeme kad se mrzi; vrijeme rata, i vrijeme mira. \
9. Što koristi dakle čovjeku koji se trudi sva njegova muka?
10. Vidjeh nevolju koju Bog naprti ljudima, da se muče oko nje.
11. On čini sve lijepo u svoje vrijeme. I svijet je on predao njihovu istražujućem duhu, ali tako da ne može čovjek djelo što ga stvori Bog dokučiti od početka do svršetka.
12. Spoznadoh: Ništa bolje nema za njih nego da se vesele i uživaju u životu.
13. A i da čovjek jede i pije, i uživa život uza svu svoju muku, dar je to Božji.
14. Spoznadoh: Sve što stvori Bog, traje vječno. Ne može se tomu ništa dodati, ništa od toga oduzeti. Bog je to uredio da bi ga se čovjek bojao.
15. Što jest, to je već davno bilo. Što će biti, to je već odavna bilo. Što je prošlo, Bog opet donosi.
16. Još nešto vidjeh pod nebom: umjesto prava? tu je vladala bezbožnost; umjesto pravednosti? tu je vladala prijevara.\
17. I ovako rekoh u svom srcu: Bog će suditi pobožnome kao bezbožniku. Jer on je vrijeme postavio za svako osnivanje i djelovanje.
18. Ovako rekoh u svom srcu: Takvo je čovječje biće, da ih Bog iskušava te spoznaju da su kao stoka, jest, oni sami.
19. Jer je sudbina ljudi i sudbina životinja jednaka sudbina. Kako umiru jedni, tako umiru drugi: isti dah imaju svi. Ništa ne nadvisuje čovjek životinju, jer je sve taština!
20. Sve ide na jedno mjesto. Sve je postalo od praha. Sve se u prah vraća.
21. Tko zna uspinje li se životni dah čovjeka, ide li životni dah životinje u zemlju?
22. Tako vidjeh da ništa nema bolje čovjek nego da se veseli svojim djelima. To je njegova plaća. Jer tko će mu dati da sudjeluje u onom što će biti poslije njega?

Psalmi 102:12-17
12. Dani su moji k'o oduljena sjena, a ja se sušim kao trava.
13. A ti, Gospode, stoluješ dovijeka i spomen na te ostaje od koljena do koljena.
14. Ti ćeš ustati i smilovati se Sionu; vrijeme je da mu se smiluješ, došao je čas! \
15. Jer tvoje sluge ljube njegovo kamenje, i njegove razvaline žaloste ih.
16. Tada će se neznabošci bojati Gospodnjeg imena, svi kraljevi zemaljski tvoje slave
17. kad Gospod opet sazda Sion i objavi se u slavi,

Izreka 24:3-4
3. Mudrošću se gradi kuća, razboritošću se utvrđuje; \
4. znanjem se pune odaje svakojakim dragocjenim i finim imanjem.

1 Korinæanima 8:1-13
1. S obzirom na meso koje se žrtvuje idolima mi znamo, jer svi imamo znanje. Znanje nadima, a ljubav gradi.
2. Ako li tko misli da što zna, još nije upoznao kako treba znati.
3. Međutim, ako tko ljubi Boga, njega je Bog upoznao.
4. Prema tome, može li se jesti meso žrtvovano idolima? Znamo da idol nije ništa na svijetu i da nema drugoga Boga osim jedinoga.
5. Jer iako ima onih koji se zovu bogovima na nebu ili na zemlji? kao što ima mnogo “bogova” i mnogo “gospodara”?
6. mi imamo jednoga Boga Oca od kojega je sve, i mi za njega; i jednoga Gospodina Isusa Krista po kojemu je sve, i mi po njemu. \
7. Ali nemaju svi znanja. Neki naime, jer su navikli na idole sve dosad, jedu meso kao idolske žrtve, i kalja se njihova savjest, jer je slaba.
8. Doista, jelo nas ne preporučuje Bogu. Jer niti što gubimo ako ne jedemo, niti što dobivamo ako jedemo.
9. A gledajte da ta vaša sloboda ne donese spoticanje slabima!
10. Jer ako tko tebe koji imaš znanje vidi u idolskom hramu gdje sjediš za stolom, ne će li ga njegova savjest, ako je slaba, “osloboditi” da jede idolske žrtve?
11. I zbog tvojega znanja stradava slabi brat za kojega je Krist umro.
12. Griješeći tako protiv braće i ranjavajući njihovu slabu savjest, griješite protiv Krista.
13. Zato ako jelo sablažnjava mojega brata, ne ću jesti mesa dovijeka, da ne sablaznim svoga brata.