A A A A A
Error:
BookNum: 18 Chapter: 41 VerseStart: 27 VerseShouldHave: 26

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 25

Jobu 41:1-34
1. Jest, izgubljena je svaka nada! Kad ga samo ugleda, čovjek pada.
2. Nitko se ne usudi probuditi ga: “Tko je da mi odoli?
3. Tko mi stane na put, a ja da ga pustim čitava? Pod cijelim nebom nijedan!”
4. Ne smijem šutjeti o njegovim udovima, o njegovoj snazi, o sjajnom njegovu sastavu.
5. Tko mu je ikad podigao oklop, tko je ikad prodro u dvostruke njegove žvale?
6. Tko mu je otvorio dvokrilna vrata čeljusti? Užas je oko njegovih zuba.
7. Sjajni su žljebovi njegovih štitova, uskim pečaćenjem zatvoreni.
8. Usko jedan uz drugi: među njih ne prodire vjetrić.
9. Jedan čvrsto prianja uz drugi: ne rastavljaju se.
10. Dahtanje njegovo daje sjajnu svjetlost; kao zorine trepavice njegove su oči. \
11. Iz njegovih ralja bukte zublje, iskaču ognjene iskre.
12. Dim suklja iz njegovih nozdrva kao iz vrela kotla i zapaljene trske.
13. Njegov dah raspaljuje ugljevlje, plamen mu suklja iz ralja.
14. U njegovoj je šiji snaga, pred njim igra užas.
15. Udovi njegova mesa spojeni su čvrsto, kao saliveni, razmiču se.
16. Kao kamen, tako je tvrdo njegovo srce, tako tvrdo kao donji žrvanj.
17. Kad se digne, zadršću i junaci, ne znaju što da čine od straha.
18. Zgrabi li koga, ne koristi mač, ni koplje, ni strijela, ni sulica.
19. Željezo je njemu slama, a mjed drvo puno crvotočine.
20. Strijela ga ne može natjerati u bijeg, kamenje u praćki njemu je kao pljeva.
21. Kao slamka njemu je toljaga, on se smije zviždanju sulice.
22. Ispod njega su oštri crepovi; drljaču zabija u glib. \
23. čini da se dubina puši kao lonac, učini da se more zapjeni kao stupa.
24. Za sobom ostavlja svijetlu vodenu brazdu: rekao bi da more ima srebrne kose.
25. Ništa mu na zemlji nije jednako: stvorenje bez straha!
26. Na najjače gleda prezirno, i on je kralj najponosnijima.
27. Tada Job odvrati Gospodinu:
28. Znam da sve možeš, da se ne može smesti što naumiš.
29. Tko je to što zamračuje Božji naum nerazumnim govorima?” Tako sam govorio bez razumijevanja; bilo je odveć čudesno, a da bih shvatio. \
30. ”Slušaj! Ja ću govoriti. Ja ću te pitati; ti me pouči!” \
31. Ušima sam bio čuo o tebi; a sada te je vidjelo moje oko. \
32. Zato opozivam i kajem se u prahu i pepelu!
33. I kad je bio Gospodin tako izgovorio Jobu, reče Gospodin Elifazu iz Temana: “Moj se gnjev raspalio na tebe i na oba tvoja prijatelja; jer niste pravo govorili o meni kao moj sluga Job.\
34. Zato sada uzmite sedam bikova i sedam ovnova, odite k mojemu sluzi Jobu i prinesite žrtvu za se! A moj sluga Job neka se pomoli za vas! Jer samo zbog njega ne ću učiniti s vama po vašoj ludosti: jer niste pravo govorili o meni kao moj sluga Job.”

Jobu 42:1-17
1. Tada otidoše Elifaz iz Temana, Bildad iz Šuaha i Sofar iz Naama i učiniše kako im je bio zapovjedio Gospodin. I Gospodin pogleda na Joba.
2. I Gospodin preokrenu Jobovu sudbinu, jer se bio pomolio za svoje prijatelje. Dvostruko dade opet Jobu sve što je bio posjedovao.
3. Tada dođoše k njemu sva njegova braća i sestre, i svi njegovi prijašnji znanci. Održaše u njegovoj kući gozbu s njim, iskazaše mu svoju sućut i utješiše ga za svu nesreću koju je bio Gospodin pustio na nj. I dadoše mu svaki po komad srebra i po zlatni prsten.
4. A Gospodin je blagoslivljao Joba poslije još više nego prije. Posjedovao je četrnćst tisuća ovaca, šest tisuća deva, tisuću jarmova volova i tisuću magarica.
5. Imao je sedam sinova i tri kćeri.
6. Jednoj dade ime Jemima, drugoj Kasija i trećoj Keren Hapuk.
7. U svoj zemlji nije bilo žena koje su bile tako lijepe kao Jobove kćeri. Otac im njihov dade jednaku baštinu kao i njihovoj braći.
8. Job je potom živio još sto i četrdeset godina i vidio je djecu i unučad, četiri koljena.
9. I umre Job star i sit života.
10. Tko kleveće svoga bližnjega, ušutkat ću ga. Oči bahate i srce oholo ja ne ću podnositi.
11. Oči su moje upravljene čestitima u zemlji, da bi stanovali sa mnom! Tko hodi pravim putem, taj će mi služiti!
12. Ne će prebivati u mojoj kući koji spletke snuje. Tko govori laži, ne će stajati pred mojim očima.
13. Svako jutro ušutkat ću sve zločince u zemlji. Istrijebit ću iz grada Gospodnjega sve zlotvore.
14. Ne gledaj vino: kako crvenkasto sijeva, kako se u čaši prelijeva; glatko se ono omakne. \
15. čudne stvari vide tvoje oči, i tvoje srce misli ludorije.
16. Ali poslije ujede kao zmija i ubrizga otrov kao ljutica.
17. Ti si kao jedan koji leži usred mora, kao jedan koji sjedi gore u košu jarbola.

Psalmi 101:5-8
5. ”Izbiše me, ali me ne zabolje; istukoše me, ali ne osjetih ništa. Kad se probudim, tada ću ga ponovno potražiti.” \
6. Prelazim na ono što ste mi pisali. “Dobro je muškarcu da se ne dotiče žene”;\
7. ali zbog opasnosti od bludnosti neka svaki ima svoju ženu, i svaka žena neka ima svojega muža!
8. Muž neka ispunjava dužnost prema ženi, a isto tako i žena prema mužu!

Izreka 23:31-35
31. Žena nije gospodar svojega tijela, nego muž; tako ni muž nije gospodar svojega tijela, nego žena.\
32. Ne uskraćujte se jedno drugome, osim ako se dogovorite na neko vrijeme da se posvetite molitvi; zatim se opet združujte da vas sotona ne iskuša zbog vaše neizdržljivosti!\
33. Ali ovo govorim kao ustupak, ne kao zapovijed.
34. Htio bih naime da svi ljudi budu kao ja; ali svatko ima svoj dar od Boga: ovaj ovakav, a onaj onakav. \
35. Stoga neoženjenim i udovicama kažem: dobro im je ako ostanu kao i ja.

1 Korinæanima 7:1-19
1. Ako li se ne mogu suzdržavati, neka se žene i udaju; jer je bolje ženiti se negoli izgarati.\
2. A oženjenima zapovijedam, ne ja nego Gospodin, da se žena od muža ne rastavlja.
3. Ako li se i rastavi, neka se više ne udaje, ili neka se pomiri sa svojim mužem, i muž neka ne otpušta žene!
4. A ostalima kažem ja, ne Gospodin: Ako koji brat ima nevjernicu ženu, i ona pristane da živi s njime, neka je ne otpušta!
5. I žena koja ima muža nevjernika, i on pristane da živi s njome, neka muža ne otpušta!
6. Jer je posvećen muž nevjernik ženom, i posvećena je žena nevjernica bratom; inače bi naime vaša djeca bila nečista, a sad su sveta.\
7. Ako li se hoće nevjernik rastaviti, neka se rastavi; tada brat ili sestra nisu pod obvezom; Bog nas je naime pozvao na mir.\
8. Doista, znaš li, ženo, da ćeš spasiti muža? Ili znaš li, mužu, da ćeš spasiti ženu?
9. Uostalom, neka svatko živi onako kako mu je Gospodin odredio, kako ga je Bog pozvao. I tako zapovijedam po svim crkvama.
10. Je li tko pozvan kao obrezan, neka se ne pretvara kao neobrezan; ako li je tko pozvan neobrezan, neka se ne obrezuje!\
11. Obrezanje je ništa, i neobrezanje je ništa; nego vrijedi držanje Božjih zapovjedi.\