A A A A A

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 22

Jobu 35:1-16
1. Elihu opet progovori:
2. Smatraš li pravednim da sâm možeš govoriti: “Pravedan sam pred Bogom?”
3. Da govoriš: Što mi to koristi? Što mi to više koristi od grijeha?
4. Ja ću na to odgovoriti tebi i preko tebe tvojim prijateljima.
5. Pogledaj nebo i vidi! Pogledaj oblake, kako su visoko nad tobom!
6. Ako griješiš, što mu time činiš? Ako je još toliko tvojih opačina, što ćeš mu time nauditi?
7. Ako si pravedan, što mu možeš time dati? Što time prima iz tvoje ruke?
8. Ali tvojemu bližnjemu naudi tvoja opačina; čovjeku bližnjemu dobro dođe tvoja krepost. \
9. Jadikuje se nad velikim tlačenjem i viče se na nasilje velikih.
10. Ali se ne kaže: Gdje je Bog, naš Stvoritelj, koji nam daruje hvalospjeve u noći,
11. koji nas je učinio mudrijim od zemaljskih životinja, razumnijim od nebeskih ptica.
12. Oni viču? ali ih on ne sluša? zbog obijesti zlih ljudi.
13. Doista, Bog ne usliši laži i Svemogući ne pogleda na nju.
14. A kamoli kad kažeš da ga nisi vidio: u njega je sud, samo ga pričekaj!
15. A sada, kad njegov gnjev ne kazni i još ne pazi na grijeh,
16. Job otvara usta naprazno i mnogo govori nerazborito.

Jobu 36:1-33
1. Elihu nastavi ovako:
2. Pričekaj me još malo, onda ću ti pokazati što se još da reći za Božju stvar!
3. Počet ću izdaleka sa svojom mudrošću, da pribavim pravo svome Stvoritelju.
4. Jer moje riječi doista nisu prijevara, stojim pred tobom kao čovjek s jasnom spoznajom.
5. Eto, Bog je silan, ali nikoga ne osuđuje, silan je snagom razuma.
6. Život zlikovcu ne zaštićuje, potlačenima pribavlja njihovo pravo,
7. od pravednika ne odvraća svojih očiju; on daje da sjede zauvijek kao kraljevi na prijestolju, da se uzdignu visoko. \
8. Ako li leže u okovima, svezani konopcima nevolje,
9. tada im napominje njihova djela, njihove grijehe: da su se podizali oholo.
10. Tada im otvara uho da se pouče, i opominje ih da se vrate od zloće.
11. Poslušaju li dragovoljno, onda provode svoje dane u sreći, svoje godine u radosti.
12. Ako li ne poslušaju, onda ginu od strijele, umiru, a ne znaju kako.
13. Koji su licemjerna srca ostaju u prkosu, ne mole za pomoć kad ih okuje.
14. U cvatu mladosti umire njihova duša, u svježoj mladosti njihov život.
15. Nevoljnika izbavlja njegovom nevoljom i otvara mu uho šutnjom.
16. Vabi i tebe iz čeljusti nevolje u prostrani prostor bez stezanja, na stol koji teče od pretiline.
17. Ali si ti pun opakoga suda, tako se prebacuju pravica i sud:
18. jer te bol ne smije nikada odvesti u psovku, visina otkupnine neka te ne pomete!
19. Može li te iz tjeskobe izbaviti tvoja vika i sav napor snage?
20. Ne uzdiši za noću, jer se umjesto nje dižu prijatelji!
21. Pripazi! Ne okreći se nepravdi, da zavoliš nju više nego nevolju!
22. Eto: Bog je uzvišen u svojoj moći! Gdje je učitelj kao on?
23. Tko mu određuje put njegov? Tko bi mu smio reći: nisi činio pravo!
24. Spomeni se da veličaš njegova djela, što ih ljudi slave u pjesmi!
25. Diveći se, gleda na njih sav svijet, makar ih čovjek gledao samo izdaleka.
26. Eto: Bog je veći nego što mi shvaćamo, ne može se istražiti broj njegovih godina.
27. On vuče gore vodene kapljice, pušta da iz magle dažd rominja,
28. što iz oblakâ žubori i izlijeva se na ljudsko mnoštvo.
29. Tko može razumjeti prostor oblaka i grmljavinu iz njegova šatora?
30. Eto: on prostire oko sebe svoju svjetlost i otkriva morske dubine,
31. jer on time sudi narodima, daje hranu u izobilju.
32. Oko obje ruke obavija munju i zapovijeda gdje da se upali.
33. Njegova grmljavina oglašava kad plane njegov gnjev zbog zloće.

Psalmi 99:1-9
1. Gospod kraljuje! Nek zastrepe narodi! Stoluje nad kerubinima: zemlja se drma.
2. Velik je Gospod na Sionu, uzvišen nad sve narode.
3. Neka slave tvoje ime veliko i strašno: on je svet!
4. Kraljevska moć ljubi pravdu, ti si ustanovio pravednost; u Jakovu pravo i pravednost ispunjavaš. \
5. Uzvisujte Gospoda, Boga našega! Prignite se k podnožju njegovih nogu. On je svet!
6. Mojsije i Aron među svećenicima njegovim i Samuel među onima koji zazivahu ime njegovo. Zazivahu Gospoda i on ih usliša.
7. Govoraše im u stupu od oblaka, slušali su njegove zapovijedi i odredbe koje im dade.
8. Gospode, Bože naš, ti si ih uslišavao; bio si im Bog koji oprašta premda si kažnjavao zlodjela njihova. \
9. Uzvisujte Gospoda, Boga našega! Poklonite mu se na svetoj gori njegovoj, jer svet je Gospod, Bog naš.

Izreka 23:22-25
22. Slušaj oca, koji ti je dao život; ne preziri svoje majke kad ostari! \
23. Stekni istinu i ne prodaji je; stekni mudrost, stegu i razboritost. \
24. Veoma se raduje otac dobroga sina; tko ima mudroga za dijete, smije se veseliti. \
25. Neka se dakle vesele tvoj otac i majka; neka kliče od radosti ona koja te rodila! \

1 Korinæanima 4:1-21
1. Neka nas stoga čovjek smatra Kristovim slugama i upraviteljima Božjih otajstava.
2. Ovdje se od upravitelja traži da se pokaže vjernim.
3. A ja nimalo ne marim što mi sudite vi ili ljudski sud; a ni sam sebi ne sudim.\
4. Nisam naime svjestan nikakve krivnje, no time nisam opravdan, jer mi Gospodin sudi.
5. Zato ne sudite ništa prije vremena, dok ne dođe Gospodin koji će osvijetliti ono što je u tami sakriveno i objavit će namjere srdaca: i tada će svaki dobiti pohvalu od Boga.
6. Ovo, braćo, primijenih na sebe i Apolona zbog vas, da naučite od nas: ne preko onoga što je napisano, da se ne nadimate svrstavajući se na stranu jednoga protiv drugoga.
7. Doista, tko tebe uzdiže iznad drugih? Što li imaš a da nisi primio? A ako si primio, zašto se hvališ kao da nisi primio?
8. Već ste zasićeni, već se obogatiste, bez nas kraljujete! Kamo sreće da biste kraljevali pa da i mi s vama kraljujemo!
9. Smatram naime da je Bog nas apostole izložio kao posljednje, kao one koji su osuđeni na smrt, jer smo postavljeni za gledanje svijetu, anđelima i ljudima.
10. Mi smo ludi zbog Krista, a vi ste mudri u Kristu; mi slabi, a vi jaki; vi poštovani, a mi prezirani.\
11. Do ovoga časa gladujemo, žeđamo, goli smo, šamaraju nas, potucamo se
12. i mučimo se radeći svojim rukama. Proklinju nas, a mi blagoslivljamo; progone nas, a mi trpimo;\
13. grde nas, a mi tješimo; postadosmo kao smeće svijeta, izmet svima sve dosad. \
14. Ne pišem ovo da vas posramim, nego da vas opomenem kao svoju ljubljenu djecu.
15. Doista, makar imali i deset tisuća odgojitelja u Kristu, nemate mnogo otaca. Jer vas ja u Kristu Isusu rodih po evanđelju.
16. Stoga vas molim da se ugledate u mene.
17. Zato poslah k vama Timoteja koji mi je ljubljeni i vjerni sin u Gospodinu; on će vam napomenuti moje putove u Kristu Isusu, kako učim posvuda, u svakoj crkvi.\
18. Neki su se uzoholili smatrajući da ja ne ću doći k vama.
19. Ali ću vam uskoro doći, ako Gospodin htjedne, i tada ne ću gledati riječi onih što su se uzoholili, nego njihovu duhovnu moć.
20. Jer Božje kraljevstvo nije u riječi, nego u moći.
21. Što hoćete? Da dođem k vama sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?