A A A A A

Jobu 31:1-40
1. Savez sam sklopio sa svojim očima pa kako bih onda gledao za djevojkom?
2. Što bi mi bio gore dio od Boga, kakva baština od Svemogućega u nebu?
3. Ne ide li zlikovca nevolja i grješnika nesreća?
4. Ne pazi li on na moje putove, ne broji li sve moje korake?
5. Ako sam općio s lašcima, i ako je moja noga hitjela za prevarom,
6. neka me izmjeri na pravoj vagi: Bog će upoznati moju nedužnost!
7. Ako je moj korak zašao s puta, ako je moje srce pošlo za mojim očima, ako je za moje ruke prionula kakva ljaga,
8. neka što ja posijem, drugi pojede, neka se iskorijeni što mi iznikne!
9. Ako se moje srce dalo zaludjeti od žene, ako sam vrebao na vratima svojega susjeda,
10. neka drugomu melje moja žena, neka se kakav stranac k njoj pridruži!
11. Jer to bi bila sramota, opačina, kojoj treba suditi.
12. To bi bio požar koji proždire do uništenja i iskorjenjuje sve moje imanje.
13. Ako sam prezreo pravo svoga sluge, svoje sluškinje, kad su raspravljali sa mnom,
14. što da učinim kad se Bog diže? Kad on potražuje, što da mu se odvrati?
15. Nije li u majčinoj utrobi moj Stvoritelj stvorio i njega? Nije li nas obojicu on isti sazdao u majčinu krilu?
16. Ako sam odbio želju siromasima i dao da venu oči udovici,
17. i ako sam svoj zalogaj sam jeo, i nije sirota uzela od toga svoj dio
18. ? a ja sam je kao otac odgajao od mladosti, od krila svoje majke vodio sam je,
19. ako sam vidio ostavljene bez odjeće i siromaha bez pokrivala,
20. i nisu mi zahvaljivala njegova bedra jer ga je ugrijalo runo mojih ovaca,
21. ako sam ikada zamahnuo rukom na sirote, jer na vratima nađoh svoju pomoć,
22. onda neka mi ispadne rame iz pleća, i moja ruka neka se otkine iz zglobova:
23. Jer bi mi strašan bio kazneni sud Božji; kad bi on ustao, ne bih odolio. \
24. Ako sam polagao u zlato svoje nade i čistome zlatu govorio: uzdanje moje,
25. ako sam se veselio što mi je posjed velik i što je već toliko stekla moja ruka,
26. ako sam gledao sunce kako sja i mjesec kako ponosit hodi,
27. ako se moje srce dalo potajno zaludjeti i ja mu poslao poljubac,
28. i to bi bila krivnja koju treba suditi, jer sam zanijekao Boga u visini!
29. Nisam se radovao padu svojega neprijatelja, i nisam se veselio kad bi ga zadesila nesreća; \
30. nikada ne dadoh svojim ustima da sagriješe tražeći njegov život s proklinjanjem.
31. Zaista, moji suvremenici priznaše: “Tko se ne nasiti od njegova jela?”
32. Stranac nije trebao vani noćiti; vrata su moja putniku bila otvorena. \
33. Ako sam, kao što čine ljudi, tajio svoje grijehe i krio svoju krivnju u njedrima svojim,
34. jer sam se plašio velikoga mnoštva i bojao se prezira rodbine, onda bih zašutio i ne bih išao pred vrata.
35. O, da bi me tko slušao! Ovdje je moj potpis! Svemogući neka mi odgovori! Tužba je mojih pravnih protivnika postavljena.
36. Zaista, ja bih je uzeo na svoje rame i svezao bih je sebi kao častan vijenac.
37. Kazao bih mu broj koraka, kao knez pristupio bih k njemu.
38. Ako je moja njiva vikala na me, i ujedno njezine brazde plakale,
39. ako sam jeo njezin plod bez plaćanja i ražalostio njezina gospodara?
40. umjesto pšenice neka mi rodi trnje, mjesto ječma kukolj! Završeni su Jobovi govori.
Jobu 32:1-22
1. Ona tri čovjeka prestaše odgovarati Jobu, jer je on sada bio pravedan u njihovim očima.
2. Ali se tada raspali gnjev Elihua, Barakeelova sina, od Buza iz roda Ramova. Raspali se njegov gnjev na Joba, jer se prema Bogu smatrao pravednim.
3. I na tri njegova prijatelja raspali se njegov gnjev, jer ne nađoše više odgovora, a Joba su ipak okrivljavali.
4. Elihu je bio čekao sa svojim govorom Jobu, jer su oni po godinama bili stariji od njega.
5. A kad Elihu vidje da ona tri čovjeka ne znaju više ništa odgovoriti, tad ga spopade gnjev.
6. I Elihu, Barakeelov sin, iz Buza, progovori: “Doduše, ja sam još mlad godinama, a vi ste vremešni; zato sam bio bojažljiv i klonio sam se da vam pokažem svoje znanje. \
7. Mislio sam: Neka govori starost! Mnoge godine neka objave svoju mudrost!
8. Ali samo duh koji je u čovjeku, samo dah Svemogućega, urazumljuje ga.
9. Vremešni nisu uvijek mudri; ne znaju što je pravo jedino starci! \
10. Zato velim: poslušajte me! I ja hoću pokazati svoje znanje.
11. Eto, čekao sam da vi sve izgovorite, slušao sam vašu mudrost dok ste nalazili prave riječi.
12. Slijedio sam vas pažljivo; ali eto, nitko ne uvjeri Joba, nijedan od vas ne opovrgnu njegovu riječ! \
13. Ne govorite: naiđosmo na mudrost u njega! Samo Bog, a ne čovjek, može ga oboriti!
14. Protiv mene nije upravio riječi; ja ga ne bih dočekao vašim govorima. \
15. Oni su pobijeđeni; ne mogu više ništa navesti; nestalo im je riječi. \
16. Hoću li još čekati kad eto više ne govore, kad stoje i ništa više ne odgovaraju?!
17. Pa ću sad i ja odvratiti za se, i ja ću pokazati svoje znanje!
18. Jer sam pun misli; u mojoj unutrašnjosti tjera me duh. \
19. Eto, unutrašnjost je moja kao mlado vino koje se drži zatvoreno; hoće se raspuknuti kao nov mijeh! \
20. Tako moram govoriti da mi odlane; moram otvoriti svoje usne da odgovorim. \
21. Ni za koga se ne zauzimam; ne govorim da se ikome svidim \
22. jer ne znam laskati. Inače bi me brzo smaknuo moj Stvoritelj.
Psalmi 98:1-3
1. Psalam. Pjevajte Gospodu pjesmu novu, jer učini djela čudesna! Njegova desnica mu donese spasenje i sveta ruka njegova!
2. Objavi Gospod svoje spasenje, pred poganima svoju pravednost objavi.
3. Spomenu se svoje dobrote i vjernosti prema domu Izrćlovu. Svi krajevi zemlje gledaju spasenje Boga našega.
Izreka 23:17-18
17. Neka tvoje srce ne revnuje zbog grješnika, nego vazda zbog Gospodnjega straha!
18. Zaista, ima budućnost, i tvoja se nada ne će osramotiti.
1 Korinæanima 2:1-16
1. I ja, kad dođoh k vama, braćo, ne dođoh s visokim govorom ili mudrošću navješćivati vam Božje otajstvo.
2. Jer sam odlučio ne poznavati ništa među vama osim Isusa Krista, i to raspetoga.
3. I ja sam nastupao među vama u slabosti, u strahu i u mnogom drhtanju:
4. moje naučavanje i propovijedanje nije se sastojalo od uvjerljivih i mudrih govora, nego od pokazivanja koje je osnažio Duh,
5. da se vaša vjera ne temelji na ljudskoj mudrosti, nego na Božjoj sili.
6. Međutim, mudrost naučavamo među zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koja prolazi,
7. nego naučavamo otajstvenu i skrivenu Božju mudrost koju predodredi Bog prije vjekova za našu slavu.
8. Nju nije upoznao nijedan od knezova ovoga svijeta, jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave raspeli.
9. Nego kao što je pisano: “Što oko nije vidjelo, ni uho nije čulo, ni u čovječje srce nije ušlo, to je pripravio Bog onima koji ga ljube!”
10. A nama je to Bog objavio po Duhu, jer Duh sve ispituje, pa i Božje dubine.
11. Doista, tko od ljudi zna što je u čovjeku, osim čovječjega duha koji je u njemu? Tako nitko ne zna što je u Bogu, osim Duha Božjega.
12. A mi ne primismo svjetovnog duha, nego Duha koji je od Boga, da znamo što nam je Bog darovao.
13. To i govorimo, ne učenim riječima ljudske mudrosti, nego ono što uči Duh, tumačeći duhovno duhovnima.
14. Naravni čovjek ne prima ono što je od Božjega Duha, jer mu je to ludost, i ne može razumjeti, jer treba duhovno prosuđivati.
15. A duhovni čovjek sve prosuđuje i njega nitko ne sudi.
16. ”Jer tko je upoznao misao Gospodinovu da bi njega posavjetovao?” A mi imamo Kristovu misao.