A A A A A

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 19

Jobu 29:1-25
1. Nato nastavi Job svoj govor ovako:
2. Ah, da bi ipak bilo sa mnom kako je to bilo još prije nekoliko mjeseci, u danima kad me Bog štitio!
3. Kad mi je nad glavom sjala njegova svjetiljka, i njegovo me svjetlo vodilo kroz tminu!
4. Kako sam bio u vremenu svoje mlade snage, kad je Bog još zaštićivao moj šator,
5. kad je Svemogući još bio sa mnom, a moja se djeca skupljala oko mene!
6. Kad sam prao noge u kajmaku, i stijena mi izlijevala potoke ulja!
7. Izlazio sam na vrata pred grad, da zauzmem svoju stolicu na trgu gradskih vrata; \
8. tada bi se sakrivali dječaci kad bi me vidjeli; starci bi se dizali i ostajali bi stojeći; \
9. knezovi bi prestajali govoriti, stavljali bi ruku na usta; \
10. plemići bi ustezali svoj glas, jezik bi im prionuo za nepce.
11. Blaženim me nazivalo uho što bi me slušalo, hvalilo me oko kad bi me vidjelo.
12. Spašavao sam siromaha koji je vikao, i sirotu bez zaštitnika.
13. Na mene je dolazio blagoslov izgubljenikâ, srce sam udovice obradovao.
14. Pravednost mi je bila haljina što me obavijala, pravoljublje mi je bilo plašt i povez oko glave.
15. Oko sam bio slijepcu i noga hromu.
16. Otac sam bio siromasima i branio sam stvar nepoznatoga.
17. Razbijao sam zube lopovu, trgao grabež iz njegovih zuba.
18. Tako sam mislio umrijeti u svojemu gnijezdu i svoje dane umnožiti poput pijeska; \
19. moj korijen pružao se kraj vode, i rosa je noćna padala na moje grane; \
20. sreća se moja uvijek obnavljala u meni; u ruci mi se pomlađivao l?k. \
21. Slušali su me puni iščekivanja i tiho prisluškivali moj savjet.
22. Kad sam ja govorio, nitko više ne bi uzimao riječi, tako bi ih natopila moja besjeda.
23. čekali su me kao dažd, čeznuli su za mnom kao za kišom u proljeće.
24. Nasmijao bih im se kad su bili plašljivi, nisu mogli pomutiti mojega vedroga lica.
25. Određivao sam im put; sjedio bih u pročelju i bio kao kralj u vojsci, kao onaj koji tješi žalosne. \

Jobu 30:1-31
1. A sada me ljudi ismijavaju, oni koji su danima mlađi od mene, čije ovce ne bih bio stavio sa psima svojega stada.
2. A na što bi mi i bila snaga njihovih ruku? Sav im je mozak ispijen.
3. Od oskudice i gladi istrošeni su, jer glođu suhu zemlju; pusta pustinja je njihova mati. \
4. Oni beru lobodu po pustarama i smrekovo korijenje za hranu.
5. Iz naroda ih izgone, viču na njih kao na lupeže.
6. Po stražnjim uvalama moraju stanovati, po jamama u zemlji i u klisurama.
7. Riču po grmovima, skupljaju se među trnjem.
8. Trulo smeće, gadan skot, bičem istjerani iz zemlje.
9. I njima sam sada postao poruga i služim im kao poslovica.
10. Gadim im se i ne ustručavaju se pljuvati mi u lice.
11. Jer je On odriješio konop mojega šatora i oborio me, zato i oni pustiše svoje uzde protiv mene.
12. Zdesna ustaje rulja, gurne mi noge, iskopa putove protiv mene, da me upropasti.
13. Raskopaše moje putove, idu da me unište, i nikoga nema da ih zaustavi.
14. Kao kroz širok prokop naviru, pustošeći navaljuju.
15. Strahote obaraju na me, kao u vihoru on raznosi moju sreću, prolazi moj spas kao oblak.
16. I sada se u meni izjeda moja duša, stigoše me dani nevolje.
17. Noću me probada u kostima, ne miruju muke što me grizu.
18. Svemoć je pokvarila moje odijelo i steže kao ogrlica košulje.
19. On me je gurnuo u blato, postao sam kao prah i pepeo.
20. Vičem k tebi, ali ti me ne slušaš; prestanem li, tad snuješ planove protiv mene. \
21. U ljuta si mi se neprijatelja pretvorio, udaraš me teškom \u001aakom.
22. U vihoru dižeš me visoko, goniš me; u peći munja uzdrmaš me. \
23. Jest, znam: u smrt me hoćeš goniti, u mjesto gdje se skupljaju svi živi.
24. Ali ne pruža li se pri padu ruka, i ne viče li se u potrebi za pomoć?
25. Zaista, plakao sam ako je drugima bilo zlo; srce me je boljelo za siromahom. \
26. Nadao sam se sreći, ali je došlo zlo; čekao sam svjetlost, a došla je tama. \
27. Puši se u meni bez prestanka, snađoše me dani muke.
28. Tužan, bez sunca, vučem se okolo, dignem se i vičem pred svima.
29. čagljevima postadoh brat i drug nojevima.
30. Crna se koža s mene guli, moje kosti plamte u groznici.
31. Citara se moja pretvorila u pjesmu tužaljku, moja frula u gorko jecanje.

Psalmi 97:7-12
7. Nek se postide poklonici bikova i koji se hvastaju idolima. Poklonite mu se svi bozi!
8. A Sion sluša i raduje se. Kliču kćeri Judine zbog tvojih sudova, Gospode!
9. Jer ti si, Gospode, Svevišnji nad svom zemljom, visoko nadvisuješ sve bogove.
10. Gospod ljubi onoga koji mrzi zlo, čuva život svojih pobožnika; izbavlja ih iz ruku bezbožnika. \
11. Sviće svjetlost pravedniku i radost čestitima u srcu.
12. Radujte se pravednici u Gospodu! Slavite sveto ime njegovo!

Izreka 23:15-16
15. Sine moj, ako bude mudro tvoje srce, veselim se i ja od srca,
16. i moja nutrina kliče od radosti kad tvoje usne govore što je pravo.

1 Korinæanima 1:1-31
1. Pavao, Božjom voljom pozvani apostol Isusa Krista, i brat Sosten,
2. Božjoj Crkvi u Korintu, posvećenima u Kristu Isusu, pozvanima svetima, sa svima koji na svakom mjestu zazivaju ime Gospodina našega Isusa Krista, njihova i našega.
3. Milost vam i mir od Boga, našega Oca, i Gospodina Isusa Krista!
4. Zahvaljujem svagda Bogu svojemu za vas što vam je dana Božja milost u Kristu Isusu,
5. te se u svemu obogatiste u njemu, u svakoj riječi i svakom znanju.
6. Svjedočenje o Kristu utvrdilo se među vama,
7. tako da vam ne nedostaje nijedan milosni dar dok očekujete objavljenje Gospodina našega Isusa Krista.
8. On će vas utvrditi sve do kraja, da budete bez krivnje na dan Gospodina našega Isusa Krista.
9. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo svojega Sina Isusa Krista, Gospodina našega.
10. Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista, da svi jednako govorite i da ne budu među vama razdori; budite savršeni u istoj misli i istom duhu.\
11. Javili su mi naime o vama, braćo moja, Klojini ukućani, da među vama postoje prepiranja.
12. Pojašnjavam: svaki od vas govori: “Ja sam Pavlov; a ja sam Apolonov; a ja sam Kefin; a ja sam Kristov.”\
13. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?
14. Hvala Bogu što nikoga od vas nisam krstio, osim Krispa i Gaja,
15. da ne rekne tko kako ste kršteni u moje ime.
16. A krstio sam i Stefaninu kuću; dalje ne znam jesam li koga drugog krstio.\
17. Jer Krist me nije poslao da krstim, nego da propovijedam evanđelje i to ne mudrim riječima, da križ Kristov ne izgubi silu.
18. Govor o križu ludost je naime onima koji propadaju, a nama koji se spašavamo Božja je sila.
19. Jer je pisano: “Uništit ću mudrost mudrih i odbacit ću razum razumnih.”
20. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživalac ovoga svijeta? Nije li Bog svjetovnu mudrost učinio ludošću?
21. Jer, kako svijet svojom mudrošću ne upozna Boga u Božjoj mudrosti, Bog je htio ludošću propovijedanja spasiti one koji vjeruju.
22. Doista, Židovi ištu znake, a Grci traže mudrost;\
23. mi pak propovijedamo Krista raspetoga koji je Židovima sablazan, a poganima ludost,
24. a onima koji su pozvani? Židovima i Grcima? Krista koji je Božja sila i Božja mudrost.
25. Jer je “ludost” Božja mudrija od ljudi, i “slabost” je Božja jača od ljudi.
26. Doista, promatrajte, braćo, sami sebe, vi koji ste pozvani: nema mnogo mudrih po tijelu, ni mnogo silnih, ni mnogo plemenitih;\
27. nego ono što je ludo pred svijetom, izabra Bog da posrami mudre, i ono što je slabo pred svijetom, izabra Bog da posrami ono što je jako.
28. Ono što je neplemenito i prezreno pred svijetom izabra Bog, i ono što nije da uništi ono što jest,
29. da se nijedan čovjek ne hvali pred Bogom.
30. Od njega ste vi u Kristu Isusu koji nam je postao mudrost od Boga, pravda, posvećenje i otkup,
31. da bude kao što je pisano: “Tko se hvali, neka se hvali u Gospodinu!”