A A A A A

Jobu 21:1-34
1. Nato odvrati Job:
2. ”Ah, poslušajte ipak mirno moju riječ! I neka mi to bude od vas utjeha!
3. Dopustite mi da govorim! Kad izgovorim, možeš mi se narugati.
4. Je li moja tužba protiv ljudi, i zašto da duh moj ne bude nestrpljiv?
5. Slušajte me, zapanjite se, stavite ruku na usta!
6. Kad pomislim na to, hvata me strah, zadršćem u cijelom tijelu.
7. Zašto zlikovci ostaju na životu? Zašto ostare i obogate se?
8. Zdrav stoji njihov mlad naraštaj pred njima, s njima, i njihovi potomci pred njihovim očima.
9. Sigurne su od pogibelji njihove kuće, Božji prut nije nad njima.
10. Bikovi njihovi skaču i ne promašuju, njihove krave tele se i ne jalove se.
11. Ispuštaju kao janjce djecu, veselo poskakuju njihovi mališani,
12. pjevaju uz bubanj i citaru, vesele se uz sviralu.
13. Provode u sreći svoje dane i silaze u miru u podzemni svijet.
14. A Bogu su ipak rekli: Idi od nas! Ne ćemo ništa znati za tvoje putove.
15. Tko je Svemogući da mu služimo? Što nam koristi da mu se molimo?
16. Pa nije li sreća u njihovoj ruci? Daleko je od mene mišljenje bezbožnika!
17. Koliko se puta gasi život grješnikâ, dolazi i na njih nevolja, i na muke ih stavlja u svome gnjevu.
18. Bivaju kao pljeva na vjetru, kao prah što ga raznosi vihor.
19. Bog prištedi njegovoj djeci nevolju? On plaća njemu samomu da osjeti.
20. Vlastitim očima mora vidjeti svoju nesreću; mora sam piti gnjev Svemogućega. \
21. Što mu je stalo, kako je njegovoj kući poslije njega kad se broj njegovih mjeseci završio?
22. Ali smije li se Boga učiti mudrosti, njega koji sudi u nebeskim visinama?
23. U potpunoj snazi netko umire, bez brige i zadovoljan.
24. Njegove su posude pune mlijeka, dobro je uhranjena moždina njegovih kostiju.
25. Drugi umire u gorkom jadu, nikada nije okusio sreće.
26. Obojica sad leže zajedno u prahu, obojicu prekriva trulež.
27. Eto, znam vaše misli, spletke što ih smišljate protiv mene.
28. Mislite: gdje je kuća kneza, i gdje je šator u kojem su stanovali bezbožnici?
29. Niste li ikada pitali za savjet putnike? A za njihove znakove ne ćete ipak znati.
30. Za dan nevolje ostaje pošteđen zlikovac, a na dan gnjeva odvede se.
31. Tko će ga u oči ukoriti za njegov život, tko će mu vratiti što je počinio?
32. Isprate ga još do groba i pobrinu se za grobni spomenik.
33. Blago leže na njemu grude doline. Idu za njim svi ljudi, i pred njim bezbrojni.
34. Pa me htjedoste tješiti ništavilom? Od vaših prigovora preostade samo prijevara.”

Jobu 22:1-30
1. Tada odgovori Elifaz iz Temana:
2. ”Ima li Bog koju korist od čovjeka? Ne, sam je sebi koristan pobožan čovjek.
3. Je li Svemogućemu korisno ako si pravedan, je li mu dobit ako je život tvoj bez prijekora?
4. Kazni li te zbog tvojega straha Božjega, ide li zato na sud s tobom?
5. Nije li, štoviše, tvoja zloća veoma velika, i nije li tvoja krivnja neizmjerna?
6. Uzimao si zalog od svoje braće ni za što, i svlačio si haljine s golih,
7. umornome nisi pružio vode, gladnome si uskratio kruha.
8. čovjeku sile pripada zemlja: tko ima ugleda, taj samo prebiva u njoj.
9. Udovice si otpuštao bez pomoći, i sirotama si prelamao ruke.
10. Zato su zamke oko tebe. Spopadne te tjeskoba i groza iznenada.
11. Ne vidiš li tamu i poplavu što te pokriva?
12. Nije li Bog visoko gore u nebu? Pogledaj samo kako je visoko tjeme zvijezda!
13. A ti si mislio: Što bi opazio Bog? Može li suditi kroz oblake?
14. Oblaci ga zastiru: ne može vidjeti ništa. On hoda po svodu nebeskom.
15. Hoćeš li ići putem staroga vremena, kojim su nekoć koračali ljudi zlikovci?
16. Oni su iskorijenjeni prije vremena; rijeka je poplavila njihovu zemlju. \
17. Govorili su Bogu: Idi od nas! Što bi nam mogao učiniti Svesilni?
18. On im je ipak napunio kuće dobrima. Daleko je od mene mišljenje bezbožnika.
19. Ali su pravednici vidjeli to puni radosti, i nedužni im se rugao:
20. Zaista su naši protivnici uništeni! Oganj je proždro njihov ostatak!”
21. Sprijatelji se s njim, i mir je s tobom; tako će ti doći sreća! \
22. Primi iz njegovih usta pouku i stavi njegov savjet u svoje srce!
23. Ako se opet vratiš k Svemogućemu, potaknut ćeš se na dobro; odstrani zlo iz svoga šatora! \
24. Stavi zlato u prah i ofir na stijenu potokâ.
25. Tada će Svemogući biti tvoje zlato i njegov naputak tvoje srebro.
26. Tada ćeš u Svemogućem naći radost i podignut ćeš k Bogu svoje lice.
27. Molit ćeš mu se i on će te uslišiti; što si zavjetovao, ispunit ćeš mu. \
28. Što poduzmeš, uspjet će ti; na tvojim putovima svijetlit će ti svjetlo. \
29. Kad se pođe nizbrdo, viknut ćeš: Gore! Poniznome pruža Bog pomoć.
30. Spašava i onoga koji nije bez krivnje; bit ćeš spašen ako su ti ruke čiste. \

Psalmi 96:1-6
1. Pjevajte Gospodu pjesmu novu! Pjevaj Gospodu, sva zemljo!
2. Pjevajte Gospodu! Blagoslivljajte njegovo ime! Navješćujte iz dana u dan spasenje njegovo!
3. Navješćujte među poganima njegovu slavu, svim narodima čudesa njegova.
4. Jer je Gospod velik i predostojan hvale, on je strašniji od svih bogova.
5. Jer su svi bogovi naroda ništavni idoli, a Gospod je stvorio nebo.
6. Sjaj i veličanstvo blista pred njim; sila i slava u njegovu svetištu. \

Izreka 23:6-8
6. Ne jedi kod onoga koji je zavidan; nemoj se polakomiti za njegovim poslasticama! \
7. Jer on misli samo na sebe. “Jedi i pij!”, govori ti; ali njegovo srce nije s tobom. \
8. Moraš opet izbljuvati zalogaj što si ga pojeo; uzalud si potrošio svoje ljubazne riječi. \

Rimljanima 14:1-23
1. Slaboga u vjeri primajte lijepo, ali ne osuđujte mišljenja.
2. Jedan naime vjeruje da smije sve jesti, a onaj koji je slab jede povrće.
3. Neka onaj koji jede ne prezire onoga koji ne jede, a onaj koji ne jede neka ne osuđuje onoga koji jede, jer ga je Bog primio.
4. Tko si ti da sudiš tuđemu sluzi? On svojemu gospodaru stoji ili pada; a stajat će jer ga Gospodin može podignuti.\
5. Jer jedan razlikuje dan od dana, a drugi smatra sve dane jednakima: svatko neka je uvjeren za svoje mišljenje!
6. Onaj koji pazi na dan, zbog Gospodina pazi; i koji jede, zbog Gospodina jede, jer zahvaljuje Bogu. I koji ne jede, zbog Gospodina ne jede te zahvaljuje Bogu.\
7. Doista, nijedan od nas ne živi samomu sebi, i nijedan ne umire samomu sebi.
8. Jer ako živimo, Gospodinu živimo, i ako umiremo, Gospodinu umiremo. Ako dakle živimo, ili ako umiremo, Gospodnji smo.
9. Krist je zato umro i oživio da zavlada i mrtvima i živima.
10. A, ti, zašto osuđuješ svojega brata? Ili zašto prezireš svojega brata? Jer svi ćemo stajati pred Božjim sudom.
11. Pisano je naime: “Tako ja živ bio, govori Gospodin, meni će se pokloniti svako koljeno, i svaki će jezik slaviti Boga.”
12. Tako će dakle svatko od nas dati Bogu račun za sebe.
13. Zato ne sudimo više jedni drugima; nego više mislite na to da ne postavljate bratu spoticanja ili sablazni!\
14. Znam i uvjeren sam u Gospodinu Isusu da ništa nije nečisto po sebi, osim onomu koji misli da je što nečisto; njemu jest nečisto.\
15. A ako je tvoj brat zbog jela ožalošćen, već ne postupaš po ljubavi. Ne upropašćuj svojim jelom onoga za kojega je Krist umro!
16. Stoga, neka ono što je vama dobro, ne bude povod za pogrdu!
17. Jer Božje kraljevstvo nije jelo i piće, nego pravda, mir i radost u Duhu Svetome.
18. Tko dakle u ovome služi Kristu, ugodan je Bogu i mio ljudima.
19. Stoga nastojmo oko onoga što promiče mir, i uzajamno izgrađivanje!
20. Ne razaraj Božjega djela zbog pitanja o hrani. Sve je naime čisto, ali je zlo za čovjeka da jede nešto što je uzrok spoticanju.
21. Dobro je ne jesti mesa i ne piti vina te ne činiti ono na što se tvoj brat spotiče.
22. Ti imaš uvjerenje? Imaj ga sam za sebe pred Bogom! Blažen koji sama sebe ne osuđuje za ono što nađe za pravo!
23. A onaj koji jede unatoč sumnji, osuđen je, jer ne radi po uvjerenju. A sve što ne biva po uvjerenju, jest grijeh.