A A A A A

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 11

Jobu 13:1-28
1. Eto, sve je to vidjelo moje oko i moje je uho razumjelo.
2. Koliko vi znate, znam i ja; nisam manje vrijedan od vas. \
3. Ipak moram govoriti sa Svemogućim, rado bih se branio pred Bogom.
4. A vi ste pravi kovači laži, vi ste svi uzaludni liječnici.
5. O, da biste barem šutjeli! To bi za vas još bilo kao mudrost.
6. čujte ipak moje opravdanje i poslušajte odgovor mojih usta!
7. Hoćete li za Boga govoriti laži, ili iznijeti za njega prijevaru?
8. Hoćete li se zauzeti za njega ili se boriti za Boga?
9. Hoće li se dobro završiti kad vas on presluša? Mislite li ga prevariti kao što se varaju ljudi?
10. Strogo će vas kazniti ako budete potajno gledali tko je.
11. Ne će li vas njegovo veličanstvo uplašiti, ne će li vas spopasti strah?
12. Vaši su govori pisani na pepelu, iz vaših studenaca vadi se samo blato.
13. Budite tihi i pustite me u miru; ja ću govoriti pa došlo na me što mu drago! \
14. Zašto bih kidao svoje meso svojim zubima i svoju dušu stavljao na svoje ruke?
15. Pa da me i ubije, opet ću se uzdati u nj; samo ću mu dokazati svoje putove oči u oči. \
16. To bi mi već bila pobjeda, jer mu bezbožnik ne dolazi pred oči.
17. Poslušajte dobro moju riječ, moj dokaz neka prodre u vaše uši!
18. Eto, spreman sam za parnicu, znam da ću biti u pravu.
19. Tko će se parničiti sa mnom, da umuknem i umrem?!
20. Samo dvoje nemoj mi učiniti, inače bih se morao sakriti pred tvojim licem!
21. Ukloni svoju ruku od mene, i neka me tvoj strah ne plaši!
22. Tada me zovi preda se, i ja ću ti odgovarati; ili ja da se tužim, a ti da mi odgovaraš. \
23. Koliko je mojih prijestupa i grijeha? Pokaži mi moju krivnju i grijeh!
24. Zašto sakrivaš svoje lice i vidiš u meni neprijatelja?
25. Zar uvenuli list hoćeš skršiti i zar ćeš izgorjeti suhu slamku?
26. Pišeš mi gorčine i računaš mi grijehe moje mladosti.
27. Stavljaš moje noge u klade, paziš na sve moje staze, ograde stavljaš mojim koracima.
28. A on se raspada kao trulež, kao haljina koju žderu moljci.

Jobu 14:1-22
1. čovjek, od žene rođen, kratka je života, sit briga; \
2. procvate kao cvijet, uvene, bježi kao sjena i ne ostaje.
3. I na takve otvaraš svoje oči? I mene još vodiš na sud sa sobom?
4. Tko bi mogao iz kruga nečistih doći čist? Nitko!
5. Pa kad su točno izmjereni njegovi dani, i broj njegovih mjeseca u tebe je; kad si mu postavio granice preko kojih ne može prijeći, \
6. onda se odvrati od njega, da počine, dok se ne obraduje svom danu kao nadničar!
7. Jer za drvo ima nadanja; ako se i posiječe, opet će potjerati, i ne će biti bez mladica. \
8. Ako i ostari u zemlji njegovo korijenje, i u prahu izumre njegov panj,
9. ima li samo vlage, opet propupa i pusti grane kao mlada biljka.
10. A umre čovjek, i nema ga više; premine čovjek, gdje će tada? \
11. Oteče voda iz mora, rijeka opadne i usahne!
12. čovjek kad legne, ne diže se više; dok nestane neba, nitko se više ne probudi; iz svojega sna ne prene se nitko. \
13. O, da me hoćeš u podzemnom svijetu sakriti i skloniti me dok se ne slegne tvoj gnjev; i da mi daš rok i onda me se spomeneš! \
14. Je li umro čovjek, hoće li opet živjeti? Sve dane svoje službe čekao bih dok mi dođe izmjena.
15. Ti me pozovi i ja ću se odazvati; djelo svojih ruku neka ti požanju! \
16. Jer tada ćeš brojiti moje korake. Nemoj na moj grijeh onda paziti!
17. Zapečaćen bi u vreći moj prijestup, ti bi mi oprostio moju krivnju.
18. Ali kao što gora padne i raspadne se, i kao što se stijena odvali s mjesta; \
19. kao što voda rastire kamenje, i povodanj odnosi zemaljski prah, tako ti čovječju nadu obraćaš u ništa,
20. činiš jednako silu na njemu, i on odlazi; iznakaziš mu lice, onda ga otpustiš. \
21. Jesu li njegova djeca u časti, on ne zna za to; jesu li u sramoti, on ne pazi na njih. \
22. On samo osjeća muku svog tijela i duša njegova u njemu tuguje.

Psalmi 94:12-19
12. Blago čovjeku koga ti, Gospode, odgajaš i u svojem Zakonu poučavaš,
13. da mu podariš mir u zle dane, dok se kopa grob bezbožniku.
14. Jer ne će odbaciti Gospod svojega naroda i svoje baštine ne će ostaviti.
15. Jer pravednost će opet doći do svojega prava, i slijedit će je svi koji su čestita srca.
16. Tko će ustati za mene protiv zlotvora? Tko će stajati uza me protiv bezbožnika?
17. Da mi Gospod nije pomogao, odavno bi moj život stanovao u tišini.
18. Ponekad pomislim: Posrće mi noga! Tvoja dobrota, Gospode, me podupire.
19. U svim brigama mojega srca tvoje utjehe mi dušu obraduju.

Izreka 22:26-27
26. Ne pripadaj onima koji daju ruku, onima koji jamče za dugove!
27. Ako ne možeš platiti, zašto da se odnese postelja ispod tebe?

Rimljanima 11:1-18
1. Pitam dakle: Zar je Bog odbacio svoj narod? Bože sačuvaj! Jer sam i ja Izrćlac, Abrahamov potomak, od Benjaminova koljena.
2. Nije odbacio Bog svoga naroda što ga je unaprijed izabrao. Ili ne znate što veli Pismo o Iliji na mjestu gdje se on tuži Bogu na Izrćla?
3. ”Gospodine, tvoje proroke pobiše, tvoje žrtvenike razvališe; ja ostadoh sam, i traže moj život.”\
4. A što mu Bog odgovara? “Ostavio sam sebi sedam tisuća ljudi koji ne prignuše koljena pred Baalom.”
5. Tako dakle i u sadašnje vrijeme postoji ostatak po milosnom izboru.
6. A ako je po milosti, onda nije više zbog djelâ, inače milost ne bi više bila milost.
7. Što dakle? Ono što je tražio Izrćl, nije dobio, a izabrani su dobili; ostali su pak otvrdnuli,\
8. kao što je pisano: “Dade im Bog duhovno mrtvilo: oči da ne vide, uši da ne čuju; sve do dana današnjega.” \
9. I David veli: “Neka njihov stol bude zamka i mreža, i neka im bude spoticaj i odmazda.
10. Neka potamne njihove oči da ne vide, i njihova leđa neka su neprestano pognuta!”
11. Pitam dakle: Spotakoše li se tako da je njihov pad neopoziv? Bože sačuvaj! Nego njihovim prijestupom otvori se spasenje poganima, da pobude ljubomoru u Izrćlu.
12. A ako je njihov prijestup postao bogatstvo svijetu, i njihov gubitak bogatstvo poganima, koliko će onda više njihov puni broj!
13. A vama poganima velim: Dok sam ja apostol pogana, očitujem slavu svoje službe,
14. ne bih li kako izazvao ljubomoru svojih sunarodnjaka i spasio neke od njih.
15. Jer ako njihovo otvrdnuće uključuje izmirenje svijeta, što će istom biti njihovo prihvaćanje? Ništa manje nego prijelaz od smrti u život!
16. Ako je prvina sveta, onda je i tijesto; i ako je korijen svet, onda su i grane. \
17. Ako li su neke grane odlomljene, a ti koji si divlja maslina pricijepljen na preostale grane i postao zajedničar na korijenu i u soku masline,
18. ne uzdiži se nad grane. Ako se pak uzdižeš, znaj da ne nosiš ti korijena, nego korijen tebe.