A A A A A

Biblija u jednoj godini

Kolovoz 1

Esteri 3:1-15
1. Poslije toga podiže kralj Ahasver Hamana, Hamdatina sina iz Agaga, na najvišu čast i dade mu mjesto nad svima knezovima u svojoj okolini.
2. Svi kraljevi činovnici, što su bili na kraljevskom dvoru, prigibali bi koljeno i padali ničice pred Hamanom; jer je tako kralj bio zapovjedio. Ali Mordokaj nije prigibao koljeno i nije padao ničice.\
3. Tada sluge na kraljevu dvoru rekoše Mordokaju: “Zašto kršiš kraljevu zapovijed?”
4. Ali ih on ne posluša, premda su mu iz dana u dan govorili. I javiše to Hamanu, da vide vrijedi li Mordokajev izgovor, jer im je on bio rekao, da je Judejac.
5. Kad Haman vidje, da Mordokaj ne prigiba koljena pred njim i da ne pada ničice, vrlo se razgnjevi.
6. Ali je mislio da nije vrijedno dizati ruku na samog Mordokaja, jer su mu bili kazali kojemu je narodu Mordokaj pripadao. Tako je Haman nastojao istrijebiti sve Judejce, Mardokajeve zemljake, u cijelom Ahasverovu kraljevstvu.
7. Prvoga mjeseca, a to je mjesec nisan, dvanćste godine Ahasverova kraljevanja, bacali su pred Hamanom pur, to jest ždrijeb, od dana i od mjeseca do mjeseca, do dvanćstoga mjeseca, a to je mjesec adar.
8. Tada reče Haman kralju Ahasveru: “Među narodima po svim zemljama tvojega kraljevstva stanuje razasut, a ipak odvojen narod, čiji su zakoni drukčiji od zakona svakoga drugog naroda, i koji ne izvršava kraljeve zapovijedi. Nije dobro za kralja da tako ostane.
9. Ako je kralju ugodno, neka se izda pismena zapovijed da se (taj narod) istrijebi. Tada mogu izmjeriti deset tisuća talenata srebra rizničarima, da ih prenesu u kraljevske riznice.”
10. Kralj skine svoj pečatni prsten s ruke i preda ga Hamanu, Hamdatinu sinu iz Agaga, neprijatelju Judejaca.
11. Pritom reče kralj Hamanu: “To srebro neka bude tebi a od naroda čini, kako ti je drago!”
12. Trinćstoga dana prvoga mjeseca dozvaše kraljevske pisare i točno prema Hamanovu naputku napisaše pisma kraljevskim satrapima i namjesnicima pojedinih pokrajina i knezovima pojedinih naroda, i to za svaku pokrajinu njezinim pismom i za svaki narod njegovim jezikom. Pisma su bila sastavljena u ime kralja Ahasvera i ovjerena pečatnim kraljevim prstenom.
13. Tad razaslaše pisma po glasnicima u sve kraljeve pokrajine. Po njima su se morali svi Judejci, mlado i staro, djeca i žene, u jedan dan, trinćstoga dana dvanćstoga mjeseca, to jest mjeseca adara, istrijebiti, pobiti i posmicati, a njihovo se imanje moralo zaplijeniti.
14. U pismima se kazalo da se oglasi zapovijed po svim pokrajinama, i da se objavi svim narodima, da budu spremni za onaj dan.
15. čim je zapovijed bila oglašena u prijestolnici Suzi, zaputiše brzo glasnici po kraljevoj zapovijedi. A kralj i Haman imali su gozbu. Međutim je u gradu Suzi vladala velika zabuna.

Esteri 4:1-17
1. [(C.1) Pismo ja glasilo ovako: “Veliki kralj Artakserks piše namjesnicima i njima podložnim upraviteljima u sto dvadeset i sedam pokrajina od Indije do Etiopije: (C.2) Kao vladar mnogih naroda i gospodar svega svijeta ne ću se uznositi u veličini svoje vlasti, nego ću nastojati da blago i milostivo vladam, da život svojih podanika zauvijek osiguram od nemira, da kraljevstvu do granica dam prohodne i ugodne ceste i da mu vratim mir za kojim svatko čezne. (C.3) Kad upitah svoje savjetnike kako da se to postigne, Haman, koji je najbliži kralju i odlikuje se mudrošću, nepromjenljivom odanošću, pouzdanošću i vjernošću, (C.4) predloži nam: Među svima narodima na zemlji ima jedan narod koji misli neprijateljski. On se svojim zakonima stalno protivi svim drugim narodima i krši kraljeve odredbe, tako da vlada kraljevstva, koju mi besprijekorno vodimo, ne može doći do mira. (C.5) I razmotrismo i uvidjesmo da jedino taj narod uvijek prema svakome zauzima neprijateljsko stajalište, da živi po tuđim zakonima, da se protivi našim odredbama, da čini najgore zločine i da onemogućuje blagostanje kraljevstva. (C.6) Zato određujemo: Svi koje vam pismeno označi Haman, upravitelj državnih poslova i naš drugi otac, moraju se sa ženom i djetetom četrnćstoga dana dvanćstoga mjeseca adara ove godine posve istrijebiti neprijateljskim mačem bez milosti i milosrđa. (C.7) Tako se moraju odavno i sada opaki ljudi u jedan dan uputiti dolje, u podzemni svijet, i državni poslovi ubuduće moraju ostati uvijek u dobrom redu i bez ometanja.” ] Kad Mordokaj sve to dozna, razdre svoje haljine, odjene se u kostrijet i posu glavu pepelom, pođe tako u grad i stane iza glasa gorko vikati.
2. Tako dođe pred vrata kraljevske palače. Na vrata palače nije se smjelo ući u žalosnoj odjeći.
3. I u svim pokrajinama, kamo je god došlo kraljevo pismo i zapovijed, zavlada velika žalost među Judejcima. Oni su postili, plakali i jaukali, i mnogi se odjenuli u kostrijet i posuli se pepelom.
4. Kad služavke i dvorani dođoše k Esteri i to joj javiše, ona se veoma ražalosti. I posla Mordokaju haljine, da ih odjene i da skine sa sebe žalosnu odjeću. Ali ih on ne primi.
5. Tada dozva Estera kraljevskoga dvoranina Hataka, koji joj je stajao na službu, i posla ga k Mordokaju, da sazna što to znači i zašto se to događa.
6. Hatak ode k Mordokaju na gradski trg, što je bio pred vratima kraljevske palače.
7. Mordokaj mu ispripovjedi sve što mu se bilo dogodilo i kaza mu za iznos novca koji je Haman bio obećao dati u kraljevu riznicu, da bi se istrijebili Judejci.
8. I prijepis zapovijedi što je bila proglašena u Suzi, da se Judejci istrijebe, dade mu da je pokaže Esteri i da je obavijesti i potakne neka ode kralju i neka ga zamoli za pomilovanje svojega naroda.
9. Hatak se vrati i javi Esteri, što je bio kazao Mordokaj.
10. Estera dade Mordokaju po Hataku poručiti:
11. ”Sve kraljeve sluge i narod kraljevskih pokrajina znaju da se svaki muškarac ili žena, koji nepozvan stupi u unutarnji kraljev trijem, mora po jednom i istom zakonu pogubiti, i da samo tada ostane na životu ako prema njemu kralj pruži svoje zlatno žezlo. A ja nisam zvana da uđem kralju trideset dana.”
12. Kad on Mordokaju donese Esterin odgovor,
13. dade Mordokaj poručiti Esteri: “Ne misli da ćeš ti jedina od svih Judejaca spasiti svoj život, jer si u kraljevoj palači.
14. Jer ako se ti sada zamotaš u šutnju, doći će pomoć i spasenje Judejcima s druge strane. A ti ćeš sa svojom kućom poginuti. Tko zna, nisi li ti upravo zato postala kraljica u ovo vrijeme?”
15. Tada dade Estera javiti Mordokaju:
16. ”Idi, skupi sve Judejce, koji se nalaze u Suzi, i postite za me, tri dana i tri noći ništa ne jedite i ne pijte! I ja ću sa svojim služavkama postiti. Onda ću otići kralju, ako i nije po zakonu. Ako zato poginem, pa neka poginem!”
17. Mordokaj ode i učini sve što mu je bila naložila Estera.

Psalmi 89:46-52
46. Skratio si dane njegove mladosti i pokrio ga sramotom.
47. Dokle ćeš, Gospode? Zar ćeš se skrivati zauvijek? Zar će kao oganj plamtjeti tvoj gnjev?
48. Sjeti se kako je kratak život moj i kako si prolazne stvorio sve sinove čovječje?
49. Koji je to čovjek koji živi, a da ne mora vidjeti smrt? Tko će sačuvati njegov život od moći Podzemlja?
50. Gdje su tvoje milosti, Gospode, kojim si se nekoć u svojoj vjernosti zakleo Davidu?
51. Sjeti se, Gospode, uvrede tvojim slugama; što sve morah podnijeti od raznih naroda. \
52. Tvoji neprijatelji su grdili, Gospode; nasrtali su na staze tvoga pomazanika. \

Izreka 22:7-8
7. Bogat gospodari nad siromasima; tko pozajmljuje, sluga je vjerovniku. \
8. Tko sije nepravdu, bijedu će žeti; sva njegova muka propada. \

Rimljanima 3:1-31
1. U čemu je dakle prednost Židova? Ili što koristi obrezanje?
2. Mnogo, u svakom pogledu. Prvo, što su im povjerena Božja obećanja.
3. A što neki od njih ne uzvjerovaše, što zato? Zar će njihovo nevjerstvo ukinuti vjernost Božju? Bože sačuvaj!
4. Nego Bog je istinit, a čovjek je svaki lažac, kao što je pisano: “Da se pokažeš pravednim u svojim riječima, i da opstaneš kad ti stanu suditi.”
5. Ako li naša nepravda rasvjetljuje Božju pravdu, što ćemo reći? Je li Bog nepravedan kad u srdžbi kazni? Govorim kao čovjek.?
6. Bože sačuvaj! Kako bi inače mogao Bog suditi svijetu?
7. Jer ako je Božja istina po mojoj laži još više zasjala na njegovu slavu, zašto da ja budem osuđen kao grješnik?
8. I zašto ne bismo činili zlo da dođe dobro, kao što neki kleveću da mi tako govorimo? Njih čeka pravedna kazna.
9. Što dakle? Jesmo li mi Židovi u prednosti? Nipošto. Jer smo prije ustanovili da su Židovi i Grci svi pod grijehom,
10. kao što je pisano: “Nema pravedna, nema nijednoga; \
11. nema razumna, nema ga koji traži Boga.
12. Svi zastraniše, svi se pokvariše; nema ga koji čini dobro, nema nijednoga. \
13. Njihovo je grlo otvoren grob, svojim jezicima varaju; otrov je zmijski pod njihovim usnama. \
14. Njihova su usta puna kletve i gorčine.
15. Njihove su noge brze da prolijevaju krv.
16. Na putovima je njihovim zator i nevolja; \
17. i puta mira ne spoznaše.
18. Nema straha Božjega pred njihovim očima.”
19. A znamo, što god Zakon govori, govori onima koji su pod Zakonom, da svaka usta zamuknu, i sav svijet da bude podvrgnut Bogu;\
20. jer se djelima Zakona ne će opravdati nijedan čovjek pred njim, jer po Zakonu dolazi spoznaja grijeha.
21. A sad se bez Zakona očituje Božja pravda, posvjedočena od Zakona i od Proroka.
22. To je Božja pravda po vjeri u Isusa Krista za sve koji vjeruju, jer nema razlike.
23. Svi naime sagriješiše i lišeni su Božje slave.
24. Opravdavaju se besplatno njegovom milošću, po otkupu, u Kristu Isusu.
25. Njega je Bog izložio kao pomirnu žrtvu, po vjeri, da u njegovoj krvi pokaže svoju pravdu.
26. U svojoj strpljivosti Bog je naime izostavljao kaznu za grijehe koji su prije bili počinjeni, da pokaže svoju pravdu u sadašnje vrijeme. Tako htjede sam biti pravedan i činiti pravednim onoga koji vjeruje u Isusa.
27. Gdje je dakle hvalisanje? Isključeno je. Kojim zakonom? Je li onim djelâ? Ne, nego zakonom vjere.
28. Smatramo da se čovjek opravdava vjerom, bez djela Zakona.
29. Ili je Bog samo za Židove? Nije li i za pogane? Da, i za pogane.
30. Jer je samo jedan Bog koji opravdava obrezane iz vjere i neobrezane po vjeri.
31. Dokidamo li dakle Zakon vjerom? Bože sačuvaj! Nego Zakon utvrđujemo.