A A A A A
Error:
BookNum: 14 Chapter: 14 VerseStart: 15 VerseShouldHave: 14

Biblija u jednoj godini

Srpanj 9

2 Ljetopisa 13:1-22
1. U osamnćstoj godini Jeroboamova kraljevanja postade Abija kralj nad Judom.
2. On je vladao tri godine u Jeruzalemu. Njegova se mati zvala Mikaja, kći Uriela iz Gabe. Između Abije i Jeroboama izbio je rat.
3. Abija otvori boj s vojskom hrabrih ratnika u kojoj je bilo četiri stotine tisuća izabranih ljudi. Jeroboam se postavi u bojni red prema njemu s osam stotina tisuća izabranih, hrabrih ljudi.
4. Tada stade Abija gore na brdo Semarim, što leži u Efrajimovoj gori i povika: “čujte me, Jeroboame i svi Izrćlovi sinovi!
5. Zar doista niste morali znati da je Gospodin, Bog Izrćlov, predao kraljevstvo nad Izrćlom na vječna vremena Davidu i njegovim potomcima na temelju posoljenoga zavjeta?
6. Ali Jeroboam, Nebatov sin, sluga Salomona, Davidova sina, ustade i pobuni se protiv svoga Gospodara,
7. pa se skupiše oko njega ljudi tašti i nevaljalci i Roboama, Salomonova sina, posve staviše pod svoju vlast. Jer je Roboam bio premlad i nije bio samostalan da bi im se mogao oduprijeti.
8. I vi sad mislite da se možete oprijeti Gospodnjemu kraljevstvu, koje je u rukama Davidovih potomaka, jer vas je mnogo i imate kod sebe zlatne telce, koje vam je Jeroboam dao napraviti za bogove.
9. Niste li otjerali Gospodnje svećenike, Aronove potomke, i levite i postavili sebi svećenike kao narodi drugih zemalja? Svaki koji je došao s juncem ili sa sedam ovnova, da se posveti, postao je svećenik onima koji nisu bogovi.
10. Ali naš Bog jest Gospodin. Mi nismo otpali od njega, a kao svećenici služe Gospodinu Aronovi potomci, i leviti obavljaju službu.
11. Oni prinose Gospodinu jutrom i večerom žrtve paljenice i miomirisan kâd, stavljaju kruhove postavljene na stol od čistoga zlata i pale svake večeri zlatni svijećnjak sa žišcima. Jer mi držimo zakon Gospodina, svojega Boga. A vi ga ostaviste.
12. čujte, s nama je na čelu Bog i njegovi svećenici s glasnim trubama, da zatrube protiv vas. Sinovi Izrćlovi! Ne borite se protiv Gospodina, Boga svojih otaca! Jer ne ćete imati uspjeha.”
13. Ali Jeroboam povede zasjedu da im dođu iza leđa. Tako su Judejcima jedni bili sprijeda, a s leđa im je bila zasjeda.
14. I kad se Judejci obazreše, a ono boj i sprijeda i straga. Oni zazvaše Gospodina. Svećenici zatrubiše, i Judejci podigoše ratnu viku.
15. Kad Judejci podigoše ratnu viku, razbi Bog Jeroboama i sav Izrćl među Abijom i Judom.
16. Izrćlovi sinovi pobjegoše od Judejaca, kojima ih Bog dade u ruke.
17. Abija i njegovi ljudi nanesoše im težak poraz. Pet stotina tisuća odabranih ljudi pade od Izrćla.
18. Tako su onda bili poniženi Izrćlovi sinovi, a Judejci se osnažiše, jer su se bili oslonili na Gospodina, Boga svojih otaca.
19. Abija je progonio Jeroboama i oduzeo mu više gradova, naime Betel, Ješanu i Efron s njihovim selima.
20. Jeroboam se, dok je živio Abija, više nije oporavo. Gospodin ga udari pa umre.
21. A Abija postade moćan. On sebi uze četrnćst žena. One mu rodiše dvadeset i dva sina i šesnćst kćeri.
22. Ostala Abijina povijest, djela koja je poduzimao, sve je to zapisano u zapisima proroka Adona.

2 Ljetopisa 14:1-15
1. Asa je činio što je bilo dobro i pravo u očima Gospodina, njegova Boga.
2. Uklonio je žrtvenike tuđih bogova i službu na uzvisinama i dao poobarati spomenike i sasjeći sveta stabla.
3. Zapovjedi Judinim sinovima da vjerno služe Gospodinu, Bogu svojih otaca, i da rade po zakonu i zapovijedi.
4. Također ukloni iz svih Judinih gradova žrtvene uzvisine i sunčane stupove. Pod njim je u kraljevstvu bio mir.
5. On sagradi tvrde gradove u Judi; zemlja je uživala mir, i nitko u ono vrijeme nije vodio rat s njim, jer mu je bio Gospodin dao mir. \
6. Zato je on bio pozvao Judejce: “Sagradimo sebi ove gradove i opašimo ih zidovima, kulama, vratima i prijevornicama! Još nam je mir u zemlji, jer vjerno služismo Gospodinu, svojemu Bogu. Ostadosmo mu vjerni, pa nam zato dade mir uokolo.” I tako su gradili i bili su uspješni.
7. A imao je Asa vojsku koja je nosila štitove i koplja: iz Jude trista tisuća i iz Benjamina dvjesta i osamdeset tisuća ljudi koji su nosili štitove i zapinjali luk, sami hrabri ratnici.
8. Tada iziđe protiv njih Etiopljanin Zerah s vojskom od milijun ratnika i trista kola i prodre do Mareše.
9. Asa iziđe preda nj. U dolini Sefat kod Mareše postaviše se u bojni red.
10. Asa zazva Gospodina, svog Boga, i pomoli se: “Gospodine, samo ti možeš pomoći u boju između jakog i slabog! Pomozi nam, Gospodine, Bože naš! Mi se oslanjamo na te, i u tvoje ime iziđosmo u boj protiv tolikog mnoštva. Gospodine, ti si naš Bog! Protiv tebe se čovjek ne smije održati.”
11. Tada razbi Gospodin Etiopljane pred Asom i pred Judejcima. Etiopljani pobjegoše,
12. i Asa ih je tjerao s ratnicima do Gerara. Popadaše toliki Etiopljani da nijedan od njih ne ostade na životu. Jer su bili potpuno satrti pred Gospodinom i njegovom vojskom. Judejci odnesoše silan plijen.
13. Osvojiše sve gradove oko Gerara? jer je bio ušao u njih velik strah? i oplijeniše sve te gradove, jer je u njima bilo mnogo plijena.
14. I oplijeniše šatore sa stokom, odvedoše mnogo ovaca i deva i vratiše se u Jeruzalem.
15. Upravitelju pjevačkoga zbora. Po napjevu: “Tijesci”. Asafov.

Psalmi 81:1-5
1. Kličite Bogu, jakosti našoj! Radujte se Bogu Jakovljevu!
2. Zapjevajte pjesmu, udarajte u bubanj, svirajte na milozvučnu harfu s citrom.
3. Trubite u rog za mlađaka, za uštapa, na dan našega blagdana!
4. Jer to je zapovijed Izrćlu, takva je naredba Boga Jakovljeva.
5. Ne govori: “Vratit ću zlo!” čekaj Gospodina: on će ti pomoći!

Izreka 20:22-23
22. Dvojak je uteg mrzak Gospodinu, lažna su mjerila nepravedna.
23. Tada nađoše za dobro apostoli i starješine sa svom Crkvom da izaberu ljude između sebe i da ih pošalju u Antiohiju s Pavlom i Barnabom: Judu koji se je zvao Barsaba, i Silu, muževe veoma ugledne među braćom.

Djela Apostolska 15:22-41
22. I napisaše svojom rukom: “Apostoli i starješine, braća, pozdravljaju braću obraćenike s poganstva što su u Antiohiji, Siriji i Ciliciji.
23. čuli smo da su vas neki koji su došli od nas smeli svojim govorima i uznemirili vaše duhove, a mi ih za to nismo ovlastili.
24. Zato nađosmo za dobro, mi jednodušno sabrani, izabrane muževe poslati k vama s dragim našima Barnabom i Pavlom,
25. s ljudima koji su predali svoje živote za ime Gospodina našega Isusa Krista.
26. Šaljemo dakle Judu i Silu koji će vam i sami to riječima kazati.
27. Odlučismo Duh Sveti i mi ne stavljati više nikakva tereta na vas osim ovoga potrebnoga:
28. Da se suzdržavate od mesa žrtvovana idolima, od krvi, od mesa udavljenih životinja i od bluda. Ako se toga budete čuvali, dobro ćete činiti. Pozdravljamo vas!”
29. Oni dakle, primivši poslanje, siđoše u Antiohiju i sabravši mnoštvo, predadoše poslanicu.
30. čitanje poslanice ispunilo ih je radošću i ohrabrenjem.
31. A Juda i Sila, koji su i sami bili proroci, mnogim riječima ohrabrili su i učvrstili braću.
32. Nakon što su proboravili ondje neko vrijeme, otpustiše ih braća onima koji su ih poslali poželjevši im mir.
33.
34. Pavao i Barnaba boravili su u Antiohiji, naučavali i propovijedali evanđelje s mnogim drugima.
35. Poslije nekog vremena reče Pavao Barnabi: “Vratimo se i obiđimo braću, da vidimo kako im je po svim gradovima u kojima smo propovijedali Gospodnju riječ!”
36. A Barnaba je htio uzeti sa sobom i Ivana zvanog Marko.
37. Ali je Pavao smatrao da ne treba uzimati sa sobom onoga koji se od njih odijelio u Pamfiliji i nije išao s njima na djelo.
38. Nastala je tolika nesloga da su se razišli. Barnaba je uzeo Marka i otplovio na Cipar.
39. A Pavao je, izabravši Silu, pošao na put uz ispraćaj braće koji su ga izručili Gospodnjoj milosti.
40. Prolazio je kroz Siriju i Ciliciju i utvrđivao crkve.