A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 7

2 Ljetopisa 9:1-30
1. Kad je kraljica od Sabe čula za Salomonovu slavu, dođe s veoma velikom pratnjom u Jeruzalem, da iskuša Salomona zagonetkama. Deve su nosile vrlo mnogo mirisa i zlata, i dragoga kamenja. Kad je bila došla k Salomonu, iznese mu sve što je bila smislila.
2. A Salomon joj odgovori na sva njezina pitanja. Ništa nije bilo što bi Salomonu ostalo sakriveno, i ništa na što joj ne bi mogao dati odgovora.
3. I kad kraljica od Sabe vidje svu Salomonovu mudrost i palaču koju je bio sagradio (i kad vidje),
4. jedući za njegovim stolom, kako njegovi dostojanstvenici tamo sjede i njegove ga sluge dvore, zatim njihovo odijelo i njegove peharnike u odijelima i žrtvu paljenicu koju bi on prinosio u Gospodnjem Hramu, ona se tad nije više mogla suzdržati.
5. I reče kralju: “Istina je bila ono što sam čula u svojoj zemlji o tebi i o tvojoj mudrosti.
6. Nisam htjela vjerovati onome što se govorilo, dok ne dođoh i ne vidjeh svojim očima. I zaista, ni pola mi nije kazano o tvojoj mudrosti. Nadvisuješ još ono što sam slušala.
7. Sretni tvoji ljudi, sretne ove tvoje sluge koje uvijek stoje pred tobom i slušaju tvoju mudrost!
8. Blagoslovljen neka je Gospodin, tvoj Bog, koji te je zavolio, tako da te je posadio na prijestolje kao kralja umjesto Gospodina, Boga tvojega! Jer tvoj Bog ljubi Izrćla i hoće ga utvrditi dovijeka, zato im postavi tebe za kralja, da sudiš i dijeliš pravicu.”
9. Potom darova kralju sto i dvadeset talenata zlata i vrlo mnogo mirisa, i dragoga kamenja. Nikada nije bilo toliko mirisa koliko ih darova kraljica od Sabe kralju Salomonu.
10. I Hiramovi i Salomonovi ljudi, koji donesoše zlata iz Ofira, dovezoše drvo sandalovine i drago kamenje.
11. I kralj dade izraditi iz sandalovine sjedala za Gospodnji Hram i za kraljevsku palaču, i citre, i harfe za pjevače. Tako što nije se prije vidjelo u Judinoj zemlji.
12. A kralj Salomon darova kraljici od Sabe sve što joj se svidjelo i što je zaiskala, osim onoga što je bila donijela kralju. Potom se ona diže da se vrati natrag i ode kući sa svojim slugama.
13. Težina zlata što ga je kao dohodak dobivao Salomon u jednoj godini bila je šest stotina i šezdeset i šest zlatnih talenata.
14. Osim onoga što je dobivao od veletrgovaca i od poreza malih trgovaca. Osim toga su donosili Salomonu zlato i srebro svi beduinski i zemaljski knezovi.
15. I dade kralj Salomon napraviti dvjesta velikih štitova od kovanoga zlata; šest stotina šekela kovanoga zlata upotrijebio je za svaki štit.\
16. Zatim tri stotine lakih štitova od kovanoga zlata; trista šekela kovanoga zlata upotrijebio je za jedan štit. Kralj ih dade smjestiti u kući libanonske šume.\
17. Dade kralj izraditi veliko prijestolje od slonove kosti i prevući ga čistim zlatom.
18. Šest stuba vodilo je k prijestolju i zlatno podnožje bilo je pričvršćeno za prijestolje. Nasloni su bili s obje strane sjedišta, i pokraj naslona bila su dva lava.
19. Dvanćst lavova stajalo je s obje strane na šest stuba. Takvo što nije bilo još nikada napravljeno za bilo koje kraljevstvo.
20. Sve posude za piće kralja Salomona bile su od zlata, isto tako sve posude u kući libanonske šume bile su od čistoga zlata. Srebro nije imalo u Salomonovo vrijeme nikakve vrijednosti.
21. Kralj je imao lađe koje su s Hiramovim ljudima vozile u Taršiš. Svake bi tri godine jednom dolazile taršiške lađe kući i donosile bi sa sobom zlato, srebro, slonovu kost, majmune i paunove.
22. Tako nadvisi kralj Salomon sve kraljeve na zemlji bogatstvom i mudrošću.
23. I svi kraljevi svijeta željeli su vidjeti Salomona, da čuju njegovu mudrost, koju mu je bio dao Bog.
24. Pritom bi svaki sa sobom donio dar srebrne i zlatne posude, haljine, oružje, mirise, konje i mazge, svake godine.
25. Salomon je imao i četiri tisuće zaprega, konje i kola, i dvanćst tisuća konja za jahanje. Njih smjesti po kolskim gradovima i kod sebe u Jeruzalemu.
26. I vladao je nad svim kraljevima od rijeke do filistejske zemlje i do granice Egipta.
27. Kralj postigne toliko da je u Jeruzalemu bilo srebra tako mnogo kao kamenja, a cedara tako mnogo kao dudova što rastu u nizini.
28. Salomon je konje uvozio iz Egipta i iz svih ostalih zemalja.
29. Ostala Salomonova povijest, prijašnja i ona poslije, zapisana je u povijesti proroka Natana i u proročanstvu Ahije Šilonjanina, i u viđenjima vidioca Adona o Jeroboamu, Nebatovu sinu.
30. Salomon je vladao u Jeruzalemu četrdeset godina nad svim Izrćlom.

2 Ljetopisa 10:1-19
1. Roboam ode u Šekem. Jer se u Šekemu bio skupio sav Izrćl kako bi ga postavio za kralja.
2. O tom primi vijest Jeroboam, Nebatov sin. On je, naime, još bio u Egiptu, kamo je bio morao pobjeći od kralja Salomona. Nato se Jeroboam vrati iz Egipta.
3. I poslaše tamo i dadoše ga dozvati. Tako dođe Jeroboam, i sav Izrćl, i dojaviše Roboamu ovo:
4. ”Tvoj je otac stavio na nas težak jaram. Olakšaj nam sada ti tvrdu službu svog oca i težak jaram što ga je na nas stavio, i mi ćemo ti biti podložni!”
5. On im odgovori: “Za tri dana dođite opet k meni.” Tada se narod udalji.
6. I kralj Roboam posavjetova se sa starim ljudima koji su bili služili njegovu ocu Salomonu dok je bio živ, i upita ih: “Što mi savjetujete da odgovorim tim ljudima?”
7. Oni mu odgovoriše: “Ako danas udovoljiš tim ljudima, njima sa prilagodiš i prijateljski im odgovoriš, oni će ti biti zauvijek podložni.”
8. Ali se on ne osvrnu na savjet koji mu dadoše starci, nego se posavjetova s mladim ljudima, koji su bili s njim odrasli i morali su ga pratiti.
9. On ih upita: “Što mi savjetujete da odgovorim tim ljudima koji su zahtijevali od mene: Olakšaj jaram što ga je na nas stavio tvoj otac?”
10. Mladi ljudi, koji su bili odrasli s njim, odgovoriše mu ovo: “Ovako ćeš odgovoriti tim ljudima koji ti rekoše: Tvoj je otac stavio na nas težak jaram, olakšaj ti naš jaram! Odgovori im: Moj je mali prst deblji od bedara mojega oca.
11. Eto, otac vam je moj naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima.”
12. Kad Jeroboam i sav narod dođoše opet treći dan k Roboamu, kako je to bio zapovjedio kralj rekavši: “Dođite opet k meni za tri dana!”,
13. tada im kralj oštro odgovori, jer se kralj Roboam nije osvrnuo na savjet staraca.
14. Odgovori kako mu savjetovahu mladi ljudi: “Moj vam je otac naprtio težak jaram. Ja ću vaš jaram učiniti još težim. Otac vas je moj šibao bičevima. Ja ću vas krotiti štipavcima.”
15. Tako kralj ne usliši naroda, jer je Bog bio tako uredio da Gospodin ispuni svoje obećanje, što ga je preko Ahije Šilonjanina bio dao Jeroboamu, Nebatovu sinu.
16. Kad vidje sav Izrćl da ih kralj ne će uslišiti, odgovori narod kralju ovo: “Kakav dio mi imamo s Davidom? Mi nemamo baštine s Jišajevim sinom. Kući, sinovi Izrćlovi! Sad gledaj svoju kuću, Davide!” Tako ode sav Izrćl kući.
17. Roboam je vladao samo još nad Izrćlovim sinovima, koji su stanovali u Judinim gradovima.
18. Kad kralj Roboam posla Adorama, nadzornika radova, sav ga Izrćl zasu kamenjem i ubije. Kralj Roboam mogao je još samo skočiti na svoja kola i pobjeći u Jeruzalem.
19. Tako otpade Izrćl od Davidove kuće do dana današnjega.

Psalmi 80:7-13
7. Učinio si nas povodom svađe naših susjeda, naši nam se neprijatelji rugaju.
8. Bože, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i bit ćemo spašeni.
9. Iz Egipta si prenio lozu, izagnao si narode i nju presadio.
10. Pripravio si tlo za nju i ona se ukorijeni te ispuni zemlju.
11. Pokri gore svojom sjenom, grane mu k'o Božji cedrovi.
12. Pruži svoje mladice do mora i svoje ogranke do rijeke.
13. Zašto si joj razvalio ograde, da je bere tko god prolazi putem,

Izreka 20:16-18
16. Uzmi mu njegovu haljinu; jer je jamčio za druge! Plijeni ga umjesto tuđinaca! \
17. Sladak je čovjeku kruh što ga je pribavio prijevarom; ali mu se poslije napune usta kremenjem. \
18. Naumi se utvrđuju savjetom; zato vodi rat s mnogo mišljenja! \

Djela Apostolska 14:1-28
1. U Ikoniju se dogodi da Pavao i Barnaba isto tako uđoše u židovsku sinagogu, i govorili su tako da je povjerovalo veliko mnoštvo Židova i Grka.
2. Ali Židovi koji nisu prihvatili vjeru razjariše duhove pogana protiv braće.
3. Oni ipak ostadoše dulje vremena propovijedajući odvažno u Gospodinu koji je svjedočio riječ svoje milosti i davao da su se događali znaci i čudesa po njihovim rukama.
4. Gradsko se mnoštvo razdijeli: jedni su bili za Židove, a drugi za apostole.
5. Kad su nakanili pogani i Židovi sa svojim glavarima da ih zlostavljaju i kamenuju,
6. oni, doznavši to, pobjegoše u gradove Likaonije, Listru i Derbu i u okolicu.
7. Tamo su propovijedali evanđelje.
8. U Listri je sjedio jedan čovjek nemoćan u nogama, hrom od utrobe svoje majke, koji nije nikada hodao.
9. On je slušao Pavla gdje govori. A Pavao, pogledavši na nj i vidjevši da vjeruje u spasenje,
10. reče jakim glasom: “Ustani na svoje noge uspravno!” I ovaj skoči, i hodao je.
11. A kad vidje mnoštvo što Pavao učini, podigoše svoj glas govoreći likaonski: “Bogovi siđoše k nama u ljudskom obliku!”
12. Nazivali su Barnabu Zeusom, a Pavla Hermesom, jer je on vodio riječ.
13. I svećenik hrama Zeusova, koji je bio na gradskim vratima, dovede junce i donese vijence pred vrata, i htjede im s narodom prinijeti žrtvu.
14. A kad to čuše apostoli Barnaba i Pavao, razdriješe svoje haljine i skočiše među narod vičući
15. i govoreći: “Ljudi, što to činite? I mi smo kao i vi smrtni ljudi koji vam propovijedamo da se od ovih ništavnih stvari obratite k živome Bogu. On je stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima.
16. On je u prošlim naraštajima pustio sve narode da idu svojim putovima.
17. Ali je ipak davao svjedočanstvo o sebi čineći im dobro. On vam daje s neba kišu i rodne godine, pribavlja vam hranu i osigurava sreću.”
18. To govoreći, jedva zaustaviše mnoštvo da im ne prinese žrtve.
19. Ali dođoše Židovi iz Antiohije i Ikonija i nagovoriše mnoštvo te kamenovaše Pavla i izvukoše ga iz grada misleći da je mrtav.
20. A kad se oko njega skupiše učenici, on ustade i uđe u grad, a sutradan otiđe s Barnabom u Derbu.
21. Propovijedali su u tome gradu evanđelje i učinili su mnoge učenicima. Onda se vratiše u Listru, Ikonij i Antiohiju.
22. Utvrđivali su učenike i opominjali ih da ustraju u vjeri, jer nam valja kroz mnoge nevolje ući u Božje kraljevstvo.
23. U svakoj Crkvi obaviše molitvu i post te im postaviše starješine i preporučiše ih Gospodinu u kojega su počeli vjerovati.
24. Prošavši Pizidiju, dođoše u Pamfiliju.
25. I nakon što su navijestili riječ u Pergi, siđoše u Ataliju,
26. i otamo otploviše u Antiohiju, odakle su bili predani Božjoj milosti na djelo koje su upravo obavili.
27. Nakon dolaska, sabraše Crkvu te izvijestiše o svemu što je Bog učinio po njima: kako je otvorio poganima vrata vjere.
28. Ostadoše ne malo vremena s učenicima.