A A A A A

Biblija u jednoj godini

Srpanj 6

2 Ljetopisa 7:1-22
1. Kad Salomon završi molitvu, siđe oganj s neba i spali žrtvu paljenicu i žrtve klanice, i Gospodnja slava napuni Hram.
2. Svećenici nisu više mogli stupiti u Gospodnji Hram, jer je Gospodnja slava napunila Gospodnji Hram.
3. Kad svi Izrćlovi sinovi vidješe kako oganj i Gospodnja slava siđoše na Hram, prignuše se licem k zemlji na pločnik, pokloniše se Gospodinu i slaviše: “On je dobrostiv i vječno traje njegova milost.”
4. Tada prinesoše kralj i sav narod žrtve klanice pred Gospodinom,
5. i to kao žrtvu klanicu žrtvova kralj Salomon dvadeset i dvije tisuće volova i sto i dvadeset tisuća ovaca. Tako posvetiše Božji Hram kralj i sav narod.
6. Svećenici su stajali na svojim mjestima, tako isto leviti s Gospodnjim glazbalima, što ih je bio dao napraviti kralj David, da pjevaju Gospodinu hvalospjev: “Vječno traje njegova dobrota”. I kad mu je David dao pjevati hvalu njihovom službom, a svećenici trubili u trube pred njima, sav je Izrćl stajao.
7. I srednji dio trijema pred Gospodnjim Hramom posveti Salomon, jer tamo prinese žrtve paljenice i pretilinu od žrtava pričesnica. Na mjedeni žrtvenik, što ga je bio dao napraviti Salomon, nisu mogle stati žrtve paljenice i prinosi, i pretilina.
8. Tako tada proslavi Salomon blagdan sedam dana i sav Izrćl s njim, velik zbor od ulaska u Hamat do egipatskoga potoka.
9. Osmoga dana održaše svečanu skupštinu; jer su posvetu žrtvenika bili obavljali sedam dana. Blagdan je bio trajao sedam dana.\
10. Dvadeset trećega dana sedmoga mjeseca otpusti on narod njihovim kućama; a bili su radosni i dobre volje zbog svega dobra što ga je bio Gospodin iskazao Davidu, Salomonu i svojemu narodu Izrćlu. \
11. Kad je Salomon bio dovršio Gospodnji Hram i kraljevsku palaču, i priveo sve kraju što je htio izvesti u Gospodnjem Hramu i u svojoj palači,
12. javi se Gospodin noću Salomonu i reče mu: “Uslišio sam tvoju molitvu i izabrao sam to mjesto da mi bude mjesto za žrtve.
13. Ako zatvorim nebo, tako da ne pada dažd, ili ako pošaljem skakavce da opustoše zemlju, ili ako pustim kugu među svoj narod,
14. i tada se moj narod, koji je nazvan po mojemu imenu, ponizi i pomoli se, i potraži moje ime, i vrati se od svojih zlih putova, onda ću ih ja uslišiti u nebu, oprostit ću im njihove grijehe i spasit ću njihovu zemlju.
15. Moje oči bit će sad otvorene i moje uši pripazit će na molitvu na tom mjestu.
16. Izabrao sam, eto, taj Hram i posvetio ga. Zato će moje ime ondje uvijek prebivati i moje oči i srce vazda će tu boraviti.
17. I ako ti uziđeš preda mnom onako kako je išao tvoj otac David, tako da činiš sve što sam ti zapovjedio, i držiš moje uredbe i propise,
18. tada ću prijestolje tvog kraljevstva utvrditi, kao što sam obećao tvojemu ocu Davidu kad sam rekao: Nikada ti ne će nestati čovjeka koji vlada nad Izrćlom.
19. Ali ako se vi odvratite od mene i ne zadržite moje zapovijedi i uredbe, na koje sam vas obvezao, i počnete služiti drugim bogovima i njima se klanjati,
20. tada ću istrijebiti Izrćla iz zemlje koju sam im dao, i Hram koji sam posvetio svom imenu odbacit ću od svojega lica, i učinit ću od njega ruglo i podsmijeh kod svih naroda.
21. I ovaj Hram koliko god bio uzvišen, tko god prođe pokraj njega, prestravit će se. I kad zapitaju: Zašto je Gospodin takvo što učinio ovoj zemlji i ovome Hramu,
22. odgovorit će se: oni su ostavili Gospodina, Boga svojih otaca, koji ih je izveo iz Egipta, i okrenuli se tuđim bogovima, njima se klanjali i služili im. Zato je on pustio na njih svu tu nesreću.”

2 Ljetopisa 8:1-18
1. Kad prođe dvadeset godina za vrijeme kojih Salomon sagradi Gospodnji Hram i svoju vlastitu palaču,
2. utvrdi Salomon gradove što ih je bio ustupio Hiram Salomonu, i naseli u njima Izrćlove sinove.
3. Tada ode Salomon protiv Hamat-Sobe i osvoji je.
4. Utvrdi i Tadmor u pustinji i sve gradove za spremišta koje je dao utemeljiti u Hamatu.
5. I sagradi Gornji Bet Horon i Donji Bet Horon, kao tvrđave sa zidinama, vratima i prijevornicama.
6. Isto tako Baalat i sve gradove za spremišta koje je imao Salomon, sve gradove za kola, gradove za jahalište, sve građevine koje je Salomon htio podići u Jeruzalemu, na Libanonu i na cijelom području svoje vlasti.
7. Sve što je još bilo ostalo od Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca, koji nisu pripadali Izrćlovim sinovima,
8. njihove potomke, ako su bili još ostali u zemlji, jer ih Izrćlci nisu bili istrijebili, njih nagna Salomon da plaćaju danak do dana današnjega.
9. Od Izrćlovih sinova ne učini Salomon nijednoga robom za svoje poslove, nego oni postadoše njegovi ratnici, njegovi poglavari i niži vođe, njegovi zapovjednici nad kolima i konjanicima.
10. Glavnih nadstojnika imao je kralj Salomon dvjesta i pedeset. Oni su imali nadzor nad ljudima.
11. Salomon preseli faraonovu kćer iz Davidova grada u palaču koju je za nju bio sagradio. Jer pomisli u sebi: “Ne će stanovati moja žena u kući Davida, kralja Izrćlova, jer je mjesto sveto, kad je Gospodnji kovčeg tamo došao.”
12. Tada Salomon dade prinijeti žrtve paljenice Gospodinu na žrtveniku koji je bio podigao Gospodinu pred trijemom.
13. On dade ondje žrtvovati ono što je trebalo svaki dan po Mojsijevoj zapovijedi, zatim ono što je bilo propisano u subote, na mjesece mlađake i na tri blagdana godišnje, naime na blagdan Beskvasnih kruhova, na blagdan Sedmica i na blagdan Sjenica.
14. I postavi, po zapovijedi svojega oca Davida, svećeničke redove za svećeničku službu i levite za službene levitske poslove, naime da prinose hvalospjev, i za službu svećenicima, što je trebalo svaki dan. Isto tako postavi vratare po njihovim redovima za pojedina vrata; jer tako je bio odredio David, čovjek Božji.\
15. Ni u čem se nije odstupilo od kraljeve zapovijedi u vezi sa svećenicima i levitima, ni u pogledu riznica.
16. I tako završi sve Salomonovo djelo od dana kad je bio postavio temelj za Gospodnji Hram, pa do njegova dovršenja. Tako je bio dovršen Gospodnji Hram.
17. Tada ode Salomon u Esjon-Geber i u Elat na morskoj obali u Edomu.
18. Hiram mu posla po svojim ljudima lađe i momke koji su bili vješti moru. Oni se, zajedno sa Salomonovim ljudima, odvezoše u Ofir, uzeše otamo zlata četiri stotine i pedeset talenata i donesoše ih kralju Salomonu.

Psalmi 80:1-6
1. Upravitelju pjevačkog zbora. Po napjevu: “Ljiljan svjedočanstva”. Asafov. Psalam.
2. Pastiru Izrćlov, počuj, ti koji vodiš Josipa k'o stado! Ti koji stoluješ nad kerubima, sijevni
3. pred Efraimom, Benjaminom i Manašeom! Probudi jakost svoju, dođi da nas spasiš!
4. Bože, obnovi nas! Obasjaj nas svojim licem i bit ćemo spašeni.
5. Gospode, Bože nad vojskama, dokle ćeš se gnjeviti unatoč molitvama svojega naroda?
6. Dokle ćeš nas hraniti kruhom suza i napajati punom čašom suza?

Izreka 20:15-15
15. Ima mnogo, i zlata i bisera, ali su mudre usne najdragocjeniji nakit.

Djela Apostolska 13:26-52
26. Ljudi, braćo, sinovi roda Abrahamova, i oni među vama koji se boje Boga! Nama je poslana ta riječ spasenja.
27. Jer oni što borave u Jeruzalemu i njihovi glavari nisu toga spoznali, i osudivši ga, ispunili su riječi proroka koje se čitaju svake subote.
28. Premda nisu našli nijedne krivnje na njemu što bi zaslužila smrt, zahtijevali su od Pilata da ga pogubi.
29. I kad su ispunili sve što je pisano za njega, skinuli su ga sa stupa i položili u grob.
30. Ali Bog ga uskrisi od mrtvih.
31. I ukazivao se mnogo dana onima što su bili uzašli s njim iz Galileje u Jeruzalem. Oni su sada njegovi svjedoci pred narodom.
32. I mi vam navješćujemo radosnu vijest: Bog je obećanje što ga je dao našim ocima ispunio našoj djeci uskrisivši Isusa;\
33. kao što je u drugom Psalmu napisano: Ti si sin moj, ja sam te danas rodio.
34. A da ga je uskrisio od mrtvih, i da se on ne mora više vratiti u trulež, izreče ovako: Pouzdane Davidove svetinje udijelit ću vama.
35. Zato i na drugom mjestu govori: Ne ćeš dati da tvoj Svetac vidi trulež.
36. Ali je David usnuo, nakon što je u svome naraštaju služio naumu Božjem. On se pridružio svojim ocima i vidio je trulež.
37. A onaj kojega je Bog uskrisio, nije vidio truleži.
38. Neka vam je dakle na znanje, ljudi, braćo, da vam se po njemu propovijeda oproštenje grijeha.
39. Od svega od čega se ne mogoste opravdati po Mojsijevu zakonu, u njemu se opravdava svaki koji vjeruje.
40. Gledajte dakle da ne dođe na vas ono što proroci kažu:
41. Vidite, preziratelji, i čudite se, i nestanite: Jer ja činim djelo u vaše dane, djelo kojem ne ćete vjerovati, ako vas tko izvijesti.”
42. Dok su oni izlazili, molili su ih da im te riječi govore u drugu subotu.
43. Kad se skup razišao, pođoše za Pavlom i Barnabom mnogi od Židova i pobožnih prozelita. A oni su ih u razgovoru poticali da ustraju u milosti Božjoj.
44. Sljedeće subote okupi se gotovo sav grad da čuje riječ Gospodnju.
45. A kad vidješe Židovi mnoštvo, napuniše se zavišću, govorili su protiv Pavlovih riječi i psovali su.
46. A Pavao i Barnaba rekoše posve otvoreno: “Vama je najprije trebalo propovijedati Božju riječ. Ali kad je odbacujete i sebe držite nedostojnima vječnoga života, evo se obraćamo poganima.
47. Jer nam tako zapovijedi Gospodin: Postavljam te za svjetlo poganima da budeš na spasenje do kraja zemlje.”
48. Kad su pogani to čuli, radovali su se i slavili su riječ Gospodnju, i povjerovali su oni koji su bili određeni za vječni život.
49. Riječ se je Božja raznosila po svoj okolini.
50. Ali Židovi nagovoriše pobožne i utjecajne žene i gradske prvake te izazvaše progonstvo protiv Pavla i Barnabe i istjeraše ih sa svoga područja.
51. A oni otresoše na njih prah sa svojih nogu i dođoše u Ikonij.
52. Učenici su pak ostali, puni radosti i Duha Svetoga.